Marketing
moja kucica - moja slobodica
Danas mi je Rade uljepsao cili dan.
Cili dan mislim samo na to.
Molim se Bogu da nam to uspije, da se ne ispostavi na kraju da je sve bila samo iluzija.
TO MORA BIT TO, tako ce nam biti rjeseno zivotno pitanje.
Ono stambeno.
Ukratko:
Zvao me danas popodne sa Ugljana i rekao da ima jednu dobru vijest.
Mislila sam da mu je Po**rad napokon platio i da mogu otic po solde u kancelariju, ali sam se prevarila.
Pitao me sto mislim o KUPNJI KUCE (?!)
Rezervirano sam ga pitala o cemu se radi jer smo se vec nekoliko puta opekli po tom pitanju, ali na srecu bez posljedica.
Stvari ovako stoje:
Neki njegov rodjak ima kucu u gradu u uzem centru, na dvije etaze sa po 80m2 stambenog prostora svaka etaza. Kuca je procjenjena na oko 100.000 Eura.
On bi tu kucu prodao, ali ne bilo kome nego nekom svome.
Sjetio se on tako mog Rade, da je on podstanar i ponudio mu je. Obzirom da su rodjaci, cijena bi se bitno spustila, i to na nevjerojatnih 50.000 Eura!!!!!
Ne mogu vjerovati.
Covjek nas je spreman cekat koliko god treba, mjesec, dva, tri, koliko god nam je potrebno da dignemo kredit i sredimo stvari sa svojim stanodavcem.
Izgleda mi predobro da bi bilo istinito.
Kako god bilo, cim se Rade vrati, otic cemo razgovarat sa tim covjekom, da se sve dogovorimo. A onda po kredit.
To mi je sve predobro da bi bilo istinito, i samo mislim u cemu je kvaka. A po mom dosadasnjem iskustvu, mora je negdje biti.
Znam da cu se poist budem li o tome previse razmisljala.
Izgleda da mi ne preostaje nista nego cekat da se dragi vrati i da razgovaramo sa tim covjekom pa da vidimo.
Ne zelim se ponovo razocarat.
Post je objavljen 17.11.2004. u 21:29 sati.