…Prošla večer bila je tako jeziva, tako jezivo
Je podsjećala na prošlost i sve što se već događalo..
A danas? Svanulo je jutro, hladno i svježe
Probudilo me iz sna prošle noći…
Došla sam do svijesti, spoznaja poznatog me zaprepastila,
Uplašila…
Tražila je priznanje, priznanje
Da je sve više osjećaja koji se vraćaju
Nečujno ali u isti tren za ton
Preglasno…
Postala sam iznenada svjesna svoje besvijesti…
Što to tražiš od mene?
Što to tražim od tebe?
Gazimo već gaženom stazom
Bola, ponosa, laži, istine, prkosa…
Svega rečenog i svega prešućenog
Zar nam to treba?
Zar nam treba taj osjećaj?
Zar je bol nužno potrebna
Da mi pruži osjećaj da sam živa?
Da postojim?
Plašim se svega…što je bilo i
Svega što dolazi…
Plaši me spoznaja da si mi ponovo
Postao kao droga..tako nužno potrebna
Ali u istu ruku smrtonosna doza..
A on? Postao je protuotrov do kojeg je
Nemoguće doći…
Postao si tako nužno potreban
Mome tijelu i mome duhu
Ali on je potreban uvijek za jedan posto
Više...
Dali je tebi opet postao nužno potreban
Onaj fizički kontakt?
Hoće li se moj život ponovo svoditi
Samo na to kako ću izaći van ili na odmor
Kako ću vidjeti nekog od vas…
I onaj filing kad se moje tijelo buni i odbija
A srce me mahnito vuče bliže…
I ponovo onaj strah u kostima
Da svaki susret može sve učiniti prelijepim
Ali isto tako me dovesti do potpunog poraza?!
jer, sada već znam da nikada ne mogu
Znati na čemu sam….i kamo će me
S njim* odvesti zvuci tišine, zvuci
Noći…
Sinoć je bilo obično druženje
a ipak drugačije...
ležala sam ondje sama...
i legao si pokraj mene
stavio svoju ruku i dirao me po kosi...
neopisivo...
a moje misli kao prokleto
lude vraćale su se na varelovac...
I kao da još uvijek osjetim tvoj
Miris na koži još od sinoć iako je
To teoretski nemoguće jer,
Čim je prohladni zrak praćen
Zvukovima jutra ušao u sobu
I probudio me otišla sam pod tuš
Željela sam da mirisi nestanu, da
Nestanu sjećanja i osjećaji…
Da sve ono poznato postane nepoznati dio
Prošlosti
Počinjem se pitati koliko puta
Treba proživjeti bol da bi je shvatio?!
I otišla sam jedne noći korak dalje,
Dalje od alkohola…dalje od..______
Cijela ekipa…
I nije mi žao jer, sada se
To pretvorilo u ritual svako veče..
Sve češće sama…
Volim onaj tupi osjećaj kada ne mislim,
Ne vidim, ne osjećam…
Osjećala sam se mrtvom i osjećaj je bio
Odličan..
Marko, što sada kažeš?
Što kažeš na mene?
Dali me takvu poznaješ…
Dali bi me pozdravio na ulici?
Ne bi…znam…suze počinju
Kliziti niz lice…zašto plačem?
Nisam na dnu gdje sam bila
Ali me plaši da bi mogla opet ondje…
Nekada sam se bojala onih trenutaka kada
Bih trebala u krevet na spavanje
Pa bi se satima mučila oni su mi
Punili misli..ali sada se veselim tome
Jer svaku večer nešto teče mojim venama
Bio to alkohol ili što god….
Ali ne želim…osjetiti bolan udarac
Stvarnosti. Ne želim onaj šamar jutra
Koji peče na licu…
Ne želim suze koje prate oštru bol…
Ne želim ovo puko postojanje želim
Živjeti i osjećati se živom… biti netko
Nešto..nekome….
Ne samo sjenka koja postoji….
I upravo sam se probudila iz popodnevnog sna..
Sanjala sam nešto predivno trajalo je
Samo trenutak ali bilo je..bilo je kao…
Bajka…..Marko me poljubio
Još uvijek mi se ruke tresu
Samo zbog sna..
Zbog pet minuta bajke koja
Se više nikada neće dogoditi…
Ali ne mogu nadoći…
Ruke mi drhte glas mi puca čim
Pokušam nešto izustiti….
Odlazim u sobu…
Tražim nešto za probleme…
Uz to
Gutam mnogo alkohola..
I odjednom..sve je dobro,
Sve je kao nikada..
Lijepo i puno boja i mirisa…
Sve je isto a tako drugačije
Ne osjetim onu nadnaravnu
Bol…samo tupi zvuk osjećaja…
Koji kruži mojim bićem kao jeka….
Kruži ali ne nestaje…
Bol je jedini pokazatelj
Da sam još uvijek živa
Ne voljena, ne poštivana
Ali ipak…živa…

evo mene opet nakon dužeg vremenskog perioda
pokušavanja novog početka...
iii što da kažem osim....
milimetar gore dva dolje....
a baš sam mislila da idem dalje da je krenulo
da se prošlost sakrila negdje duboko u meni
ali ne...vrati se..povučeš dim dva tri i
vratiš se tamo di si stao
di je bio početak nekog kraja...
pokušaš krenuti ponovo i razočaraš
se jer shvatiš da neide...
dva dečka toliko različita ali baš toliko
slična... vrate se u isto vrijeme
nekako u moj život
na neki tmuran i čudan način...
i toliko sam zbunjena da vam nemogu ni opisati
jer, kao da sam vratila film unazad
i da sve živim ponovo
a ne želim to, ne želim isti jebeni filing
da sam samo višak gdje god krenem
ne želim ono povući ću te za pletenicu
sviđaš mi se
bilo je sasvim oke dok sam smatrala da se
sve vratio na obično prijateljstvo/neprijateljstvo...
i jedan dan me izbjegava kao da me se boji
kao da se boji dotaknuti me
kao da ga moj dodir peče
a drugi dan kao da mu je nužno potreban
taj fizički kontakt
i onda se ja maknem...i tako
se vrtimo u krug...nigdje kraja niti
početka...
i više ne znam što da radim
vidim opet i marka i vidim koliko
slični mogu biti a koliko različiti
:S i zbunjena sam onako totalno
ne nemam nikoga a mogla sam imati
jednostavno ne znam dali je stvarno bio problem
u njemu kao što sam rekla ili je to u mojoj glavi
pokušavanje izbjegavanja veze ili bilo kakvog odnosa
toliko sam zbunjena i pogubljena
i činim se ok
nabacim šminku fensi odjeću i kuliram
smješkam se i nisam više ona sa kapuljačom na glavi
sad sam više ono šminkerica
to je taj način prikrivanja i sakrivanja od same sebe
valjda..
pokušavam već danima doći
do nekog zaključka do onog dijela
kada si posložim kockice u glavi
ali neide...nemogu koliko god se trudila
samo se još više zbunim..:S
Mislim nemam pojma od kud tebi dragi
tih 20 godina to tvoje ponašanje
nikud ne vodi ponašaš se baš kao
i ovaj od 16... daj si malo razmisli
možda ipak nisam ja na kraju ta koja mora
posložiti stvari u glavi...
ti si lav u horoskopu zar ne
voliš da te hvalim i da ti svi govore
kako si divan...ali dragi, kada ti to njima
kažeš...jedan dan si kao osvojio svijet
a ja? ma ja sam obični podanik pod tvojim nogama
tko si drugi dan? drugi dan ti želiš biti moj prijatelj
ili možda ljubavnik? ni u to nisam sigurna
ali sigurna sam u jedno... još mi nisi
dorastao u nekim razmišljanjima
iako sam mlađa...
ili ipak kad malo bolje razmislim jesi
ali to ne želiš pokazati ti želiš
ispasti neki kul lik sa druge planete
koji zna skajlati curu...
woow dragi to je to oborio si me s nogu
kada si me skajlao nema šta
a sada se probudi i počni živjeti život
u skladu s tim da imaš 20 godina
ne mislim time da moraš postati ozbiljan
ali time mislim da bar ponekad budeš
u stanju ozbiljno razmisliti o pitanju što želiš
od života?? Što želiš od mene??


a marko ta priča i nije tako komplicirana
znam na čemu sam mislim
nema nas..niti će nas ikada biti
nekad i nekad vidim ga u snovima
na odmoru svaki dan ali bože dragi
morala sam se pomiriti s tim
da ga mogu gledati ali ne i imati
da mi je prije bila ova pamet nebi bilo
tako...ali valjda i je svrha odrastanja učiti
nove stvari i nova iskustva
sami od sebe...
znam da će se filmovi
s njim ponavljati u glavi i tisuću puta
ali rođeni smo da griješimo
i ponekad te greške ne ispravimo...
sve u svemu mislim da ću za koji
dan biti spremna za ludnicu
svaka čast profi iz njemačkog
da profa meni treba profesionalna pomoć
možete je potražiti za mene
bila bih vam neizmjerno zahvalna...





All I ever wanted
Was to see you smiling
All I ever wanted
Was to make you mine
I know that I love you
Oh baby, why don't you see ?
That all I ever wanted
Was you and me ...