Tvoja je zadaća postojanje, i ništa više. Još kao sjeme, nisi znao što te čeka. Jednostavno, ti si pre nevin za ovaj svijet. Mene nije bilo briga za to što ti je predodređeno. Ja sam bila tvoj bog, htio ti to ili ne. Ne možeš se oduprijeti. Sve je u mojoj moći. Moja volja je zakon. Svemu što je slabije od mene. Ti si preslab. Savršena žrtva. Ali, ja ti nisam htjela nauditi...samo sam se htjela malo igrati...možda sam mislila da ti je potrebna moja pomoć. Ma nisam, nisam uopće mislila. Pohlepa razara. Kidam ti ljusku. Uništavam tvoju šansu za ionako kratkotrajni život. Izvlačim laticu. Jednu po jednu. Tvoja nesreća moj užitak.Tako si jadan, kržljav. Ali, htjela sam ti pomoći! Da brže odrasteš! Ne ne. Prevarih se. Ti mi ionako ne možeš ništa dati. Ne trebamo jedno drugome. Uostalom, što će tebi život. Prerano si ugledao svoje sunce. Gotovo je. Ne krivi mene. Pohlepa. Ti možeš samo biti. Ako ti ja dopustim. Zato ne pokušavaj me promijeniti. Ionako si začas gotov. Još samo malo...
Sve što imam od tebe je makovnjača ispod nokta i malo crvenog praha na prstu. Hvala ti. I ja sam iskusila kako je to igrati se boga. Posljedice nisu bitne.
Svibanjsku travu će pognojiti........još jedan....jedan u nizu.....jedan mali....mali, jadni....pogaženi......
mak.
Sudbina
29 svibanj 2008komentiraj (64) * ispiši * #
