Doći će vrijeme, otkrit će se tajne
Nastupit će era blagostanja
Tad razgalit ću srce svoje, poletit ću visoko
Kad ne bude više crnine što me obavija
Kad bijela i prozračna duša napusti prljavo tijelo
Ja živjet ću i poslije agonije
Ledena će krv prostrujati
Sjajan pogled zamijenit će suze
Vladar će neba tad ustuknuti
Bol moju prekinuti
Daj mu straha,daj mu nesigurnosti
Daj mu bolest, daj mu jad
Daj mu slabost,da ne izrži
Daj mu usamljenost
Ne dozvoli da srcem njegovim ljubav vlada
Ne dozvoli da prekine srdžbu moju
Neka živi, neka boluje, neka umire u mukama
Na moju slavu i moju čast
Reče gospod dok me stvarao
Sad prekidan crni niz
Umirem,gospodaru, beživotno tijelo moje
Nek ti pjeva litanije i psalme
Crkve tvoje i otajstva tvoja ja uništiti neću
Ali savjesti, ako postoji, izjest će te
Gledao si, a prekinuo nisi, razdor u umu mom
Mrzim te stoga, mada ne mijenjam ništa
Naprosto odlazim, predajem se, raspni me
Poletna i vesela je sad duša moja
I ako me vječni oganj čeka
Bolji je od hladne oštrice usamljenosti
Post je objavljen 09.12.2004. u 22:21 sati.