Marketing
Bubamara 
Oh, kako dugo nisam vidjela bubamaru!
Malenu, šarenu, nježnu.
Je li doista tako puno vremena prošlo otkad je svojim tanašnim nožicama to plaho stvorenje hodilo po mojem dlanu i škakljalo mi ruku? Kako su nas samo radovale te crne točkice na crvenom plaštu. I brojanje tih mrljica – držali smo ih uzvišenim biljezima vremena na tijelu malenog kukca.
Mislila sam da je blagoslov taj trenutak kada se bubamara odluči zaustaviti baš na mojoj ruci. Možda smo je baš mi, dječica, prozvali Božjom ovčicom – od svih ruku na svijetu, i velikih i malih, crnih i žutih, onda je izabrala baš moju da zajedno podijelimo tračak vremena. Nisam tada razumjela da na svijetu ima mnogo bubamara, tada je postojala samo jedna za mene, i jedna za mog prijatelja. I osjećali smo se posebnima! Djelić čarobne majke prirode koji tapka po mojoj koži, ispred mojih očiju. I hoda, i živi, i tjera me na divljenje.
Onda, s vremenom, ljudi su me uspjeli nekako uvjeriti da u bubamari postoji nešto čime bi me mogla opeći. Pa sam ih počela izbjegavati, i naposljetku – više ih nisam zamjećivala. Postao je to samo jedan od kukaca.
Jutros, dok sam, kao i uvijek, sporo i kontemplativno, hodala uz cestu, dok su pored mene prolazile stotine automobila koje je negdje u daljini gutala rana jutarnja maglica, samo na jednu sekundu vidjela sam bubamaru. Pravu, pravcatu bubamaru! Nisam je dotakla, moj dodir više nije tako lagan kao što je nekad bio. Niti više znam kako dozvati bubamaru na svoj dlan. Ali sam je voljela, tu bubamaru, jesam, voljela sam svoje djetinjstvo i okus idile. Voljela sam neznanje i jednostavnost u praštanju. Voljela sam rano lijeganje, brižni pogled majke i Haribo bombone. Voljela sam igre u pješčaniku i usta zamrljana od sladoleda. Sve to, samo bacivši pogled na to maleno, šareno, nježno stvorenje.
Velim, danas sam vidjela bubamaru. Nečujno, ali sigurno, obećala sam joj da ćemo opet prijateljevati. A ona kao da je ponijela dašak mojeg djetinjstva u jednoj od svojih točkica i odgovorila mi – ne boj se! Mirisnoj uspomeni vrijeme ne može nahuditi!
Post je objavljen 09.12.2004. u 15:21 sati.