Svašta sam o najnovijoj kataklizmi ovih dana pročitala i čula.Netko kaže – nismo u ravnoteži pa nas Svemir upozorava. Ili – Zemlja se na nas ljuti. Ili ono o perverzijama na Indijskom otočju i Božjoj kazni.Uglavnom,čini mi se da se se pogledi bacaju prema Svemiru oko nas i Bogu negdje tamo tko zna gdje.
Ja si samo mislim kako u tome što zovemo kataklizmama nema ništa čudno ni neobično. Svemir je u kataklizmi nastao, pa i naša Majčica Zemlja. I kroz kataklizme se oblikuje.Kažu i da se Zemljina os pomaknula 2 cm, lijevo ili desno, pojma nemam. I čini mi se da nam se zbog pomicanja osi ništa nije desilo.
Ali nam se desila katastrofa na Zemlji. Deseci tisuća života ugasili su se u nekoliko kratkih trenutaka. Kažu da je bilo dva sata vremena prije nego je tsunami zalio otočje. Dva sata. A oni koji su imali informaciju što se desilo i što će se desiti su šutili. Stanovništvo nije bilo upozoreno.
Za dva sata većina izgubljenih života je mogla biti spašena. Samo dva sata, taj mali odsječak vremena u ovom našem Svemiru. Dva sata za tisuće ljudskih života.Ljudski je život imao šansu, Svemir je doista upozorio.Ljudi nisu.
Post je objavljen 29.12.2004. u 12:37 sati.