Ponekad mi se čini da će ovaj svijet iskvarenih iluzija nestati poput kule od karata pod udarom vjetra. Da će oni koji potpiru i stoje iza kulisa lažljive svakodnevice jednostavno otići i da će se zidovi varljive stvarnosti jednostavno srušiti. Osjećam užasan strah zbog toga, ali istovremeno i ogromno olakšanje, zadovoljstvo. Past će maske taštine, nemorala i iskvarenosti sa lica svih ljudi. Bit ćemo goli, plašljivi, ranjivi… i prekrasni. Baš kao na samom početku…
Post je objavljen 27.12.2004. u 00:47 sati.