Prije dva dana grupa Yammat održala je svoj prvi zagrebački koncert. Kako sam prethodni tjedan izbivala iz našeg divnog grada, nisam, nažalost, bila u toku sa aktualnim događanjima i stoga propustih nabaviti svoju kartu. :(
Premda ne ulažem previše nade u sve ove novopečene bandove, koji su iznenadno izniknuli na našoj sceni, Yammatova mi muzika u određenim trenucima baš godi. Ako ne pretjerujem s njom, naravno, jer katkad taj, kako-ga-neki zovu, "urbani žanr" zna zvučati prilično depresivno.
Idući sam dan vrbovala prijateljicu, nakon što mi se pohvalila da je prisustvovala spomenutom koncertu, za iscrpan izvještaj. Moram priznati da me njen dojam prilično razočarao...
Navodno su bili primjetno neuštimani, svakih 10 minuta vikali ton-majstoru da pojača/stiša gitaru ili bas, čega je ishod bio to da se sam vokal jedva čuo. Uz to, osim svojih stvari, svirali su i neke strane, bog-te-pita-čije pjesme, a atmosfera je bila trula jer se nisu niti potrudili da je podignu. Svemu tome pridonosila je i nepodnošljiva gužva...
No, vrhunac sveopćeg kaosa bio je pred kraj koncerta, nakon odsviranog cijelog repertoara, kada su najavili da "sada ide sve iz početka". Slušaoci pomisliše da se šale, kad ono-ni više, ni manje, nego-prva pjesma, druga pjesma i dalje one koje već slijede! :)
Ajde, sad mi nije žao ostajanja kod kuće i uštede tih 40 kn. Uostalom, s obzirom da nisam to doživjela, manje će mi pasti u očima...
Post je objavljen 17.12.2004. u 13:39 sati.