Tijekom mog života čitavo se vrijeme nečujno provlači tema abortusa. Žestoke osude ili pak podrška onima koji se odluče na taj čin razvile su žestoke polemike svih društvenih struktura. Neki dan sam gledala Latinicu na tu temu i nisam se mogla oteti dojmu da svi gosti imaju u neku ruku pravo, ali jednostavno to ne znaju prezentirati na pravi način. To je, naravno uzrokovalo burne svađe na rubu incidenta, a show nije zaključen nikakvim pametnim zaključkom. No, ima li uopće pameti kad dođe do takve situacije?
Izvađen iz životnog konteksta abortus je sam po sebi vjerojatno loš, ali život često priča drugačiju priču. Raznorazne situacije znaju dovesti nesuđenu majku do najtežeg izbora s kojim će neminovno morati živjeti do svoje smrti. Treba li joj još i osuda? Postoji li onaj tko ju ima pravo osuditi? Mislim da ne.
Po meni je abortus vrlo osobna, ako ne i najosobnija stvar žene i njezinog partnera, ukoliko ga ima. Sasvim je sigurno da abortus nije učinjen iz čiste zloće i sa namjerom da se ugasi još neformirani životni oblik i duša. Do toga vode druge stvari. I zašto bi npr. Crkva imala pravo osuditi nekoga zbog učinjenog djela?
Ti licemjerni stavovi me izluđuju! Da se razumijemo, nisam pobornik abortusa već prava na izbor. Prava da roditelj sam prosudi može li ili ne može omogućiti tom djetetu pristojan život. Uostalom, nije svatko ni sazdan da bude roditelj. Ne žele svatko imati dijete.
Umjesto edukacije i prevencije neželjenih trudnoća okolina baca kamenje na "grešnike" uopće ne razmišljajući o kontekstu.
Koliko je gladne djece, koliko je majki koje ne bi izdržale trudnoću, koliko je fetusa s kojima nije nešto u redu? Ali ne, to sve nije bitno jer se ubija život. Ljudi moji to su pizdarije prvog reda.
Nemojte čekati neku poantu jer je nema. Ovo je jednostavno način da istresem ljutnju.
Inače, kako ste vi?
Post je objavljen 16.12.2004. u 15:35 sati.