Zvala se je Una
On se zvao Muhamed
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
- Mene su u nogu pogodili… Za sina ne znam.. Ostao je na cesti..
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
Muhamed je umirao.
-Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
Una je imala Sunce u kosi.
Sa dugim pramenovima do pola ledja.
-Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
Zvala se je Una.
On se zvao Muhamed.
- U mom dvoristu pred zgradom
jednoj djevojcici je metak prosuo mozak.
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
- Otac njen je mrtvu u papucama do bolnice nosio.
Vjerovao je u njen zivot.
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
Zvala se je Una.
On se zvao Muhamed.
Muhamed je umirao.
- Kako se zoves?
- Muhamed.
- Lijepo ime, Muhamede.
- A ti? Kako se ti zoves?
- Una.
- Lijepo ime, Uno.
Muhamed je umirao.
Una je sanjala djecaka sto se u pjesku igrao
Pravio je kule do Neba
Muhamed je gledao u njenu kosu
Uz njene pramenove se dizao Suncu
Blijesak od gelera je lezao kraj njegovog srca
Penjao se nebeskom spiralom u Beskraj
Una je vidjela sina okupanog lokvom njene krvi
Iza usiju njenih ostao je vapaj
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
- Mene su u nogu pogodili… Za sina ne znam… Ostao je na cesti…
- Mogu li da dodirnem tvoju kosu, Uno?
Zvala se je Una
On se zvao Muhamed
Behzad Cirkin
(Ova pjesma je sjecanje na mostarsko ljeto hiljadudevetstotinadevedesettrece godine. Una zivi sa muzem i dva sina negdje u svijetu, a Muhamed je negdje na Nebu.)
Post je objavljen 04.01.2005. u 13:37 sati.