Već tjednima je glavna tema sportskih stranica svih naših dnevnika redukcija godišnjih gaža nogometaša zagrebačkog Dinama. Teška su vremena, mudro glasnozbori rabijatni izvana gladac iznutra jadac milijunaš koji u tom klubu slovi kao nešto što se zove izvršni dopredsjednik, a igrači ne igraju u skladu s očekivanjima istog, pa im treba malo potkresati krila kresanjem pozamašnih apanaža za čak 20%. Kako to izgleda u praksi? Dinamo je klub koji igra u HNL-u, jednoj od najslabijih evropskih liga, koja je zbog toga, kao i niza inih razloga, i jedna od najneposjećenijih, pa nogometaši tog kluba, u, nota bene, milijunskom gradu, na svoje utakmice redovito privuku u prosjeku 2000 gledatelja. U tom klubu igra stanoviti centarfor Ljubojević, koji je ove jeseni u toj i takvoj lizi uspio dati čak 3 gola. Koliko vrijede ta 3 gola u jednoj od najslabijih evropskih liga? Vrijede 200.000,00 eura kolika je fiksna godišnja ugovorna apanaža centarfora iz naše priče. No, jesu li to sva primanja našeg asa? Nipošto, zavrijeđuje on i mnogo više: "Naši igrači imaju i fiksne plaće, otprilike 1000 eura mjesečno. Honoriraju im se pobjede, na domaćem terenu 500 eura, u gostima 20 ili 30 posto više. Na kraju, posebnim premijama se nagrađuju trofeji i plasmani u Ligu prvaka, odnosno Ligu UEFA-e. Za osvojeni naslov prvaka nagrada iznosi 10.000 eura po igraču, Kup dvotruke manje." - komentirao je za Jutarnji list Damir Vrbanović, Dinamov direktor. Dakle, naš centarfor, strijelac čak 3 gola, godišnje u džepić pospremi cca 2 milijuna kuna, u zemlji u kojoj jedan liječnik ili znanstvenik zarade 20-ak puta manje. I zato dosta trebamo biti zabrinuti što će centarfor iz naše priče ubuduće zarađivati pola milijuna manje jer, ipak, ne smijemo biti ravnodušni prema tome hoće li on imati dovoljno kunica za tankati svoj najnoviji BMW ili ne... A i čak 3 gola nije lako dati...
Post je objavljen 26.12.2004. u 08:51 sati.