Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dbilos

Marketing

Polnocka je bila lijek za dusu, a onaj lijepi osjecaj Bozica bio je prisutan kod mene svih ovih dana. Imali smo dovoljno jela, pica i lijepog raspolozenja tako da su dani Bozica prosli i ljepse neg’ sam ocekivao.
Bilo je dovoljno mesa koje nismo kupili u ovoj mesnici

iako je bilo mnogo ljudi koji jesu.
Nismo kupovali jaja i kokosije meso od ovih djecaka,

no vjerujem da su prodali sve sto su imali.
Nismo docekali Bozic u ovom selu u kome ljudi i sada zive mnogo losije neg sto su zivjeli ljudi u Betlehemu u noci kada se rodio Isus.


Sve sto smo imali za Bozic kod nas je bilo je puno ljepse, no nismo zaboravili da je sve ovo ipak tako blizu nas. Radost Bozica smo uspjeli podjeliti sa dosta djece koja su dolazila na nasa vrata, znajuci da ce otici sa nesto hrane koje je bilo puno vise neg je bilo potrebno za tridesetak ljudi koliko je u ta dva dana proslo kroz nas stan. Kazem da nismo zaboravili djecu. Htio sam pisati o nekim obicajima za Bozic, no evo jedne price o djecijem zivotu ovdje jer bi smo u ovo vrijeme godine trebali upitati sebe koliko smo zaista ljudi.
Pisao sam vec o skolovanju ovdje no nisam i o nekim odgojnim metodama.

Lijepo je vidjeti da djeca zele da citaju, uce

Djecu nije briga za uvjete koji su zaista neopisivi.

No djeca su djeca, uvijek ce naci zabavu za sebe. Njima je lijepo.
No ne svima i ne uvijek.
Jedan od mojih prijatelja je bio svjedok da je zbog toga sto su bili pre nestasni i bucni skupina ucenika bila podvrgnuta “odgojnoj mjeri” zbog koje se jedva suzdrzao da je provede na tom “ucitelju”. Kazna za ovo cetvero djecice je bila da ispred razreda klece na vrelom pjesku i drze ruke udignute iznad glave bez prava da progovaraju.
Temparatura je bila puno visa od 40, a koliko vremena je trajala kazna to ne znamo no sigurno nije tako kratko.

Pogledajte samo ovu fotografiju, a ja nemam vise nista o ljudskosti.

Vidim da je na naslovnici objavljeno da sam na + 40 docekao Bozic no i nije bas tako. Temperature preko dana sam izmedju 25 i 30 stupnjeva i bilo je neobicno za vrijeme Bozica biti u maici kratkih rukava i znojiti se na suncu koje preko dan przi kako u sred ljeta no noci ipak znaju biti hladne. 40 stupnjeva sto sam napisao je bilo za temparaturu na kojoj su ova djeca klecala na suncu a mjesto Kona, je u sjevernom dijelu Eritreje gdje su temparature znatno vise neg u Asmari.

Post je objavljen 28.12.2004. u 00:32 sati.