Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lektire

Marketing

EMILE ZOLA: THERESE RAQUIN

1. BILJEŠKA O PISCU

Podaci iz prethodnog posta se nisu znatnije promijenili :-)

2. KRATKI SADRŽAJ

Gospođa Raquin bila je već starija žena koja je odgojila svog sina Camillea i nećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac često bio bolestan, ona je njega, a i zdravu Theresu, šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je da budu povučeni, tihi i hladnokrvni. U Theresi je često tinjao plamen vruće alžirske, majčine krvi, ali se, u strahu da ne povrijedi tetu, skrivala u tišini.
Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjenčali i preselili zajedno s ospođom Raquin u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan sitnom robom, Camille se zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoličan. Samo četvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesar Michauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio s Camilleom. Kod svih okupljanja Therese nije pokazivala odviše zanimanja. No, jednom je Camille doeo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i naočit čovjek. Između njega i Therese odmah se pojavila privlačnost, te oni, ne mogavši se oduprijeti svojim nagonima, postaju ljubavnici. Budući da im je Camille smetao da budu vječno sretni, odu njih troje jedne nedjelje na izlet u Saint-Quen. Kada su se pošli voziti čamcem po Seini, Laurent reče Theresi da će se riješiti Camillea i da treba njezinu pomoć. Kada su došli na dio rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prije nego što je pao u vodu odgrizao Laurentu komad mesa s vrata. Zatim Lauret i Therese uspješno odglume nesretne utopljenike.
Kada je stara gđa Raquin doznala o nesreći svog sina, tri dana nije izlazila iz postelje i samo je plakala. I Therese je bila u šoku, ali se brzo oporavila. Dvije godine su brzo prošle te se Therese i Laurent vjenčavaju u nadi da neće vidjeti Camilleovu sablast ako budu zajedno.
No, situacija postade još gora, noću nisu mogli spavati jedno pored drugoga jer su osjećali hladan leš među njima. Samo im je u društvu gđe Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu o njoj, prepiše Theresi svoju ostavštinu. Stanje je postajalo sve gore. Gđa Raquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško svađali, tukli i optuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Stara gđa Raquin shvaća pravu istinu o smrti njezinog sina. Nije ga mogla osvetiti, ali je gledala i uživala u propasti njegovih ubojica. Theresa je u svojoj tetki gledala ispovjednika i molila ju je za oprost, misleći da će tako odagnati misao o krivnji za Camilleovu smrt, a jadna starica ju je očima osuđivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu. Naposljetku, kad nisu mogli više izdržati, Therese i Laurent odluče ubiti jedno drugo, ali, pogledavši se, shvate svoje namjere, te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga. Tako su mrtvi ubojice ležali jedan cijeli dan, a gđa Raquin je uživala u osveti za sinovu smrt.

3. LIKOVI

THERESE RAQUIN

Od samog djetinjstava živjela je povučeno i nije iskazivala svoje prave osjećaje. Na neki način teta, gđa Raquin joj je ubila duh tjerajući je da pije lijekove kao i Camille. Udavši se za svog bratića, Camillea, jedina promjena u njezinom životu je bila što navečer nije ulazila u lijevu, već desnu sobu.
Živjela je jednoličnim životom, često se povlačila u sebe i dugo razmišljala. Jedini svijet koji je ona poznavala bio je vlažni i mračni dućan u kojem je po cijele dane sjedila s tetom. Upoznavši Laurenta, u njoj je počela tinjati sve jača i jača vatra za strašću i ljubavi.
Postavši Laurentova ljubavnica, ostvarila je svoje snove, njihova milovanja ispunjavala su ju i upotpunjavala, te je postala ovisna za tim sastancima.
Premda je željela Laurenta, bojala se ubiti Camillea, a kad je Laurent to učinio umjesto nje,ona je uplašeno gledala i slušala Camillea kako je doziva u pomoć.
No, dobro je odigrala svoju ulogu, ali ju je progonio Camilleov duh. Mislila je da će u novom braku pronaći sigurnost, no sve je bilo sve gore i gore. Noćima nije spavala jer je osjećala Camilleov hladni leš pored sebe. Toliko se bila promijenila da se odala bludništvu. Kad je otkrila da je trudna, toliko se bojala da ne rodi Camilleov leš. Utroba ju je hladila te je namjerno dopuštala da je Laurent tuče po trbuhu i brzo je podbacila. Često je imala napadaje histerije i plača, a jedini je izlaz vidjela u smrti.

LAURENT

Bio je običan sin seljaka, lijenčina i neradnik. Vrlo naočit i lijep, često je kod žena imao uspjeha, a one su ga uzdržavale. Isprva nije mislio da je Theresa lijepa, već ju je smatrao privlačnom prilikom da neko vrijeme živi na tuđi račun. No, ona ga je zavela i dovodila do ludila svojim prelijepim tijelom . On je poput ovisnika svakog dana dolazio k njoj i nije mario za opasnost da ih netko vidi. Toliko je očajan što ne može imati Theresu za sebe da hladnokrvno ubija svog prijatelja Camillea. Čekao je dvije godine da konačno ima Theresu za sebe, ali postao je pravi plašljivac.
Camilleov prikaz iz mrtvačnice ga je neprestano pratio, a rana na vratu nije zacjeljivala. Postao je pravi živčani bolesnik da je ubio i mačka jer se bojao da će on progovoriti o Camilleovoj smrti.

“ Pošto se umorio u svađi i tuči s Therese, udarao je, kao što to djeca rade, nogom o zid i tražio neki predmet da ga razbije. To ga je smirivalo. Posebno je mrzio prugastog mačka Francoisa, ovaj čim bi ušao u sobu odlazio je skloniti se na koljena nemoćne starice. Laurent ga još nije ubio samo zato što se nije usudio dotaknuti ga. Mačak ga je promatrao, kao vrag, svojim krupnim očima. ”


“. . . jedne večeri, Francois je tako uporno promatrao Laurenta da je ovaj, prepun bijesa, odlučio svršiti s njom. Širom je otvorio prozor u trpezariji i uhvatio mačka za vrat. Gospođa Raquin je sve shvatila, dvije velike suze skliznule su joj niz obraze. Mačak se počeo braniti, pokušavajući se okrenuti i ugristi Laurenta za ruku, ali uzalud. . . . . ” .



Post je objavljen 13.01.2005. u 13:38 sati.