Jednog dana u mesnicu je ušao pas. Sasvim osrednji miroljubivi pas. Bez obzira na njegov molećiv i pametan pogled, mesar ga je istoga časa otjerao. No pas se vratio. I tako nekoliko puta. Bližilo se vrijeme zatvaranja pa je mesar uzeo metlu odlučivši da će se ove napasti riješiti zauvijek. Tek tada je opazio da pas u zubima drži papirić. Znatiželjno ga je uzeo dok je pas sjeo i nezainteresiran čekao ishod.
"Molim vas kilogram sušene šunke i 3 para kobasica. Novac je psu u ustima. Hvala." - pisalo je na poruci. I zaista, u ustima je pas imao novčanicu dovoljnu za sve naručeno. Mesar je odvagao šunku i kobasice, sve zajedno stavio u vrećicu i stavio ručke natrag psu u usta. Pas je par puta zatreptao očima, pomahnuo repom i izašao. Mesar je požurio zatvoriti trgovinu i odlučio slijediti psa.
Hodao je za njim niz ulicu sve dok nisu došli do križanja. Crveno! Na mesarevo veliko iznenađenje pas je odložio vrećicu podigao prednje šape na stup semafora i pritisnuo dugme, zatim je ponovo uzeo vrećicu sjeo i čekao. Čim se upalilo zeleno svjetlo ustao je i krenuo dalje. Sad je već počelo biti zanimljivo.
Slijedeće iznenađenje došlo je pristizanjem do autobusnog stajališta. Pas je stao pred vozni red i pažljivo ga proučio, zatim je sjeo i čekao. Uto se pojavio autobos. Pas je krenuo prema prednjoj strani autobusa, promotrio broj na prednjoj strani pa se vratio do kućice na stajalištu i ponovo sjeo. Sljedeći autobus mu je bio više po volji. U njega je ušao smjestio se na zadnje sjedalo i zainteresirano promatrao okolinu za vrijeme vožnje. Nakon pola sata polako je krenuo prema sredini autobusa i šapom pritisnuo dugme za upozorenje vozaču da na slijedećoj stanici netko izlazi. Mesar je bio zapanjen. Čvrsto je odlučio vidjeti kuda će pas na kraju stići
Nakon izlaska iz autobusa pas je krenuo malim puteljkom i ubrzo stigao do kuće ograđene niskom drvenom ogradom. Otvorivši vrata dvorišta došao je na trijem i pokušao otvoriti ulazna vrata ali bezuspješno. Odložio je vrećicu sa svojim teretom pokraj vrata, zatim se vratio nekoliko metara unatrag i svom silom se zaletio u vrata. Ništa! Pokušao je ponovo! Opet ništa. Nakon nekoliko trenutaka promatranja, otišao je u stražnji dio dvorišta popeo se uz tamo prislonjene ljestve, na krov, preko krova na balkon. Tu se podigao na stražnje šape i glavom nekoliko puta snažno udario glavom po prozoru. Zatim se brzo vratio istim putem do ulaza.
Vrata su se otvorila. Na ulazu se pojavila debela neobrijana prilika i isti čas stala grditi psa na što se ovaj sklupčao ispod stolice za ljuljanje i potiho cvilio. Za mesara je to bilo previše:
- Čovječe, pa vi niste zdravi! Pa ovaj pas vrijedi više od sveg blaga na svijetu! On vam je u stanju spasiti život ako zatreba. Kako ga možete grditi? Ovako pametnog psa još nikad u životu nisam vidio!
Isprva malo iznenađen jer nije očekivao da je još netko ovdje, debeli se gospodin sagnuo, uzeo vrećicu, podrignuo se i odbrusio:
- Što vi znate o pameti? Ovaj prokleti glupi džukac je već drugi put ovaj mjesec zaboravo ponjeti ključ od ulaza! - na to je ušao u kuću i tresnuo vrata za sobom.