Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hrnews

Marketing

"Sanader u medijskom klinču", odnosno, zašto je Sanaderova pobjeda u Hrvatskoj poraz?

Hrvatska je konačno ishodila datum otvaranja pregovora sa EU i to prema svemu prikazanom isključivo zahvaljujući pregovaračkoj spretnosti i sposobnosti premijera Sanadera koji je, na žalost, umjesto pohvala u Hrvatskoj, doživio pokude od svih hrvatskih medija. Ta činjenica potvrđuje trenutnu sliku medijske pozornice u Hrvatskoj, a kao što se i iz ovog primjera vidi, ona je poprilično otužna. Napadati i krivo prenositi jednu od najvažnijih vijesti još od priznanja RH je ravno čistom ludilu ili potpunoj profesionalnoj nesposobnosti. Koliko je taj profesionalni lom prisutan na javnoj ustanovi poput HRT-a, već je odavno poznato, no istovremeno nikome nije jasno zašto je upravo ta medijska kuća sebi uzela za pravo prokomentirati Premijerov povratak u Hrvatsku kao "potpuni poraz" i sva njegova nastojanja kao "jalov trud". Nakon takvih ocjena i nakon potvrde koja je uslijedila iz EU o tome da Hrvatska ne treba izručiti Gotovinu ako on nije u Hrvatskoj, netko je unutar uprave i uredništva informativnog programa HRT-a trebao snositi odgovornost. No do toga nije došlo te se sa programom lakih nota i jeftine zabave nastavilo kao da se toga dana za Hrvatsku ništa bitnoga nije niti dogodilo. Ljudi poput Mirka Galića na HRT-u i sličnih, odgovorni su za kreiranje slike dnevnih zbivanja u Hrvatskoj, ali i van hrvatskih granica te se ta odgovornost ne može prebacivati na neke anonimne urednike ili novinare. U zemljama EU praksa tzv. zapovjedne odgovornosti je odavno prihvaćena te su njome mnogi u tim zemljama i zbog manjih previda podnosili ostavke. Kamo je zapravo krenula Hrvatska sa ljudima poput Galića na ključnim pozicijama u medijima koji bi se trebali smatrati javnima?Najvjerojatnije u ponor žutila i komercijalizacije, ali i opasne marginalizacije bitnih nacionalnih i gospodarskih pitanja. Zatupljivanjem već ionako slabog obrazovnog prosjeka hrvatskih građana, stvara se prijezir prema svim bitnim temama i istovremeno želja za više jeftinog i primitivnog sadržaja. Takva slika Hrvatske sigurno nije dobrodošla u EU te će premijer Sanader morati zauzeti oštar stav u kritiziranju, ali i u konkretnim koracima, poput donošenja novog Zakona o HRT-u, kako bi se ovakve pojavnosti u budućnosti izbjegle. On je danas prepušten sam sebi jer ključni politički koncenzus za odnose prema EU, o kojem se stalno priča, zapravo i ne postoji. Sve oporbene stranke u stvarnosti željele bi vidjeti Sanaderov poraz na putu u EU no s obzirom da javno to ne mogu reći, služe se provjerenim metodama angažiranja vlastitih ljudi u medijima koje su ionako još 2000. detaljno ispretresli u svoju korist. Danas se upravo ti ljudi javljaju po svim medijima u Hrvatskoj i objašnjavaju javnosti kako je Sanader doživio poraz iako prave argumentacija za to nikada nisu imali. Njihova uvjerenost u ispravnost vlastitih stavova ide toliko daleko da više nije bitno to što bi, u slučaju Sanaderova poraza, poražena bila i Hrvatska, već im je interes isključivo povezan sa stranačkim i osobnim interesom. Njihovi uski pogledi samo potvrđuju koliko je hrvatska politička scena zagađena zagrljajem 50. godišnje prošlosti od kojega se ne može osloboditi. Vrijeme jednoumlja i partijske podobnosti je preživjelo sve reforme i promjene te se u mozgovnim sklopovima ne malog broja hrvatskih političara, ali i građana zadržalo kao skriveni fitilj koji se upravo u ovakvim trenutcima zapali. Takvim ljudima je teško prihvatiti činjenicu kako su cijeli život potrošili u jednoj izgubljenoj i na kraju poraženoj ideologiji - komunizmu. Oni su bespomoćni i reakcije su im upravo ovakve koje smo ovdje i opisivali - Hrvatska prema tim vizijama možda i treba biti u EU, ali samo pod uvjetom da taj proces nadziru upravo takvi ljudi. U tom svjetlu postaje i jasnije zašto se pojavljuju stalni otpori prema EU koji dolaze sa onih adresa koje su se još nedavno zaklinjale da je EU jedino rješenje. Kao najnoviji problem proglasili su nespremne pregovaračke timove, ali ne zato da bi pomogli Hrvatskoj na putu u EU već kako bi ishodili mjesta za svoje ljude i upravo iz svih ovih razloga za Hrvatsku bi bilo najbolje da se takvi ljudi pošalju u ropotarnicu prošlosti odakle će njihovi glasovi poprimiti onaj pravi oblik - plač za izgubljenim pozicijama, a da se istovremeno na legalno izabranoj Vladi omogući završetak započetog procesa priključenja Hrvatske EU!

J.H.


Post je objavljen 26.12.2004. u 14:25 sati.