Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/missunderstood

Marketing

O svem pomalo

Ej ljudovi, evo mene napokon. U zadnje vrijeme mi se baš i neda pisat, nem pojma, nemam vremena, pa nema ni inspiracije.
Ja sam jučer zamalo crkla od bolova (menga). Htjela sam uzet nož i kilnit se, samo da ne trpim te bolove! Al eto na sreću, ili nekome na žalost, nisam.
Al dosta od tim ženskim sranjima, gore mi je bilo u četvrtak nakon onih 2:2, ili bolje rečeno nakon onih Heerenveenovih 2 u zadnjih deset minuta!! Sutra dan su svi bili nadrkani zbog toga! Mislim, ko i nebi! (domination - OBAVEZNO PROČITATI post o ovome!!!)

Uglavnom… danas sam baš razmišljala o tome kako je lijepo biti dijete, zapravo kao je lijepo bilo biti malo dijete. Onda ti je sve igra, i kolko god stvari bile realne, tebi su smješne. Onda smo najiskreniji i ne razmišljamo o nekim glupostima. A kad si malo stariji, te iste stvari doživljavaš na drugi način, i tolko ih iskompliciraš da nakon razmišljanja i razmišljanja dođeš na to da bi, zapravo, najbolje bilo kad bi jednostavno ponovno razmišljao kao dijete. Dobio bi isto rješenje, samo ne bi tolko komplicirao oko toga. A ja sam jebeno sklona razmišljanju i kompliciranju! Nekad se živciram kolko razmišljam, al ne o nečem korisnom, nego o bezveznim stvarima. Al to je glupo! Npr. padne mi neka stvar na pamet, pa razmišljam o njoj, pa se sjetim ovog i onda se usput naživciram i stalno se to vrti u krug… ne znam kako bih vam to opisala!!!
Baš bi nekad htjela da sam totalni flegmatik, da me ništa ne može povrijedit ni naživcirat. Da nikad ne razmišljam o nečemu što je jednostavno TAKO, i ne možeš to promijeniti. Imam jednu takvu legicu. Njoj je sve tak svejedno! Što god da se dogodi, ona sve prihvaća na jednak način; mrtvo-hladno. I boli ju kurac za sve, sam nek je njoj dobro. Pa zašt ja ne mog tak? A dobro, nije ni to uvijek dobro, al bar uživaš i ne jebeš se zbog ničega! Ma uglavnom…

E sad sam se vratila od jedne legice, s ročkasa. Baš sam joj kupovala poklon jučer usred onih bolova, malo je falilo da se onoj prodavačici izrigam na pult! He he…
Al nije to bio onaj rođendan s tulumom mjeseca, neg onaj kad se kokoške okupe i uživaju. To je svake godine najbolji događaj! Tu se tak nablebetamo i olakšamo si duše… obožavam to! Vald je to bolje neg sati i sati razglabanja kod psihologa! Ma kakvi psiholozi, ovo je prava terapija, makar bila jednom godišnje!
Pa eto tak, ne da mi se više tipkat. Aj uživajte!



Post je objavljen 04.12.2004. u 23:59 sati.