Već smo duže vremena izloženi stalnim medijskim raspravama o političkoj i moralnoj odgovornosti i o ljudima koji bi se na te pojmove trebali pozivati. Problem je što u ovoj zemlji nitko ne misli da je odgovoran za bilo što. Počevši od svakodnevnog šetanja po gradu pri kojem se nemali broj ljudi nagurava psuje ili ne daj bože prijeti raznim oruđem i oružjem. U takvom društvu koje više nalikuje na ZOO nego na nekakvu civiliziranu tvorevinu, naprosto je teško govoriti o pravim moralnim vrijednostima. Političari i razni drugi tzv. uglednici koji bi te vrijednosti u ovoj zemlji trebali promicati, zapravo su primjer potpune suprotnosti, odnosno poticaja na nemoralne radnje. Jedan od takvih samoproglašenih promicatelja dobra u Hrvata je i Srečko Ferenčak koji za sebe kaže kako je sudski nevin iako sud još uvijek nije rekao svoju poslijednju riječ. Njegov potez podnošenja neopozive ostavke na mjestu u gradskom poglavarstvu izaziva smijeh auditorija. Ljudi poput njega uvijek bježe u partijska skolništa iz kojih se kao preporođeni vraćaju na neke nove pozicije i na taj način potvrđuju besmislenost pozivanja na moralnu ili političku odgovornost. Hrvatska je jedinstveni primjer u svijetu gdje narod plača poslovanje, greške i neuspjehe pojedinaca koji se poput okorjelih kriminalaca uvijek besramno vračaju na mjesto zločina. Zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić je najbolji primjer takve politike. Pijan, priprost i vulgaran nakon počinjenog prometnog prekršaja, ulazi u sukob sa djelatnikom MUP-a kako bi ublažio "svinjariju". Rezultat je uspješan; djelatnik MUP-a je javno osramočen i suspendiran te tek nedavno vračen na posao, a Milan Bandić pozicioniran na novu, ništa slabiju, poziciju dogradonačelnik sa koje i nadalje upravlja Zagrebom. Krajnje licemjerje od SDP-a i HNS-a koji su na jeftinim porukama dobili vlast te nakon pozicioniranja u gradskim foteljama potpuno zaboravili na vapaj svojih birača - građana grada Zagreba. Njihova iskrenost nakon svega ovoga tjera nas na "povračanje" i učvršćuje nas u odluci da takve stranke izbrišemo iz glava kada slijedeći put odlazimo na birališta. Zanimljiva je i činjenica što je do ovakvog poteza došlo isključivo nakon što je ministar Žužul podnio ostavku radi kritika od strane javnosti na vlastite nespretne poteze i time je njegova ostavka ujedno vrijednija i poučnija. Ona je u zemlji korupcije i amorala zasjala poput sunca te je njome stvorena obaveza preuzimanja odgovornosti kod drugih političara, i ma koliko oporbene stranke trvrdile kako je ostavka zakasnila, u stvarnosti ostati će zapisano kako je podnesena i to je ono najbitnije. Ivica Račan, Vesna Pusić i Zlatko Tomčić nakon ovog Žužulovog poteza imaju pune ruke posla jer kako povratiti birače, a istovremeno ih pozivati na potporu u traženju odgovornosti ljudi iz Vlade. Labirint u koji su se zapleli dovest će ih u tešku poziciju no na kraju krajeva to je cijena politike u Hrvata.
M.
Post je objavljen 07.01.2005. u 21:30 sati.