Oproštajni post... < 3
Posljednji put pišem post,
posljednji put drhtava ruka
ispisuje retke mog života
Neki ljudi očito nemaju pametnijeg
posla nego uhoditi me po internetu
stoga, čemu pisati post kada
ne smijem reći što mislim
Priznanja za kraj:
da, ozbiljno sam bolesna
ne, nije mi stalo do toga
ne, ne pijem tablete...
Da volim, ne smijem reći koga...
da, klošar ostaje u mom životu
prijatelji smo dokle god on to želi...
Bivši.. ne znam dali ostaje u mom životu
ja nisam ona što bi pala na koljena...
Neka sam odluči gdje i kako želi dalje..
Ako umrem sutra!
Jelena- drži se svoga Danijela nemoj dopustiti
da te ljudi sjebu. Živi svoj život kako ti želiš
bez obzira na sve ljude koji se petljaju
Ti si iznad toga...
Budi uvijek nasmijana, tvoj osmjeh
je nešto najljepše na svijetu...
Kako god završila moja priča
ja bit ću tvoj čuvar anđeo..
Josipa-Znam da ti je teško, znam da želiš ljubav
i znam da voliš iskreno i čisto.
Imaš osjećaj da te ne razumiju!
Ja sam te voljela i razumjela Jelena također..
Uvijek imate jedna drugu...! Moja ljubav tebe
će uvijek pratiti....!!!
Tina-Mico, učini jednom nešto
za mene, makni taj zid oko sebe za ljude koji
te vole i žele doprijeti do tebe.
Trebaš im majena! Ona poruka
kad sam bila bolesna u krevetu
je nešto najljepše što si ikada napravila za mene
Hvala!
Maja-Ti budi i ostani vesela kakva jesi
tvoj optimizam me uvijek dizao!
Znam te od kada znam
za sebe! ponekad znam čak i što misliš!
volim na odnos, volim tebe i tvoje ludosti
ženo, pronađi nekog komada i be happy..
i za kraj te molim pazi i voli naš W.T. kao što bi
ga voljela ja...
Suza na dlanu-ljubavi budi
mi lijepa i pametna drži mi se! Ostani ista osoba
kao do sada. Onakva kakva sam ja željela postati
Sjetit ćeš se nekad mojih riječi.. Jednom
uskoro kada budeš na vrhu,
kada budeš u punom sjaju među zvijezdama
ondje i pripadaš....
Mawli ZekoTebe sam iskreno zavoljela možda zvuči patetično
i sve to ali eto to je istina... ostani mi ljepa dobra
i draga osoba kao do sada.... i dalje piši
svoje prelijepe pjesme... i dalje voli
i budi voljena...majena ti to zaslužuješ...
Skater girl- toliko sličnosti u našim životima i toliko sličnih razmišljanja i pogleda na svijet.
Ostani to što si sada...
nasmijana djevojka ona koja ima
hrabrosti dopustiti frendici da ga
zove za vaš stol... curo to se traži
ljubim te budi mi vesele i pazi na seku...
Djevojka tirkiznih očiju- Malena ti si toliko pozitive
i lijepih riječi donijela u ovaj moj virtualni svijet
da ti nikad neću moći dovoljno zahvaliti...
Želim ti brzo ozdravljenje i da mi budeš sretna
jer to zaslužuješ...
Klošar-Ne znam što reći a da
me ne osude. Reći ću nešto, samo sitnicu. Pazila
sam uvijek na tebe.. Pazit ću zauvijek. Imaš
i dalje anđela čuvara...
Marko-Ostani ovo što jesi sada
draga i iskrena osoba. Ostani pravi prijatelj svima kao do sada.
Budi sretan, i oprosti mi..
Buraz-Najdraže moje u životu najvrijednije
volim te mnogo puno previše...
Nikada u životu nisam imala priliku
sresti nekoga koga bih voljela više
nego tebe. Čak ni starce.
Ti si mi jednostavno sve.
Budi to što jesi i ostani pozitivan.
Nekada odemo jer to želimo.
nekada odemo jer to drugi žele
a nekada jednostavno stope se
oba razloga nema više smisla
ostati negdje. Ne preostaje ništa
zbog čega bi se trebala boriti
Ostao je iza mene pokoji neostvaren san
Ostat će iza mene pokoja suza
i neizrečena misao...
Ostat će riječi.
Ostat će djela
ostat će sve
ostat će ništa
ostat će pokoja skrivena tajna
pokoja uspomena
a možda će ostati
samo prah i pepeo...
19:59 ,
Komentiraj { 29 }
Print
U besanoj noći dok misli se roje ispred mojih očiju tvoje oči stoje... <3 Anđeo&Vrag <3
Kako početi post?!
Tulavo, jesenje, tmurno popodne
vuče se ulicom..
U tihom miru svoje sobe
pokušavam shvatiti što se to
događa samnom...?!
Postajem druga osoba...
I dalje ista ali drugačija
valjda se ona maska koju sam
stavila na sebe toliko stopila
s mojim pravim licem
da ih više uopće ne razlikujem...
Moj cijeli život postao
je jebena iluzija...
smješim se, veselim, šalim...
i to izgleda jebeno istinito...
Sve moje tuge i nemiri...
dvoumljenja i žalosti ostaju
negdje u meni...
Ni na blogu više ne pišem baš sve.....
Zaboravi ne traži oči boje kestena
zaboravi ljetnu noć ispod borova...!!!
Zaboravila sam ga...
Jednostavno, dogodilo se
Moje oči gledaju ga kao
prijatelja, kao osobu koju žalim...
Klošar je bio, klošar ostao...
Tko sam ja da to pokušam mjenjati??
Obična djevojka kojoj se srušio svijet...
Posljednja stanica je ovdje silazim...
Zamislih svoj život kao
putovanje vlakom...
Na početku vozila sam se
sa obitelji u vagonu...
Kako sam rasla tako su
u vagon ulazili i izlazili ljudi...
Neki su davali puno a nisu dobili ništa
neki nisu davali ništa a dobili su puno...
Putovala sam prekrasnim dolinama...
Putovala sam ružnim krajolicim...
Voljela sam i bila voljena...
Mrzila sam i mene su mrzili..
Kažu kad umreš silaziš sa vlaka...
Mislila sam ah, ništa lakše nego sići...
No priznajem kad se suočih s nekim stvarima
nedavno ... neće biti lako...
Osjećam se sve gore...
Sve slabije...možda uskoro silazim...?!
Kao led bit ću hladna,
Pred tobom glumit ću heroja..!!
Pogodite na koga se ovo odnosi?!
naravno bivši...
Ponovo se vraća ovdje
u moj život..
Ponovo ga uljepšava ali...
Moram se praviti hladna..
glumiti heroja..ledenu kraljicu...
ali, teško je, jako...
osjećaji se ponovo bude.
a ja sam slaba...
Ne mogu protiv sebe...
On je hladan...
I sretna sam zbog njega...
Konačno je izbacio
iz srca ovu hladnu kuju...
Hej ljepotice, moje prijateljice...!!
Sa sigurnošću mogu reći
imam najbolje i najdraže
prijateljice..!
Danas me toliko iznenađuju
Prvo Tuljan moj dotrči u razz
i pruža mi vrećicu i viče imam nešto za tebe...
Pogeldam a unutra majica sa natpisom...
Anđeo s greškom
skoro sam zaplakala od sreće...
Ne zbog majice, već što je znala
osjetila koliko želim tu majicu...
I napravila je to samo zbog mene
samo za jedan moj osmjeh...
Moja Josipa... Toliko je volim
nemogu zamisliti ni jedan dan
bez njenog osmjeha!
I kad smo najgore raspoložene
smijemo se...! Zajedno smo jače mico...
Zatim uzmem tuljanov mobitel
koji traži šifru... Pitam ja nju kaže ona
ma znaš šifru aj pogodi
i ja refleksno upišem danijel...
A ono šifra je Bubi..Moje ime...
E tad sam fkt zaplakala...
I da čula sam šta je orečka rekla na to=(
al neka...
Ja doista imam najbolje i najluđe
frendice na svijetu i ja ih obožavam.. < 3
Pričaj o kiši, o bilo čemu
ne pričaj o nama još toga se bojim...
Tko se više boji?
Ja ili on..
Bili smo sretni zajedno..
Bar ja sam bila sretna...
Bojim se razgovora o tome
mogao bi otkriti sve što se krije
u meni...Svu ljubav ma sve...
Sve što čuvam već tako dugo skriveno
od tebe... Skriveno od svih...
Ali tko sam ja?
Zašto da me uopće pogledaš...
Bili smo
Anđeo&
Vrag...
Ide li to uopće zajedno....?!
20:05 ,
Komentiraj { 6 }
Print
Pali jednu svijeću ako umrem sutra i ne vidiš me više sljedećega jutra Vidjet ćeš me opet kada smisao nađemo Vratit ću se nazad kao tvoj čuvar anđeo... <3
Rekli su mi da pišem movi post...
Ne govorim vam puno o sebi u
posljednje vrijeme ha?!
Nema se tu šta više puno šta za reći...
Suočila sam se prošli tjedan sa sobom...
Sa stvarima na koje do sada nisam ni mislila...
U trenutku se sve promjenilo...
U trenutku kad me liječnica pogledala
pogledom punim sažaljenja...
Kad sam bila sama na svijetu...
Napuštena i ostavljena...
Kroz glavu mi je samo prošlo
nikad im neću stići reći oprosti...
Dvojici koja su takla moje srce..
Jedini oni u mom životu, a ja im
nisam rekla oprosti...
Nisam im rekla koliko sam ih voljela....
Ne prekidaj program još nije kraj...
Mikrofon mi daj daj....
Stanje se smirilo a ja
opet sam se promjenila
skupila sam dovoljno hrabrosti
javilla se bivšem dečku, Marku
željela sam silno da mi oprosti
željela sam ga za prijatelja
jer, on je divna osoba....
Zbog njega, voljela bi da si
pronađe predivnu djevojku
da dobije zasluženu sreću...
Očito nisam dovoljno dobra za njega
Možda nisam dovoljno dobra za nikoga...
Možda sam prevelik pesimist
možda sam preosjećajno biće...
I zapravo zbog toga odbijam
ljude od sebe...
Okrećem glavu, spuštam pogled
jer izdaje me da protiv suza borim se....
NItko ne zna koliko suza
sam isplakala,
u mojim očima vlada mir
više ne vidim ove ljude i njihove poraze...
više ne vidim ljudske slabosti...
A ti, dragi moj klošaru
zbogom...
Zbogom tebi, zbogom mojoj ljubavi...zbogom
svemu u što sam vjerovala...
fizički ostaješ u mom životu ali
ovdje u srcu...
Znam odnijet ćeš dio srca...
zbogom onda i tom dijelu...
Uspomene će biti jedino što
će ostati... i uvijek će me
za tebe vezati tanašna nit prošlosti...
Ali idii nestani zauvijek...
Opet si upropaštavaš život...
Alii to više nije moja stvar..
Bojat ću se za tebe..Plakati,
stiskati zube..ali neću se boriti
neću te moliti... sam radi što želiš....
Ipak, to je tvoj život...
tko sam ja da ti sudim...?!
I believe I can fly
I believe I can touch the sky
Idealna rečenica, voljela
bi je govoriti češće...
Znate kad se osjećam ovako....
Kad imam svoju savršenu masku i
kad sam s Josipom, Jelenom ili
pak Majom..
Tada vjerujem da mogu sve na
svijetu..Tada sam jača od svih.
Osjećam kao da sam negdje na vrhu s njima... =)
VOLIM VASS .... < 3
Kad žena zavoli ima oči djeteta
i na sve pristaje bez puno pitanja...
Sad još nešto malo o mojoj prošlosti...
O kojoj govorim doista malo...
Ova rečenica me tako podsjeća na Njega...
Srećo, uvijek si mi čitao i pogleda...
Uvijek si znao što mislim....
I upravo jučer si mi rekao
da brineš za mene...Rekao si i zašto
Opet me čitaš...
I znaš..u ovoj cijeloj godini..
jedino sretno razdoblje...
Bilo je kad sam bila s tobom..
Volio si me nježno i krhko a ja
slomila sam tu ljubav...
Nek te zagrli netko sretniji
čuvali te svi dobri anđeli... budi sretan..!!!
kada zbrojim sve idem dalje
pametnija.......
Što se to tako strašno promjenilo u meni...?
Znate od nekih događaja
naveče, kad se molim...
Molim i za neprijatelje i
za one koji me mrze...
zašto se ne povjeravam ljudima
više...? Mah, nema potrebe...
Mogu ja to sama,...
Samo bi digli paniku... A nema
potrebe...
Postala sam drugačija,
a ostala ista...
Usamljena, krhka, daleka..
15:08 ,
Komentiraj { 20 }
Print
"Zatvori oci i zagrli me, jako me stisni uz sebe da osjetis srce moje, kako kuca ludo za tebe. OVO JE ZADNJI PUT, a sutra UMIRE..."
Možda je vrijeme da se otkriju tajne...
Samo želim olakšati dušu negdje....
Hladno a tebe nema
sve boli od uspomena...
Hvata me trenutak slabosti
tijelo mi drhti, a jesenji povjetarac
u sobu donosi njegov miris...
u mraku kao da vidim njegov osmjeh...
Rane se ponovo otvaraju...
Ne mogu to podnijeti
žurno se oblačim,
i izlazim u hladnu jesenju noć
navlačim kapuljaču na glavu
samo da me skrije od svih
pogleda...Dolazim do mjesta
gdje smo se posljednji put sreli..
Gdje smo se posljednji put poljubili...
Palim cigaretu i uvlačim dim...
Pokušavam se smiriti..
Mislim na sitnice koje nemaju smisla
samo da zaboravim uspomene...
samo da....nestanu...
Iz magle prilazi lik...
Prepoznajem taj hod...
Prepoznajem lice ispod kapuljače...
No, pognem glavu i odem dalje...
Iako je toliko toga ostalo neizrečeno...
Samo moje suze pričaju priču...
Priču koju poznaje samo ovo dvoje ljudi
koji su se slučajno sreli u
tami jedne jesenje noći....
Srela se jedna djevojka tužna,
slomljena pogleda, sa suzama
u očima sa likom srca kamena
hladna pogleda, a slatkih usana,
vražjeg osmjeha i neodoljivih riječi...
Djevojka je i ove noći u pandorinu
kutiju zaključala osjećaje tuge i boli..
Njen ponos je pobjedio...
Stoga je jedan pali anđeo pognuo glavu
i nestao u magli jesenje noći...
Gledam sat sreća kasni opet opet i opet
kad jednom paneš kažu da ćeš pasti opet opet i opet...
Nemoguće je opisati ovo stanje nemoći...
Poželim plakati, vrištati, smijati se, tući se...
sve u istom trenutku...
Kao da sam do prije godinu dana
stajala na malom komadu tepiha
a onda odjednom netko mi se prikrao
s leđa i povukao taj tepih svom snagom
ja sam spala na dno i još se nisam digla...
Problemi se slažu jedan na drugi...
a ja stojim na mjestu i ruke su mi svezane...
Nemoćna sam išta učiniti...
jer, tko sam ja da bi me netko poslušao...?!
obična djevojka kojoj su snovi srušeni...
Život mi se srušio kao kula od karata..
a te karte su me zatrpale...
I gdje god se okrenem
nailazim na zatvorena vrata...
Imam još nekoliko iskrenih prijatelja...
To je sve što je ostalo...
Ali i to vrijedi puno...
Ipak, dok sam ležala u tami...
Bolesna, nemoćna da se okrenem
u ovom paklenom tjednu koji sam
proživjela (o tome ne želim, prebolno je)
osjećala sam se gore nego ikada..
Tako osamljeno...tako iznevjereno..
I dok sam jecala u ordinaciji čekajući
dijagnozu osjetila sam se poraženom
više nego ikada...osjećala sam se tako samom..
tako napuštenom tako...ranjivom...
jedino što mi je dalo snage je slika koju
sam grčevito stiskala u ruci...
Slika onoga kojeg izbacujem iz života...
bar fizički... toliko me to boli..ali moram..
zbog njega..vidim da mu smeta kad ljudi pričaju...
zbog toga lakše će mu biti ako se ja maknem...
ako ga otjeram...
nije mi se srušio samo ljubavni život...
srušio se cijeli život..no, ne želim o tome...
ne želim zapravo o ničemu...
ne znam ni zašto zapravo pišem ovaj post...
ionako nije lijep..nema smisla...
evo bar da kažem nešto ljepo...
blogeri moji hvala vam što ste ovdje...
volim vas sve... <3
20:51 ,
Komentiraj { 19 }
Print
