jel vam ikad dođe do mozga kako neke stvari u životu uzimate zdravo za gotovo? meni se to desilo ovu subotu...primjer je totalno glup i banalan, al je isto primjer.
božićno je vrime i kuća nam je puna hrane i pića svih vrsta i oblika. ima i sokova. gustih i multivitaminskih i od naranče i od ananasa. ja te sokove pijen ima već 5 dana i u tih pet dana ih uopće nisan doživljavala. sok ko sok.
za badnjak se, naravno, izašlo. za badnjak se, naravno, opilo... to je sad manje bitno...
u subotu me je izmorilo obilaženje svih grana obiteljskog stabla. i svo ono ljubljenje i to.
sve to je dovelo do toga da mi alkoholna pića u subotu navečer nisu odgovarala.
bile smo u gradu. a ovaj grad je čudo od grada. u petak je sve bilo puno ljudi, štoviše!, sve je bilo puno zadovoljnih i sretnih ljudi. u subotu, pak, nije bilo ljudi, a kamoli sretnih i zadovoljnih.
mi smo se rastužile na to i otišle do šestice. pješke.(šestica je na brdu, op.a.)
žedne, izmorene, s onim groznim okusom još tinjajućeg mamurluka u ustima. ž e d n e.
negdi na pola puta sam shvatila svu važnost soka, kad ti onako gust i mareličast preplavi cilu usnu šupljinu i ostavi blagi kiselkasti okus...
za dva deca gustog sam u šestice dala 10 kn. a kući iman 6 litara istog.
ali nije mi bilo ža.
oh, pa što je deset kuna prema vrijednoj životnoj lekciji??!!??!!
Post je objavljen 28.12.2004. u 01:34 sati.