nevjerovatno je kako vrijeme leti.
prošlo mi je ljeto, a da to nisam ni primjetila i evo rujan je tu, jesen ce skoro.
a mi ko da i nemamo jeseni.
nego zimu i ljeto.
odjednom je zahladilo tako da se nije moglo uživati u carima jeseni ili jos bolje kasnoga ljeta.
eto sad kad je malo hladnije mogla bi se pomalo pozabaviti s blogom i ponesto i napisati.
pozdrav.
ovih dana nisam bila od velikih rijeci, pa sam stavila na blog samo slike, tek toliko da nesto ima.
ovi dani su bili naporni.
vrucina, neka nervoza u zraku, prevruce da bi se igdje islo.
a zatim pozari... e to je prica za sebe.
prestrasno.
prijateljica neki dan me pita da je cula da sam imala operaciju, pa me pita pa sto mi je bilo?
a kako da joj odgovorim.
zasto mi se to dogodilo? ne znam, jednostavno se dogodi. sad da joj idem govorit razloge zasto se to inace dogada, sto bi trebalo raditi da bi se to eventualno spijecilo, nema smisla.
sto je tu je.
treba nauciti najbolje zivjeti s onim sto imas.
unatoc svemu mislim da sam dobro prosla. cega sve ima na svijetu, s cim se sve ljudi moraju nosit u zivotu...
onda nazalost mora se pribjeci operaciji. naravno da je bolje ako se uspije proci bez operacije, to bez daljnjega... jedna moja prijateljica je imala iskrivljenje oko 45° i njoj se to ne vidi, pravilno se drzi.
danas ima dvoje djece i nema problema s kraljeznicom.
ali sto kad skolioza ima vise stupnjeva.
onda je najbolje ici na operaciju. nije to tako strasno, stvarno nije.
nije ugodan osjecaj nakon operacije. malo si zamantran, ali kad te boli, daju ti tabletu.
s vremenom sve bude lakse.
nevjerojatno je kako vrijeme leti. meni je proslo 11 godina od operacije, a ko da je jucer bilo.
ma sve u svemu bilo mi je dobro.
najbolje je ici na operaciju kad si mlad, onda je i kraljeznica gipkija i sve podneses lakse.
sad da imam ic na operaciju stvarno ne znam kako bi. mislim, bi da moram... ali bolje je kad si mlad iz vise razloga.
Operativni tretman rezerviran je za najteže skolioze. Idealno vrijeme za operaciju je između 12 i 16 godina, kada rast kralješnice polako prestaje, a skoliotični zavoji su još dovoljno elastični da bi ih se moglo i korigirati. U određenim slučajevima operacija je potrebna i prije, posebice kada je prisutno jako brzo pogoršanje skolioze. U odrasloj dobi operacija su obavlja u slučaju estetskih i statičkih problema, problema s bolovima, respiratornom insuficijencijom ili kompresijom na leđnu moždinu ili živce.
Kirurški tretman idiopatskih skolioza podijeljen je u dvije faze: prva faza svodi se na korekciju deformiteta, a u drugoj je fazi potrebno stabilizirati dobivenu korekciju kirurškim zahvatom.
Prva faza počinje korekcijom deformiteta na za to odgovarajućim krevetima (Risser) te postavljanjem sadrenih steznika. Ako je potrebno, korekcija se može ponoviti i nekoliko puta sve do postignuća maksimalne. U težim slučajevima moguće je korekciju dobiti i uz pomoć kontinuirane tjelesne trakcije, koja se pokazala iznimno dobrom metodom u bolesnika s respiratornom insuficijencijom. Jedna od mogućnosti je i halo-trakcija.
Kada je postignuta maksimalna korekcija deformiteta, potrebno ju je održati. Stabilizacija kralješnice postiže se kirurškim zahvatom artrodeze ( kirurškog ukočenja) kralješnice. Stražnji dio lukova kralježaka potrebno je «ogoliti», potrebno je ogoliti i zglobne nastavke. Na čitavo područje postave se koštani presadci uzeti iz kriste ilijake, potkoljenice ili iz koštane banke. Na taj način stvara se koštani most potreban za trajno održavanje postignute korekcije. Da bismo omogućili sraštavanje artrodeze, upotrebljavamo različite sisteme čija je zadaća dodatno korigirati deformaciju tijekom operacije, te omogućiti koštano cijeljenje artrodeze. Njih je potrebno ukotviti 1-2 kralješka iznad i ispod skoliotičnih zavoja. Takvi sistemi pružaju i mogućnost takozvane segmentalne korekcije više zavoja, a čime se postiže veća korekcija.
Novije metode predviđaju i provođenje artrodeze prednjim pristupima.
Nakon zahvata potrebno je nositi steznik nekoliko mjeseci radi omogućavanja cijeljenja artrodeze.
Funkcija kralješnice nakon spomenutih zahvata ostaje u pravilu očuvana jer artrodeza ne zahvaća lombosakralni prijelaz i vratnu kralješnicu.
e to je posebna prica. stvarno jedino to moze razumijeti onaj ko je to nosio.
imala sam ih dva. prvi je bio crvenkaste boje, drugi bijeli.
prvo da bi se on uopce dobio, trebalo je poci na nekakvo gipsanje da bi se uzela mjera za steznik.
nakon nekog vremena se dobije i onda ga treba zategnuti prema sebi.
ispocetka mi je bilo cudno i mislila sam da se nikad necu naviknuti na njega. ali kako dani prolaze priviknes se i on na neki nacin postane dio tebe.
s vremenom sam toliko navikla na njega, da kad bi ga skinula falio mi je.
grozno!!!
drugi steznik je bio nesto veci od prvog, ali ustvari dosla slican njemu.
nosila sam ih godinama, eto nazalost ipak sam trebala na operaciju, bez obzira na aparat.
ima o tome dosta i na netu...
terapija steznicima
Osnovni princip terapije steznicima je zaustaviti razvoj skolioze i time ostvariti, u granicama mogućega, estetsko poboljšanje zaustavljanjem progresije deforimteta unutar prihvatljivih granica. U određenom broju slučajeva ostvareno poboljšanje je značajno.
Terapija steznicima mora početi što prije dok je skoliotske zavoje još moguće manipulirati (nakon postavljene dijagnoze skolioze), bolesnici moraju biti redovito praćeni radi stalne korekcije steznika. Ovisno o veličini zavoja te napretku skolioze, steznike treba stalno nositi ( i po danu i po noći) ili određeni dio dana i noći, sve do završetka koštanog rasta.
Steznik koji se danas najviše koristi u terapiji torakalnih i torakolumbalnih skolioza je steznik Milwaukee. Osnovno pravilo toga steznika jest provođenje aktivne ekstenzije uz korekciju rotacija.
Sastoji se od hvata na zdjelici i hvata na bradi i okcipitalnoj kosti. Ti hvatovi su povezani metalnim šinama ( dvije straga, jedna sprijeda). Steznik je upotpunjen tzv. pelotama, koje služe za korekciju rotacija torakalnog i lumbalnog dijela. U slučaju potrebe mogu se dodati i podpazušni remeni radi regulacije ekvilibrija između različitih pritisaka.
Torakalna pelota ostavlja slobodnu lopaticu, a djeluje na kralježnicu kosim smjerom preko rebara. Lumbalna pelota smještena je paravertebralno. Prednja pelota ( na rebrima) smještena je na rebreni gibus sprijeda.
U slučaju težih deformiteta ( kutovi veći od 40°) postavljanju steznika prethodi korekcija skolioze gipsanim steznicima, a nakon korekcije skolioze tehnikom prema Risseru ili Cotrelu. Gipsani steznik nosi se 30-40 dana nakon čega se prelazi na Milwaukee steznik.
Steznik se nosi cjelodnevno ( tj. bez skidanja tijekom dana). Brada nikad ne smije biti oslonjena o gornji dio steznika.
Kliničke kontrole provode se svaka 2-3 mjeseca radi održavanja napetosti pelota. Radiografska kontrola provodi se 2 puta na godinu.
U upotrebi su također i Bostonski steznik i Lyonski steznik.
Bostonski steznik koristi se za torakalne skolioze ili dvostruke skolioze s vrhom skolioze koji ne prelazi kralješak Th8. Izrađen je od plastike i u korekciji deformiteta koristi sistem pritisaka jastučićima u parovima sa suprotnim smjerovima.
Lyonski steznik koristi se za torakalne, torako-lumbalne i lumbalne skolioze. Sam steznik, te korektivni jastučići izrađeni su od materijala plexidur.
toliko toga ima na netu o skoliozi, da ne znam ni sama vise sto bi pisala. sve je vec napisano.
interesantna stvar kod operacije je ona cinjenica na narastes par cm.
ja sam narasla 10 cm. ludilo.
dosla sam na operaciju visoka 157cm. kad sam stala prvi put na noge, zamantralo mi se, i zbog toga sto ustajem prvi put nakon operacije, a i zbog toga sto sam veca 10 cm.
stvarno nezaboravan osjecaj.
evo malo o nacinu ljecenja skolioze.
Liječenje idiopatske skolioze ne sastoji se u liječenju njezinih uzroka ( njih ne znamo) nego u korekciji deformiteta i održavanju korekcije tijekom vremena, a do završetka koštanog rasta.
Tri su osnovna tipa liječenja: «čekanje», terapija steznicima ili kirurška korekcija. Njihov izbor ovisi o više čimbenika: vremenu pojavljivanja skolioze, mjestu deformiteta, o koštanoj zrelosti te o kutu zakrivljenosti i sl.
Terapija «čekanjem» rezervirana je za skoliozu čiji kut zakrivljenosti ne prelazi 25°. Bolesnici s takvim deformitetom moraju biti praćeni od dana kada je postavljena dijagnoza pa sve do koštane zrelosti svaka 2-5 mjeseci. Preporučljivo je baviti se simetričnim sportovima te različite metode fizikalne terapije.
Terapiju steznicima potrebno je primijeniti kod skolioza s Cobbovim kutom između 25-50°.
Kirurški tretman rezerviran je za skolioze s kutom većim od 50°.
Prvi znakovi koje roditelji zamijete vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova ( kriste ilijake). Osim toga, u stojećem stavu, gledajući straga, vidljiva je zakrivljena linija spinoznih nastavaka kralješnice te asimetrija tzv. bočnih trokuta, gibusi, asimetrija glutealne brazde; sprijeda je vidljiva i asimetrija dojki i sl. Gledajući s boka treba tražiti eventualne promjene fizioloških zakrivljenosti kao što je povećanje ili umanjenje grudne kifoze ( kifoskolioza).
Najvažniji klinički test je test pretklona. Iz stojećeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralješnice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba ( gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja.
Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju a ne o skoliozi.
Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralješnice u cijelosti i to u anteroposteriornom i lateralnom smjeru.
Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji izvodi se mjerenje prema Cobbu. Izabere se gornji kralješak čija je gornja površina nagnuta prema konkavitetu krivine te donji kralješak čija je donja ploština također nagnuta prema konkavtetu krivine. Kut između okomica povučenih na gornju i donju ploštinu navedenih kralješaka čini kut skoliotičnog zavoja. Na istim radiogramima potrebno je promatrati kriste ilijake. Progresija njihova okoštavanja predstavlja brzu orijentaciju o koštanoj zrelosti bolesnika. Njihovo okoštavanje počinje od spine ilijake anterior superior te putuje prema spini ilijaki superior posterior. Koštani rast je završen sa spajanjem epifiza s ilijačnom kosti.
Na lateralnim rendgenogramima moguće je uočiti već spomenuto povećanje fizioloških krivina.
jedan od tih silnih puta kad smo mama i ja krenule na kontrolu u zg. nije bilo profesora pecine, pa me umjesto njega pregledao dr. kovac.
bez ustezanja je rekao da moram na operaciju. kad sam cula tu “ carobnu rijec “ zaledila sam se. izletila sam otamo, grozila se time sto je rekao, u najmanju ruku ko da mi je smrtni neprijatelj. u to sam vrijeme mislila da on ne zna sto govori. zamislite to :- )
operacija je za mene bila nesto, nemoguce, izlaz u krajnjoj nuzdi, a cijelo vrijeme sam mislila kako cu ja to ispravit i necu morat na operaciju.
e da sam ove pameti ne bi bila isla na nikakve kontrole, nego samo na operaciju.
ali eto.
za vrijeme boravaka na salati upoznala sam divne ljude. s jednom zenom sam i dan danas u kontaktu.
nevjerovatno je kako covijek moze naci dobre ljude na najrazlicitijim i najneobicnijim mjestima.
jeste li svi vi sa skoliozom, pokusali izbjec operaciju posto poto. e ja jesam, iako gledajuci danas s ove distance, ne bi bila.
ne bi podnjela sve one grozne dane u bolnici, sva ona gipsanja i sve steznike, ne bi li pokusala ispraviti kraljeznicu.
neki kazu da se moze vjezbom nesto napraviti, neki kazu suprotno.
svatko je individualan. i normalno je da ce covijek pokusati prvo sve da ne dode do operacije, ali ako se mora, mora se i to.
ali danas da mi je ova pamet, a one godine, no way….
sjecam se maminih pokusavanja, moga negodovanja.
najkomicnije od svega je to alternativno pokusavanje ispravljanja kraljeznice.
nije da ne vjerujem u to, stvarno nije, ali kao sto ima ljudi koji znaju sto rade, tako ima i onih koji ne znaju…
mamina kolegica nije mogla imat djecu, a neka zena koja lijeci je dosla u nas grad u neki hotel, pa je mama htjela i mene odvest tamo.
naravno bila sam protiv toga, ali bila sam i premlada da bi se uspjela oduprijeti.
to je bilo krajem 80 ih i koliko se mogu sjetiti sjecam se hotela iako ne znam koji je bio. nabili smo se svi, hrpa starijih zena koje ju mole za ovo, ono…
kad je dosla do mene samo mi je par puta drzala ruku na ledima…. i to je to.
danas mamila kolegica ima sina, jeli joj zena pomogla ili nije ne znam i ne bi ni ulazila u to. uglavnom meni nije pomoglo.
e kad je to zavrsilo, nekoliko godina iza toga opet u neki drugi hotel dolazi ekipa. bavili su se bioenerfijom, kiropraktikom i jos nekim stvarima. mislim da je to bilo 94 god. i jos gore, ja sam bila malo starija i vidno sam se bunila protiv odlaska, ali naravno nije mi uspjelo.
e ovaj put su mi istezali kukove.
ne znam kako se to zvalo, legla bi na jedan bok, onda bi mi taj covijek uzeo nogu i krcnuo s kukom, onda tako drugu i to je to. i tako sam danima isla na to. grozno mi je to bilo.
naravno ni to mi nije pomoglo. stvar je u tome sto dan danas kad napravim neki korak malo brzi cujem kako mi kukovi kvrcaju.
opet kazem vjerujem da negdje na svijetu ima neko ko bi znao na takav nacin lijeciti, ali sam sigurna da ih nema tkoliko koliko ih se danas prikazuje…. eto mozda je kome pomoglo… ne zelim nikoga podcjenicat, ali meni nije.
najsmjesnije je bilo sto je tad i moja baka htjela poc sa mnom na bioenergiju, a zavrsila na kifopraktici. umrla sam od smijeha kad je izisla sva izlomljena…
kraj tjedna, vec pomalo umorna od svega. valjda cu dogurat do kraja radnog vremena.
radim u jednoj vecom firmi s puno zaposlenika.
nekad mi se cini da je bolje raditi u manjoj sredini, jer ovako puno nas je, razliciti su svi tako da su nekad konflikti neizbjezni.
ne kaze se uzalud: nije se rodio ko bi svijetu ugodio.
ali tako je to, nekad zna bit i zabavno.
posao mi je sto se tice kraljeznice jako zahtjevan jer sjedim cijeli dan.
do sada nisam imala problema, iako me nekad zabole leda.
pretpostavljam da i druge koji nemaju sipku zabole pa se ne opterecivam previse s time.
sto se tice skolioze, jos uvijek je imam u torakalnom dijelu, taj dio nisam nikad operirala, tako da jos uvijek imam malo iskrivljenje sto mi se vidi na desnoj lopatici. ali nije previse. kad se pravilno drzim skoro se ni ne vidi.
Kako primijetiti skoliozu?
Prvi znakovi koje roditelji zamijete vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova ( kriste ilijake). Osim toga, u stojećem stavu, gledajući straga, vidljiva je zakrivljena linija spinoznih nastavaka kralješnice te asimetrija tzv. bočnih trokuta, gibusi, asimetrija glutealne brazde; sprijeda je vidljiva i asimetrija dojki i sl. Gledajući s boka treba tražiti eventualne promjene fizioloških zakrivljenosti kao što je povećanje ili umanjenje grudne kifoze ( kifoskolioza).
Najvažniji klinički test je test pretklona. Iz stojećeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralješnice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba ( gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja.
Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju a ne o skoliozi.
Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralješnice u cijelosti i to u anteroposteriornom i lateralnom smjeru.
Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji izvodi se mjerenje prema Cobbu. Izabere se gornji kralješak čija je gornja površina nagnuta prema konkavitetu krivine te donji kralješak čija je donja ploština također nagnuta prema konkavtetu krivine. Kut između okomica povučenih na gornju i donju ploštinu navedenih kralješaka čini kut skoliotičnog zavoja. Na istim radiogramima potrebno je promatrati kriste ilijake. Progresija njihova okoštavanja predstavlja brzu orijentaciju o koštanoj zrelosti bolesnika. Njihovo okoštavanje počinje od spine ilijake anterior superior te putuje prema spini ilijaki superior posterior. Koštani rast je završen sa spajanjem epifiza s ilijačnom kosti.
Na lateralnim rendgenogramima moguće je uočiti već spomenuto povećanje fizioloških krivina.
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
prica o svemu i svacemu, zivotu, ljubavi, ljudima...
