Hej, hej. Ovo je kad bolje pogledam postao malo preozbiljan blog. Nasanjkavši se na nekoliko komentara počeo sam se ponašati malo preozbiljno. Pa kome sam ja mentor? U-la-la! Nisam, vjerujte, i odmah zaboravite ako ste stekli takav dojam. Ja sam prosta duša koji voli čitati knjige onih koji nisu sjedili doma i čekali blagostanje. Rado bih bio malo veseliji, pa ću probati. Inače, Anderlon je predskazao smjene na cool listi ("...a gazimo i opako kritiziramo čim se blog okošta i izgubi svježinu, kad postane "uvaženi cool blog", establishment. ..." - opširnije). He, he. Valjda zato jer mnogi čitaju samo s cool liste i još ponešto, jedino on otvara sve :) Anderlon, pravi si. Cijenim tvoj trud.
Dakle, odnosi, relacije... hmm
Kad sam bio mali kad mama je rekla: - Odnesi smeće! To je bio odnos. Odnos smeća. Pa je! Zar nije? Kasnije, s djevojkom, stvari su se malo promijenile, pojavili su se i drugi odnosi ali još uvijek ukalupljeni u nekakvim granicama u kojima je čitav moj svijet tada funkcionirao. Neslano se šalim. Danas znam da svaki čovjek mora u sebi imati odnos prema svemu. Prema ljudima, poslu, svojoj imovini, svome mišljenju, obitelji, obavezama... Treba znati kada reći DA , kada reći ljubazno NE.
Ja to nemam. A trebao bih imati. Trudim se izgraditi to. Im uspjet ću!
"Ne znam ključ uspjeha, ali ključ za neuspjeh je pokušati ugoditi svima." Bill Cosby
"Neki su rođeni veliki, neki to postignu kroz život a neki unajmljuju službenike za odnose s javnošću." Daniel J. Boorstin
"Sumnje su termiti relacija." Henry Winkler
Vjerujem ljudima koji govore da se odnosi izgrađuju, ne možete ih kupiti. Ionako ne bi imali novaca za njih.
A iskreno, i ta riječ... 'odnosi'... nekako mi je staromodna. Više volim 'relacije'. Nekako me više podsjeća na usporedbu, na razliku između dvije stvari koje nisu iste, na primjer ljudi. Jedan par, prijateljski, ljubavnički, bračni, poslovni, bilo kakav. Različiti su do amena (već smo apsolvirali da bi inače bilo dosadno). I sada se među njima stvara nekakva nevidljiva veza, relacija koja ih povezuje unatoč njihovim različitostima. Među njima postoji određeni stupanj tolerancije na različitost, svijest da različito ne znači pogrešno nego zaista samo različito. Uvažavanje, poštivanje, zajedništvo. Baš sjajno, ha? Za razliku od situacije kad svega toga nema, a koju vjerujem mnogi poznajete puno bolje.
Uvijek sam se pitao zašto je to tako. Čak do biblijskog pitanja, zašto je dobri Bog dozvolio da se neke stvari događaju naopako. Ali on nije odgovorio. Na godišnjem je. Ili u penziji. Dao nam je sve, dao nam je mogućnost da budemo dobri ili zli, dao nam je sposobnost da biramo i onda nas je ostavio. I eto, mi izabrali.
Neuspješna relacija je uvijek krivica onog drugog. Bar se tako nekao tješimo. Ali već su naši stari znali govoriti da jedna žlica sama ne ruži. Dobili smo srce i dobili smo malo sive tvari da nam kiša ne pada u želudac. Odnose, nažalost gradimo glavom, umjesto srcem. A glava uvijek iskomplicira. Uvijek. Jer postavlja pitanja: - A zašto da nekog volim kad on ne voli mene? Postavlja uvjete: - Voljeću ga ako bude on volio mene! Tipičan primjer.
I onda idemo protiv svog srca. I onda smo tužni. I onda nam je relacija sranje. Prastara paradigma 'što je prije: kokoš ili jaje?' vrlo je primjerena i u ovom slučaju. Što je prije u ljubavi? Voljeti ili biti voljen? Što je prije u poštenju? Biti pošten ili očekivati poštenje? Što je prije u poslu? Raditi ili očekivati plaću? Znam, dok ovo čitate vjerojatno vam je kroz sivu tvar (a kud drugdje?) prošlo: Naravno da je u ljubavi prvo voljeti, u poštenju biti pošten, u poslu prvo raditi ALI... I tu je kraj priče! Zbog tog sivog ALI...
Relacije su ono što PRVO izvire iz nas. Jer ako mi čekamo pravilan odnos prema nama da bismo se samo počeli pravilno odnositi možda netko drugi upravo čeka na nas. Ili Godota. I dok čekamo relacije se raspadaju. I tako čitav život čamimo čekajući, u svakoj sinapsi sive tvari smo svjesni da smo zapravo sjajni ljudi, samo... nikako da se svijet oko nas promijeni pa da i mi pokažemo svoje kapacitete.
Hej, MI smo prvi! NAŠ ispravan nesebičan i bezuvjetan odnos do svega pokrenut će da se i drugi odnose prema nama jednako. Da, nekad ima nepravde, pa budemo iskorišteni, povrijeđeni i prevareni. Čak nekoliko puta za redom. Ne brinite, to je samo test :) To nije naš pogrešan odnos nego nečiji drugi. NAŠ odnos je nešto što želimo za stalno, odnos prema voljenima, odnos prema automobilu, odnos prema pranju nogu, odnos prema vlastitom tijelu, odnos prema tuđoj imovini, odnos prema nečijem lošem danu, odnos prema drugačijem razmišljanju... Sve je to zapravo samo odnos prema samom SEBI. Razmišljate? Koliko se cijeniš, toliko te cijene i drugi.
E, a ja to još nemam. A trebao bih imati. Trudim se izgraditi to. I uspjet ću!