BILO je to dosta davno tako da se detalja i ne sjećam najbolje. Znam samo da nije prošlo niti dva tjedna od prvog dana nastave tako da se nismo ni znali najbolje.
Prvi srednje je u pitanju. Nova škola, nova ekipa, a to, naravno, za sobom povlači i novog predsjednika razreda. Opet, i nakon tih dva tjedna ekipa je bila jednoglasna oko Grgića.
Tip se u ta dva tjedna nije uspio pokopčat ni s kim, bio je za popizdit miran i pristojan i skoro svaki odmor bi proveo sam u nekom izoliranom dijelu školskog dvorišta. A usput i nije bio iz Splita nego je svaki dan busom dolazio iz nekog sela u okolici.
A to su, morate priznati, genijalne predizpozicije da čovjek postane predsjednik razreda. Ne živcira profesore, samo šuti i pristojan je. Čovjek kao stvoren za žicanje. Bilo opravdanja, bilo puštanja sa zadnjih satova, bilo bilo čega.
Ovaj je totalno popizdio kad je skužio da smo oko toga jednoglasni, ali nije imao izbora pa je počeo obavljati svoju predsjedničku dužnost.
I tako je idila trajala. Kad se generalno ne bi pripremili za neki kontorlni, Grgić bi skrušeno došao do profesora i polusramežljivo žicao odgodu. Ovi bi ga pogledali tako dobrodušnog i ne bi mu imali srca reći ne.
Tako je bilo i kod opravdanje i svih ostalih stvari pa čak i onih koje su se odnosile na najzajebaniji dio razreda u sastavu Dušan, Damir, Jere, Musla i Mišić koji su vječito izvodile pizdarije tipa ustajanje i pjevanje himne usred sata što je profesore generalno sjebavalo jer nisu imali muda to prekinuti, demoliranje WC-školjki i tome slično. Tu još treba napomenuti Dušanovu crnačku fazu u kojoj se posvađao s profesorom zemljopisa uvjeravajući ga da mu daje jedinice samo zato što je druge boje kože. Naravno, svi smo bili na njegovoj strani što je ovog iz zemljopisa toliko raspizdilo da se skoro rasplakao od muke.
Zapravo, oni su vodili politiku razreda, a Grgić je bio osoba za prema vani. Nešto kao kad Sanader zaglumi pred Europom da smo za popizdit fini i dobri, a u pozadini ima ekipu koja radi samo sranja.
Trajala je ta idila sve do trećeg srednje kad smo dobili novu razrednicu pa joj je ta siva eminencija odlučila prirediti nezaboravan doček u vidu predsjedničkih izbora.
Za početak, trebalo je naći protukandidata. Tu nije bilo velike dileme jer je Buktenica, inače tip iz Drniša, bio genijalan. Sad ovdje idu najvažnije stvari vezane za njega.
Tip je svirao harmoniku, ali ne samo uobičajene harmonika stvari nego je usput skidao i MTV tako da je jednom dofurao u školu harmoniku samo da nam dokaže da zna svirati stvari od Prodigya. A osim toga imao je i hobi da zove telefonom babe po tom hotelu u kojem su bile izbjeglice pa ih snima diktafonom. Treba još spomenuti i njegov antologijski pokušaj da se, jednom kad je pica (picat=markirat), od razrednice sakrije iza stakla. Ukratko, poprilično živopisan lik.
Siva eminencija ga je uspjela nafukati da se kandidira (znate onu Kovačevićevu spiku - nagovorili ga frendovi iz intelektualnog miljea) i ne bi u tom bilo ni po beda da čovjek nakon toga nije zabrijao. Mislim, ovi su se zajebavali, a on je popio spiku gore od Letice. Dogovor unutar razreda bio je da glasamo pola - pola da nova razrednica u startu popizdi.
Ova je došla na sat razredne, poupoznavala nas, a onda prešla na točku izbor predsjednika i baš kad je krenula Grgiću bez izvora produžiti mandat, digao se Buktenica i prosuo "Ja bih se kandidirao." Pogledala je po razredu, kao traži glas naroda, a mi smo onda složili vrhunsku graju urlajući "Tako je! Živio Bukte!" i tome slično. Popizdila je trenutno, a onda pitala: "Što, niste zadovoljni Grgićem?", na što je Dušan provalio: "Ne, nego mislimo da bi ženski kandidat bio bolji!"
Tu je onda uletila razvaljotka, ova je pizdila, a onda dala stvar na glasovanje. Oba kandidata su, naravno, dobila jednak broj glasova. Žena nas je gledala i nije mogla vjerovati. Uglavnom, ostavila nam je još tjedan dana da razmislimo, skupila stvari i izgibala.
Grgića je bio oduševljen činjenicom da bi mu mandat napokon mogao završiti, ali oduševljenje mu je trajalo cijeli jedan dan. Siva se eminencija, naime, potrudila sutra oblijepiti cijelu školu A4 plakatima s tekstom GSNB - Grgićeva stranka narodnog boljitka - Grgić gets! - Nastavite sa mnom u još bolje sutra! I tome slično. Na dnu je pisalo "Bukte je debil!"
Bukte jer na to popizdio pa je odlučio investirati u vlastitu kampanju pa su sljedeći dan školu preplavili plakati s tekstom "Dosta nam je Grgićevog terora! - S Buktom u ljepšu budućnost!"
To je trajalo sve dok na sat kod razrednice nije uletila psihologica s jednim od plakata i jedva se suzdržavajući da ne prasne od smijeha održala govor u stilu "U školi je zabranjeno promicanje bilo kakvih političkih stranaka i organizacija pa i onih koje ne postoje."
Međutim, s tim kampanja nije bila gotova. Vrhunac je bio grafit na zidu ispred škole "Glasajte za Grgića!" i još jedan ogromni kod Koteksa "GSNB - Grgićeva stranka narodnog boljitka" koji je poprilično zbunjivao slučajne prolaznike. Nešto poput grafita TBF u mom selu za kojeg je jedan stariji tip pitao koja je to sad stranka.
Bukte je kao odgovor planirao održati čak i harmonika Prodigy koncert ispred škole, ali mu se nije dalo nositi harmoniku sve od Lava.
Ta predizborna kampanja trajala je naravno sve do izbora koji su se održali u petak sedmi sat i na kojima se, što nije zabilježeno u povijesti razreda, pogotovo ne u petak navečer, pojavilo cijelo biračko tijelo.
Glasali smo tri puta i svaki put je opet bilo pola-pola, a onda je razrednica popizdila i zaurlala "Izabrat ćete ga danas makar do tri ujutro bili ovdje!" U sljedećem pokušaju Grgić je pobijedio jednoglasno.
Bukte se onda okrenuo po razredu s nevjericom, a kad smo krenuli vani zamalo se potukao s cijelim razredom. Mislim, ponašanje Slavena Letice goli je kurac prema Buktinom raspoloženju nakon svega. Kao, zajebalo ga vlastito biračko tijelu s pripadujućim izbornim stožerom. Uglavnom, nije pričao s nama nekih tjedan dana što nas, mora se priznati, i nije puno pogodilo te odlučio da mu je to zadnja kandidatura.
Ni Grgić se nije osjećao puno bolje, ali on je bio miran i tih lik pa se reakcija svela na "Stvarno ste u kurcu!"
I tako se idila nastavila sve do momenta kad smo maturirali. Nitko od aktera se nije nastavio baviti politikom pa čak ni Bukte iako bi, kako stvari u Hrvata stoje, vjerojatno dogurao dosta daleko.
PS: Sad bi mi moji čitatelji mogli početi spominjati rodbinu. Kao, koja jeftina fora, stavi naslov "Predsjednički izbori" da svi otvore tekst pa piše pizdarije koje s tim nemaju veze.
Ako mislite tako, pokušajte sami napisat tekst o pašteti i ratnom putu Jadranke Kosor. To, eto, ima veze s izborima iako nema sa zdravim mozgom.
Post je objavljen 04.01.2005. u 19:50 sati.