Flogging Molly, Ljeto 2002. USA
Utorak nije jedan od mojih omiljenih dana … Jednostavno,nije ni tamo ni ovamo! Nit’ je u sredini nit’ je na pocetku tijedna… Zato sam uvijek skeptik kada vidim ne bas tako mas-popularne grupe da zakazuju svoje koncerte u utorak…Ne ide pa ne ide…
No, u mom slucaju ova prica ide otprilike ovako… 5 dana prije toga utorka i zakazanog Flogging Molly koncerta,saljem zahtjev za interview djevojci po imenu Shazila iz “Girlie Agency” iz New York-a,koja je zaduzena za press komuniciranje s javnoscu glede ovoga band(a)…Dani prolaze a njen odgovor na moj zahtjev ne dolazi i ne dolazi… Onda ja, onako bezobrazno i drsko posaljem vrlo zajeban e-mail na “par adresa” i za samo dva –tri sata dobijem odgovor od Gary Schwindt-a ,covijeka koji se s punim pravom moze nazvati MENADZEROM grupe Flogging Molly koji mi se isprica zbog neugodnosti s agencijom koja je zaduzena za njihov PR (Public Relations) i koji mi posla svoj broj mobitela uz napomenu da ga sto prije nazovem…Tako i bi… Zovem Gary-a i objasnim covijeku da bi ovaj interview trebao biti objavljen u Hrvatskoj (da li?) i on onako ,kao iz topa, izjavi da oni dolaze u Pittsburgh u Utorak 04/23/02 i da se obavezno tamo vidimo I dogovorimo kako odraditi ovaj interview s Flogging Molly…
Dakle, tog Utorka negdje oko 8 sati navecer(k’o nekad u osam) srecem se s Gary-em sjedamo na nesto sto bi se u slobodnom prijevodu moglo nazvati –kauc- i ja mu pocnem govoriti o ideji kako realizirati ovaj interview.
“Nasa svirka ce zapoceti otprilike za 40-tak minuta i molim te da se nadjemo iza bine nakon koncerta i ja cu dogovoriti s Dave Kingom (osnivac i lider grupe;opaska autora) da se povucete do naseg tour-autobusa i da tamo odradite ovaj interview.”-izgovori skoro s ponosom u glasu Gary Schwindt. Inace Gary-ev rodjeni brat George je bubnjar u ovoj grupi s nesvakidasnjim interesantnim miksom Irskog Folka i tradicionalno sirovog rock zvuka (namjerno ne zelim da ih svrstavam niti u jednu generalno oprobanu definiciju rock muzike-punk ,rockabilly, garage, ,itd,…).
Koncert zapocinje nesto kasnije,zapravo, m-n-o-g-o kasnije nego sto je Gary mislio…Nakon dvije predgrupe iz New York-a i Bostona (o cemu malo vise u jednom od narednih izdanja MONITOR-a ) zavjesa se spusta i sa zvucnika klupskog razglasa odjeknuse zvuci muzickog remek djela kult-kompozitora Ennio Morricone-a i sve me to podsjeti na The Clash i njihove svojevremene turneje. Njegovi muzicki radovi iz spageti vesterna (Dobar,Los,Zao pa onda Za Saku Dolara,itd,…) ispunise dvoranu ovoga kluba….A onda ,samo minutu dvije nakon toga,bas i bubanj najavise izlazak Flogging Molly na scenu. Ova LA stacionirana grupa nakon objavljivanja svoja dva cd-a , “Swagger” (2000) i “Drunken Lullabies”(2002) zapocela je s turnejama jos prije nekih dvije godine ,svirajuci do iznemoglosti po svim mogucim i nemogucim mjestima u USA …Dovoljno je vidjeti ih na sceni za samo nekih 5-10 minuta i odmah zakjluciti da su izrasli u jedan od najinteresantnijih rock gig-ova koje trenutno mozete vidjeti u USA. Kombinirajuci vec spomenuti Irish Folk s iskreno odsviranim sirovim rock zvucima,Flogging Molly su nesto najbolje sto vam se moze desiti ako odlucite da noc provedete na rock koncertu,da se dobro provedete i neizbijesno napijete…Njihovi se CD-ovi vrte na svim bitnim College radio stanicama u USA i postali su mozda “najbitniji medijski NEzastupljeni” band u USA. Nema lazi, nema prevare-tako bi se ponajbolje u jednoj recenici mogao objasniti fenomen zvani Flogging Molly… Sedam clanova ove grupe na sceni rade kao jedan i njihova dopadljivost se definitivno moze ogledati i u necemu sto nije bas svojstveno grupama koje bi da se “pokriju punk pokrivacem”. Oni su VESELI I POZITIVNI cak i u “najtuznijim” poetskim izletima Dave Kinga.
Negdje oko 11 sati navecer svoj nastup zavrsavaju nakon dva bisa i kompletno razbudjenog auditorija… Meni je to bio znak da se s mojom PRESS-icom odvucem iza bine i strpljivo sacekam Gary-a i obecani interview.
“Ok, Dave je u autobusu i ceka na tebe da uradite taj interview”-izgovori smirenim glasom nasmijeseni Gary.
Penjem se u autobus i tamo zaticem vec spomenutog Dave Kinga zajedno s Bridget Regan,djevojkom koja svira violinu i irsku flautu u Flogging Molly.
Dave me pozdravi s pitanjem da li sam za casu viskija a pozdrav mi uputi i Bridget s andjeoskim osmijehom uz pitanje da li mi se dopao vecerasnji koncert(?)…
Iskreno odgovorim da sam s uzivanjem pratio sve sto se desava kako na sceni tako i u publici i da je zapanjujuce da je profil iste te publike od 16 to 50 godina starosti. Dave i Bridget su se samo pogledali ,a onda slatko nasmijali na to moje zapazanje.
Zoran Misetic: Ko je zapravo Dave King?
Dave King: Irac iz Los Angeles-a…hahaha…ili jos bolje –cetrdesetogodisnjak koji uziva u onome sto radi…
Zoran Misetic: Ti si rodjen u Dublinu i tamo si zivio sve do svojih ranih 20-tih?
Dave King: Da,da… Tuzno i sirotinjsko djetinstvo i to me je jos od malih nogu natjeralo da se pokrenem i odem iz Dublina …Iz Irske generalno…
Zoran Misetic: Zasto takva odluka?
Dave King: Ja sam kao mali djecarac isao u vrlo strogu katolicku skolu u Dublinu i tamo sam bio zrtva jednog vrlo loseg ucitelja koji je uzivao u svakom trenutku da me maltretira…mentalno i fizicki… Recimo ,uzivao je da me svakodnevno uvjerava kako ja nista ne vrijedim te da nista ne znam a da bi dokazao i meni i cijelom razredu kako je ON u pravu znao je dovesti jednog od mojih rodjaka iz nizih razreda i od njega trazio da da odgovore na pitanja na koja ja nisam znao odgovore…
Zoran Misetic: To znaci da si zamrzio skolu od malih nogu??
Dave King: Ma nisam ja zamrzio skolu…Nisam bio nesto pretjerano dobar ucenik ali nisam nikada Z-A-M-R-Z-I-O skolu… Nisam je volio,a sve to zbog ovog ucitelja koji mene nije volio…Recimo, jednog dana dok smo imali sat likovnog on ti je dosao s gomilom poptuno novih, bijelih kao snijeg, papira I onda nas je upitao:”Ko zeli da crta na ovim novim papirima?” Naravno,ja sam skocio do neba uzvikujuci JA,JA,JA…a on me je samo pogledao i rekao:”E,David vidis ove papire???Ti ih nikada neces imati u zivotu. Mozes ih samo sanjati”.
Zoran Misetic: Zasto nisi razgovarao s svojim roditeljima o tome?
Dave King : Moj otac je u to vrijeme umirao od raka i ja nisam imao zelju da ga opteretim s ovim mojim problemima…Ja sam to cuvao za sebe i u sebi…
Zoran Misetic: Da li je to razlog sto si zapoceo da se bavis muzikom i pisanjem pjesama?
Dave King: Hmmm….Mozda? Zapravo, i da i ne… Ja sam muziku zavolio jos i prije nego sto sam posao u skolu…Moji baka i djed su znali skoro svako drugo vece ,s mnostvom svojih prijatelja, da se vrate iz pub-a i nastave da sjede u sobi ,piju pivo, i pjevaju stare tradicionalne irske pjesme…Onda su me znali odvesti da vidim koncerte irskih folk grupa i sve se to nekako “zalijepilo” za mene…U to vrijeme mi je otac kupio i dva albuma ,jedan of The Dubliners a drugi od Johnny Cash-a. Onda sam ja kasnije poceo,dodatno tome, da slusam T-Rex, ranog David Bowie…U to vrijeme pocinjem da pisem i pjesme…
Zoran Misetic: U tvome zvuku danas definitivno mogu da prepoznam The Dubliners,pa cak i Johnny Casha-a, ali David Bowie ,T-Rex??? Gdje je ono sto Flogging Molly danas sviraju?
Dave King: Ja sam bio sesnaestogodisnjak kada je u Londonu doslo do eksplozije punk pokreta… Obozavao sam Sex Pistols ali u isto vrijeme shvatio sam da je punk u Dublinu bio prihvacen ponajvise od bogate dijece koji su se zapravo bunili protiv svojih bogatih roditelja…Mislim da se to kasnije desilo i u Engleskoj…Ja sam odrastao u sirotinjskoj obitelji i pocijepana garderoba u mom slucaju nije bila “fashion statement” vec moja okrutna svakodnevnica . Mene je vise privlacio glamur i novac nego da budem “punk” samo zato sto je to bilo u trendu…Zato ti kazem ovo za David Bowie i T-Rex…Trebao si da me vidis u tom mom “David Bowie periodu” kada sam kopirao Bowie(a) u oblacenju…Odlazio u skolu u smijesnim cipelama s platformom i ogrtacem od moje mame…hahahaha…Sve je to bilo tako mastovito vrijeme i kako sam stvarno bio mlad nisam rock n’roll dozivljavao na seksualan nacin vec je to vise bio nekakav vizuelni dozivljaj…iiiiii onda sam vidio grupu po imenu Horse Lips.
Veliki koncert na Nacionalnom Stadionu u Dublinu …Zapoceli su sviranjem Irish-folk stvari a onda su razvalili s ovim rock stvarima i to me je kompletno fasciniralo,ostavilo bez teksta,oduvalo moju jebenu glavu s ramena…
Zoran Misetic: Dobro…I kako je onda Dave King postao muzicar???
Dave King:Ja sam imao nekoliko grupa u Dublin-u…Nista narocito…Ista prica kao i kod stotine drugih muzicara...Ja sam doista zelio iz sveg srca da napustim Dublin. Zajedno s mojim prijateljima vrtio sam se oko jednog te istog mjesta i nista se uzbudjujuce nije desavalo u nasim zivotima…Na srecu meni se vrlo rano ukazala prilika da ostvarim ovu moju zelju. Sjecas li se Fast Eddie Clark iz MOTORHEAD???
Zoran Misetic:Kako da ne.
Dave King: E,u to doba on je napravio svoju grupu koja je djelovala van okvira njegovog maticnog MOTORHEAD… Grupa se zvala Fastway i Eddie je organizirao audiciju na kojoj je trazio pjevaca. Ja sam se prijavio i dobio posao i moje mjesto u grupi. S pocetka 80-tih imali smo i par hitova. Sto je najvaznije to mi je dalo sansu da putujem svuda po Svijetu. Recimo,bili smo stvarno veliki u Japanu…hahaha…Najljepsi period je bio nasa turneja s AC/DC…
Zoran Misetic: Bio si na turneji s AC/DC???
Dave King: O,da…Mi smo ih pratili u Evropi i USA na njihovoj “Flick Of The Switch” turneji.Koja energija i koja svirka.Ja ih, jednostavno govoreci,o-b-o-z-a-v-a-m…Mi odsviramo nas dio ,malo zagrijemo publiku ali kada se oni pojave na sceni to je bilo fantasticno i za vidjeti i za slusati… Njihova svirka je vrlo jednostavna i direktan pogodak u cilj…Odlicni su…Jedno od mojih najboljih iskustava s muzikom…Poslije smo svirali s Scorpions, Iron Maiden…
Zoran Misetic: I sto se nakon toga desilo s tobom i Freeway?
Dave King: Nakon izvjesnog vremena ja sam odlucio da napustim grupu…
Zoran Misetic: Neslaganje s Eddie-jem?
Dave King: Ne,ne,ne,ne…niti slucajno..Eddie je genijalac i ja volim njegovo razmisljanje o muzici. Prvi album je bio Eddie-va vizija i meni se to jako dopadalo. Onda su se iznenada pojavili neki drugi ljudi iz diskografske kuce i menadzmenta …Ja se nisam slagao s njihovom vizijom o tome u kome bi pravcu grupa trebala da ide. Sjecam se da smo radili muziku za jedan ocajno los i nebitan Hollywood film i ja sam jednostavno tu i tada napravio odluku da to nije nesto sto ja zelim raditi kada je muzika u pitanju i najavio sam moj odlazak iz grupe.
Zoran Misetic: Da li te je strah da ti se nesto slicno ne desi i s Flogging Molly?
Dave King: Ni slucajno. Ovdje sam ja gospodar svoje sudbine i sto je najvaznije mi smo svi veliki prijatelji u grupi. Nas menadzer Gery dolazi iz tog kruga prijatelja…
Nisam nimalo zabrinut za nasu buducnost…
Zoran Misetic: Ok,sto se desavalo s tobom po odlasku iz Freeway?
Dave King: Vratio sam se u Dublin i tamo sam imao jednu grupu i iskreno govoreci bili smo vrlo popularni u Irskoj al’ izvan toga nista…Svaki Petak bi svirali u jednom klubu i punili bi ga do posljednjeg mjesta. Interesantno je da nam je menadzer bio bubnjar iz Horse Lips…Mozes zamislit’,covijek koga sam obozavao u mojim klinackim danima sada je bio nas menadzer. Imali smo nekoliko turneja po irskoj,nastupali na tv-u… Mislim , bila je to dobra grupa ali bez neke izglednije buducnosti. Onda ,za mene samoga je to bilo vrlo zeznuto vrijeme jer to je bilo vrijeme kada se moj prvi brak poceo raspadati…
Zoran Misetic: Prvi brak?
Dave King: O,da. Taj se brak raspao i iskreno govoreci ja i ne zelim da se puno sjecam te epizode iz moga zivota.
Zoran Misetic: Ne zelis da pricas o tome?
Dave King: Nije to da ne zelim da pricam…
Bridget Regan:Zato sto je to bilo bolno iskustvo za tebe.
Dave King: Da , ona je iznenada prodala kucu i otisla nazad u Englesku. Odvela je nasega sina s sobom a da mi nije rekla ni gdje tocno ide…Trebalo mi je skoro godinu dana dana da ih pronadjem…
Zoran Misetic: Da li si i poslije svega ostao u dobrim odnosima s njom?
Dave King: Ja danas imam moj zivot a ona ima svoj. Ja sam se ponovo ozenio i u ovom drugom braku nemam dijece ali smo I ja I moja supruga u necemu sto ja zelim zvati sretan brak…
Zoran Misetic: Da li se vidis s svojim sinom?
Dave King: Graham je sada postao pravi momak od svojih 18 ˝ godina. Vidimo se jednom godisnje…
Zoran Misetic: Samo jednom godisnje?
Bridget Regan: I to je mnogo bolje nego sto je bilo prije…
Dave uzima kratku pauzu da natoci i sebi i meni jos po jednu casu viskija a Bridget dobaci hladnu konzervu Guinness-a iz autobuskog mini frizidera…Zauzima skoro istovjetnu pozu i samo u znak odobravanja poce da klima glavom dajuci kompletnu potvrdu
Bridget-inoj recenici…
“Njegov sin ce uskoro postati jedan od najboljih kuhara u Engleskoj”-s onim svojim zagonetnim osmijehom nastavi Bridget.
Dave King: On obozava da kuha …
Bridget Regan : …I veliki je navijac Arsenala…hahaha
Dave King: O , da. Na to i nisam bas nesto ponosan…hahaha
Zoran Misetic: Bridget ,cini mi se da si ti kao neka vrsta dobre vile u ovom autobusu??
Dave King: Bez imalo pretjeranosti mogu ti reci da se moj zivot umnogome promijenio na bolje nakon sto sam upoznao Bridget.
Bridget je samo odmahnula rukom jasno stavljajuci do znanja da se ne osjeca ugodno slusajuci takva laskanje.
Zoran Misetic:Kako je doslo do tvoga poznanstva s Bridget te kako je nastao Flogging Molly?
Dave King: Dakle,ja sam iz Irske dosao u LA jer sam dobio ponudu od Gaffen Records da dodjem ovamo i zapocnem rad na ploci.Imao sam svoju grupu i objavili smo neke albume al’ nista znacajno…U Los Angeles-u se nalazi irski pub
“Molly Malone” i tu sam ja dolazio vrlo cesto ne bi li zalio dan s dobrim Guinness-om …hahaha…Na moju srecu tamo su dolazili jos neki ljudi s istovijetnim muzickim pogledima kao i ja …Ja sam u to vrijeme pisao pjesme poput “Selfish Man”,ali sve je to jos uvijek izgledalo kao da nesto bitno nedostaje…Dakle,mi smo svirali kao Dave King Band u ovom pub-u koji moze primiti nekih 150 ljudi i jedno vece ona (Bridget-opaska autora) je dosla da vidi nas koncert. Nakon koncerta ja sam otisao za bar gdje se i ona nalazila s jednim nasim zajednickim prijateljem. Upitao sam je sto misli o koncertu a ona je pocela slegati ramenima i odgovorila mi ne bas uvjerljivo da smo bili dobri. Onda sam je ja upitao sto radi , a ona mi je vrlo kratko odgovorila :”Sviram violinu”. Pruzio sam joj ruku i rekao joj: “Dobro dosla u grupu”…Nego,interesantno je da je njeno porijeklo iz tvojih krajeva…
Zoran Misetic: Mojih krajeva???
Bridget Regan: Moj djed i baka po maminoj strani su ovamo dosli iz grada po imenu Split…
Zoran Misetic:Hejjjj, divan grad. Da li si ikada posjetila Split?
Bridget Regan: Ne,ne… Ja sam cijelo moje djetinjstvo provela u Detroit-u…Moja mama je malo govorila po kuci neke rijeci koje su ostale i danas samnom…
Da bi to i potvrdila Bridget izgovori na hrvatskom :”Kako si”?
Zoran Misetic: A tvoj tata?
Bridget Regan: On je Irac i definitivno je razlog mojoj ljubavi prema irskom folku…
Dave King: Ona je po maminoj liniji dobila ljepotu a po tatinoj ljubav prema Guinniss-u…hahahah… Salu na stranu,ali po njenom dolasku u grupu stvari su se pocele iskristalizirati i Flogging Molly su postali realnost…
Zoran Misetic: I onda je dosao prvi CD i taj album je bio produciran i miksan od strane Steve Albinija,covijeka koji je radio s NIRVANOM. Kako je doslo do te muzicke saradnje izmedju Flogging Molly i njega?
Dave King: Nas bubnjar George je jos prije radio s njim i on mu je poslao traku s nasim snimcima. Steve je to preslusao i njemu se to jako dopalo…On je genije kada je u pitanju snimanje “zivih”nastupa, i kao sto si i sam mogao vidjeti na vecerasnjem koncertu, mi smo prije svega “zivi” band i kao takvi mi smo trebali nekoga ko ce biti u stanju da prebaci tu nasu energiju u studio i napravi iskren album…Dakle ,mi smo trebali Steve Albinija…On je napravio to s nasim prvim albumom “Swagger” a onda sve to ponovio i na posljednjem albumu “Drunken Lullabies”…
Zoran Misetic: Prvi album doista ima onu prijeko potrebnu sirovost koju rock n’roll nosi u sebi, ali nikako vas ne mogu svrstati u punk ili recimo,tipicnu punk grupu. Da li grijesim kada kazem takvo sto?
Bridget Regan: Ja stvarno ne podnosim da nas svrstavaju pod punk…
Dave King: Mislim da je to ponajvise zbog energije koju proizvodimo kako na koncertima tako I na ova dva albuma …
Zoran Misetic: Ali Los Angeles Times vam je dodijelio nagradu kao najboljoj punk grupi u 2001???
Bridget Regan: To je totalno bez veze…Ta nagrada je totalno neozbiljna …
Dave King: Interesantno je da mi nismo bili prisutni na toj dodjeli nagrada vec je jedan od nasih prijatelja primio tu nagradu u nase ime I kada je izasao na binu,uzeo je taj kip u ruke I tresnuo ga od zemlju pred svima uzviknuvsi :”Ovako bi Flogging Molly primili ovu nagradu”…hahahah
Zoran Misetic: Tvoj novi album ,”Drunken Lullabies” je izasao s pocetka ove godine…Cini mi se da je Steve Albini odlucio da vas malo vise “ispolira” na ovom albumu i osigura vam mozda i sviranje na nekim od mainstream radio postajama u USA?
Dave King : Ovaj album je mozda malo zreliji nego Swagger. Konceptualno ja sam ,kao autor vecine tekstova na ovom albumu,odlucio da napravim nekoliko koraka unazad i da se pozabavim stvarima iz moga djetinjstva…Zivotnim iskustvima o kojima sam ti vec govorio u ovom interview. Mozda Drunken Lullabies ima i malu dozu “crnila” jer smo zavrsne dodire istome davali nekoliko dana nakon 09/ 11/01.
Kazem mozda, jer to nam nije bila namjera da uradimo…
Zoran Misetic: Istoimena pjesma s ovoga albuma postala je veliki hit na mnogim College radio postajama u USA. Kakve vibracije dobivas iz Evrope kada je ovaj vas album u pitanju?
Dave King: Moram biti iskren i reci da smo dobro prihvaceni u Engleskoj ali da stvarno nemam pojma sta se desava u ostalim dijelovima Evrope.
Bridgete Regan: Jedna svedska diskografska kuca ce objaviti nas album za evropsko trziste i trebat ce malo sacekati i vidjeti sta ce se desiti…
Zoran Misetic: Kada odlazite u Evropu?
Dave King: U Maju ove godine…
Bridgete Regan: Mislim da cemo prvo svirati u Berlinu…
Zoran Misetic: Znaci ovaj interview je zapravo vas prvi “evropski interview” nakon izlaska Drunken Lullabies??
Dave King: Daaaaaa, to upravo tako dodje… hahahah…Da li ce ovo tamo izaci i na engleskom jeziku?
Zoran Misetic: Samo na hrvatskom jeziku.
Dave King: To je ok…Konacno je doslo vrijeme da naucim hrvatski jezik…ha,ha,ha…
Nakon ispozdravljanja,pozelim im srecu na evropskoj turneji .
Hladna noc nakon toplog i ugodnog razgovora nikako nije nesto sto bi mi pricinjavalo zadovoljstvo. Sjedoh u auto,ubacih “ispotpisani” Drunken Lullabies u moj cd player i sa zvucnika moje Honde izletise rijeci:
“Must it take a life for hateful eyes
To glisten once again
Cause we find ourselves in the same old mess
Singin’ drunken lullabies…”
Zoran Misetic
Pittsburgh,Summer-2002
Post je objavljen 02.01.2005. u 17:34 sati.