Pogledamo li na trenutak slike i poslušamo li zvukove oko sebe, uočit ćemo kako nam u ovoj zemlji ništa ne nedostaje. Mi živimo u zemlji snova. Predsjenik nam želi biti svatko pa nas i ne iznenađuje što se među tim kaditatima nalaze i kojekakvi probisvijetovi, propali političari i odumrli dinosauri. Vlast je jedan opijum za naš narod - svi sanjaju kako voditi ovu jadnu zemlju, a na svoju i našu žalost ne znaju niti kako voditi sami sebe. Njihove slike promatraju nas kao strašila na poljima, zvuci radijskih i Tv uređaja sviraju u falšnim notama njihovih glasova i prenose potpuno nezanimljive i nemušto sroćene poruke nama tzv. biračima. Utrošeni novci u vremenu darivanja ostavili su gladne da gladuju, a našim junacima željnim "samozadovoljavanja" u obliku promatranja vlastitih pojavnosti na TV ekranima, pomogli su da ostvare te svoje vjekovne snove o kratkoj i slatkoj slavi. Duh Don Quihote-a se tako ponovno pojavio među našim ljudima tj. onima željnima predsjedničke karizme. Borba protiv nepoznatog zla ili dobra i obrnuto pa ponovno u krug, ostati će tek puki san i jedina uspomena na licima tih veseljaka i zgubidana koji će usprkos tome svojim unucima pričati kako je bilo u tom teškom političkom ratu kada se stvarala nova Hrvatska! Neka vam je sa srećom i neka vam Bog (ako ga uopće prepoznajete) pomogne, da zauvijek nestanete sa lica ove naše zemlje koju osim toga vi niste stvarali. Tamo negdje u dubini mraka anonimnosti, prepoznat ćete svoje prave vrijednosti, a one su ravne toj vašoj otužnoj minutaži reklamne celuloidne vrpce, naši prijatelji, junaci - predsjednički kandidati!
Post je objavljen 30.12.2004. u 16:00 sati.