Cijenjena i vjerna čitateljska publiko, mislim da vam dugujem objašnjenje za jučerašnji savjet dana.
Dakle, u doba odvijanja radnje slijedeće anegdote imala sam nevinih 15 godina i bila sam uvjerena da je cili svit moj. Recimo to ovako: da je moja osamnaestogodišnja persona poznavala moju petnaestogodišnju personu, tukla bi je i ne bi joj dala plakati. Ukratko.
Te sam godine po prvi put slavila Novu godinu bez roditeljskog nadzora i to na Prviću. I to sa Zlatkom.
Ali, savršenu koncepciju poremetio je tradicionalni novogodišnji ručak kod bake u Crnici, što je značilo da se u 6 uri ujutro tribalo nacrtati na brodu i u 7 uri naći u Šibeniku – na ledu, buri, mrazu...
A moj mili otac nije pokazivao nikakvu dobru volju da mi pomogne u toj mojoj muci.
Samo je spomenuo kako bi po mene mogao poslati taxi, jer «nije on lud buditi se prviprvog samo da bi mene doveo kući».
Ja sam se te njegove sentencije uhvatila kao pijan plota.
I tako...o divljaštvu koje smo izvodile kad smo napokon bile puštene s lanca sad nećemo, zapravo, NIKAD nećemo! Bilo je dobro, bez većih incidenata, al ipak...nećemo...
Ujutro smo se uredno spremile i ukrcale na «Tijat» (vapor, op.a), uru vrimena do Šibenika na različite načine se održavale budnima, a onda se našle na nemilosrdnom šibenskom ledu, buri mrazu...
A na šibenskom ledu, buri, mrazu stajao je i bijeli taxi marke Mercedes.
«Jao, jao, pa moj tata se nije zajebavao!», pomislila sam naivno dječji.
I ukrcasmo se mi...
Broj putnika u taxiju: 3 (Zlatka, ja i baka Tona koja je to jutro išla na hemodijalizu u šibensku opću bolnicu.)
Kad je baka odšepesala svojim putem, barba taxist nas pita: «A di da vas vozim?» i nakon detaljnog opisa doda još, čisto poslovično: «Tko će to platiti?»
«Pa onaj ko vas je zva...» zbunjeno smo odgovorile.
«Nije mene nitko zva...»
Dakle, što se desilo?
Nakon što smo uredno poplaćale taxi, dovukla sam se do topline doma svoga, a u tom domu nije bilo moga oca.
On me je čekao na nemilosrdnom šibenskom ledu, buri, mrazu, a previdio je, jer je kasnio (!), moje ukrcavanje u taxi za koji sam vjerovala da čeka samo mene.
U stvarnosti, čekao je pokojnu baku Tonu koja je to novogodišnje jutro provela na hemodijalizi u šibenskoj općoj bolnici.
Pouku već znate...
Post je objavljen 01.12.2004. u 20:48 sati.