Prolila si šampanjac po sebi,a ja bijah žedan.Smijala si se glasno,pokazujući mi niz bisera koje sam lizao maloprije u želji da se napijem.Klizio sam po tebi,odgađajući trenutak spajanja,sekunde su postajale vječnost...
Otkopčavala si mi košulju,ljubeći moj vrat,torzo,svaki mišić napela si vrškom jezika koji je pronalazio moje točke neistražene dotad .
Probudila si opet zvijer u meni.
Vezala si me prije nego li sam uspio shvatiti što se događa,razbila moje iluzije o dominaciji,razvalila mi koncepciju i uzela me ustima.
Vidio sam vragove i anđele,Njegovu smrt na križu,tisuće konjanika u napadu,pastuha na kobili,sedam pečata,armageddon,otok nimfi i Sveti gral...
Popila si me....I opet probudila,rukama masirajući tamo gdje treba,ustima ljubeći vrelo i požudno.
Otrgnuo sam rukama vezove i uhvatio te oko struka,podigao te i nabio na sebe,bez pitanja na pristanak,bez scenarija,samo snagom iskonske potrebe da te podsjetim da postoji muškarac.
Pristala si bez riječi.Imao sam velik i čvrst argument.
Podsjećao sam te više puta.Sati su tekli u znoju i vinu,jagodama,školjkama i siru...
Zaspali smo i mirisali se u snu.Sanjao sam rijeku koja se prelila.
Bila si opet vlažna....
Post je objavljen 30.11.2004. u 17:40 sati.