utorak, 31.01.2006.

Where the wolves go?

Mjesec dana je već prošlo od jednog meni lijepog događaja. Nije ništa posebno, ali eto meni znači. Nisam očekivala da će vrijeme samo tako proletjeti. Obično uvijek brzo prolazi kad se nešto zanimljivo događa, a kad želim da prođe onda mi se čini kao da traje godinama.
Zašto sve što je lijepo brzo ode? I onda nam kao sjećanje ostaju samo uspomene. Nije baš samo. Bolje da ostane barem i taj mali podsjetnik nego da sve nestane, da sve zaboravimo. Treba se veseliti što se dogodilo, a ne tugovati jer je završilo.
Koliko njih nikad neće doživjeti te trenutke... nikad... A nama se pružila prilika da ih proživimo i osjetimo.



Vjerujete li u horoskop? Ja jesam, ali ne u onaj šta bude svakodnevno napisan u novinama. Vjerujem da svaki čovjek ima svoj specifičan horoskop, određen datumom i vremenom rođenja. To sam jedno vrijeme dosta proučavala. I stvarno kad se bolje to pogleda ima smisla. Većina toga što sam pročitala o svom znaku i podznaku je točna. Mogu se prepoznati u nekim opisima. Ne mislim da je sve što piše istina, ali i ma nečega u tome. Ne bi postojalo da nema smisla. Isto tako me zanima i magija. Nisam iskušavala dosad nikakve spellove, dobro osim jednog ali taj nije bio od velike važnosti. Kaže se ako vjeruješ u to da će se i ostvariti. E sad sve ostaje na vama. Inače meni je interesantno sve što je na neki način neobično i na prvi pogled nema smisla. Kad se prouči i to dobro zapravo shvatiš da neke stvari itekako imaju značenje čak i veće nego što smo mislili.

I za kraj željela bih pozdraviti jednu malu Crvenkapicu i njenog Vuka koji je eto na kraju ispao osoba koju sam od početka tražila. A ko bi rekao da je on Vuk. Crvenkapice nemoj mi ga se bojati... Dobar je on... Tako mi je stara rekla...

Whisper In My Ear... (20) ...Your Little Secret

ponedjeljak, 23.01.2006.

+ Another Day Is Gone +

Image Hosted by ImageShack.us


Da da ma tko bi rekao da ću se vratiti... ipak nedostajao mi je blog... ma i pisanje i sve... ali nisam imala vremena a iskreno ni volje da se uhvatim posla...
Obećala sam bila jedan dugi post i točno znam o čemu će biti riječ ali kako sam počela ne znam oću li ga i objavit...
Ma hoću, hoću... samo kad... to nisam sigurna... ima vremena... nigdje mi se ne žuri...
I tako... kod mene ništa baš novo... možda ima nešto ali sad se nemogu ni sjetit...
Baš sam razmišljala kako dugo nisam napisala neku pjesmu...
Čak i kad imam inspiraciju, samo je smislim u glavi, a kad je poslije trebam napisat na papir... ništa... sve zaboravim...
Eh... a bile su neke baš dobre...
Vjerojatno ću u nekom idućem postu stavit jednu od svojih... baš me zanima vaše mišljenje...
Nekoliko njih kojima sam pročitala rekli su mi da je zbilja dubokoumno, što je malo čudno za mene jer nisam dubokoumna osoba...
Ali u pjesmama nastojim biti... takvi stihovi su mi puno draži... a i odgovara mi takav način pisanja...

Sad sam se nečeg prisjetila... neki dan poslije škole... petak koliko se sjećam...
Trebale mi ići u jedan kafić gdje inače budemo skoro svaki vikend... i došle tamo a kad ono ne radi... bili su unutra konobari ili šta ja znam šta su već, ali nisu radili... skoz bolesno kad se pogleda da je bio petak...
I ništa otišle mi u jedan park inače poznat ovako po provodima i alkoholu... haha
Nema pića... nešto duvana je bilo... sprdajemo se... i kad nekome padne na pamet ideja da se zamjenimo za cipele...
Ja sam npr imala jednu starku i jednu universalku... ove druge marte i neke čizme...
Idemo mi ulicama, još podigle gaće da se bolje vidi... a svašta...
Ne da smo izgledale pijane... ma bolesne... ko da smo pobjegle iz ludnice...
Kako su nas ljudi gledali, a ipak sam očekivala neke gore komentare...
Grad je bia gotovo prazan pa biće zato...
Eto kad nemate šta radit u petak navečer... a trebala sam ostat u onom kafiću u kojem sam bila prije nego šta smo išle u ovaj drugi...
Ma moš mislit... ovako mi je bilo 100 puta bolje...


Whisper In My Ear... (31) ...Your Little Secret

nedjelja, 15.01.2006.

Say Goodbye Is So Hard To Say...

Odlučila sam sad napisati ovaj post jer tko zna hoću li sljedećih dana imat vremena za to...
Ipak na svu nesreću počinje... škola...
Ne želim se zamarati sa njom... kad krene onda hoću... ali sad sam još opuštena... bar do sutra...

I želim reći da su mi ovi praznici bili i više nego predobri...
Nisam baš očekivala to, ali eto ugodno sam se iznenadila.
Istina je, kad ne očekuješ mnogo onda te uvijek dočeka neko lijepo iznenađenje.
A recimo ako očekuješ puno toga, na kraju se razočaraš.
Tako je meni... većinu vremena...
Upoznala sam dosta novih lica... dobrih, otkačenih...
Sad ću ih viđat manje nego prije, ali ima nam još vremena...
A tek kad dođe ljeto... ah...
Jedva čekam...
Među tim licima skriva se i netko tko mi puno znači...
I čini se da je škola postala kao neka prepreka između nas...
Znam da ćemo je uspjet svladat...
Kao i sve dosad...

Sretno svima...
Nemoj te se brzo predavat, uspjet ćemo...
Mislite na ljeto...

Dark kisses ;)

Image Hosted by ImageShack.us

Whisper In My Ear... (29) ...Your Little Secret

srijeda, 11.01.2006.

:::Just To Know I'm Alive:::

Evo skoro je kraj ovih praznika na moju ali i na vašu veliku žalost.
Ponovo ću se morati posvetit knjigama (bljak) i neće više bit tako puno izlazaka pri tome mislim one preko tjedna.
Vikendi će opet postati spas koji ću željno priželjkivat.
Ali tješi me spoznaja da će onda brzo doć proljetni praznici... hehe
Iako su dosta kraći od ovih sad... Svejdeno praznici su pa kakvi god bili...
Možda mi malo nedostaju neka lica.
Već sam ih se zaželila...
No neke ne želim ni vidjeti.
Nemam ništa protiv njih, al nismo ni u nekim posebnim odnosima...
I eto koliko mi to bilo teško, polako se moram pripremati za školu.
Grrrr... Kako mi se neda...

Zadnja 2 dana osjećam se sretno, ispunjeno...
Nakon dugo vremena.
Obično sam samo napola zadovoljna nikad do kraja.
Da bar potraje ova sreća...
Što duže...

Jedva čekam večeras...
Uh... Izguštat ću se samo tako...
I vidjeti osobe koje nisam dugo vremena.
I Mali će bit tamo.
Šta mi više treba :)

P.S.
Nešto veći post slijedi uskoro...
Htjela sam u ovome napisati nešto više, ali ostavljam to za neki drugi put...

dark kisses to everyone...

Image Hosted by ImageShack.us

Whisper In My Ear... (29) ...Your Little Secret

petak, 06.01.2006.

Are You What I Want?

znate kad dobijete nesto sto vec dugo zelite...
osjecate li uzbudenje ili vam je posve svejedno i vec se bacate na neku drugu stvar...
kod mene je obicno kad dobijem ono za cim dugo i jako patim, nestane sav zanos koji sam imala na pocetku...
nisam ispunjena onako kako sam mislila da cu biti...
mozda je to sve moja krivnja jer puno ocekujem i puno trazim...
nisam nezadovoljna, ali ponekad kao da jesam...
trazim nesto skoro nemoguce i neostvarivo i kad to ne dobijem skroz sam sjebana...
jedno nedavno iskustvo natjeralo me da razmislim o tome...
kako je ubiti sam dar zivota uzivanje...
svaki novi dan, nova je sreca...
samim time sto udisemo zrak... sto samo zivi...

Image Hosted by ImageShack.us

ja sam se sad malo odmakla od teme o kojoj sam zapravo zeljela pisati...
htjela sam reci da sam dobila nesto sto sam dugo prizljkivala... vise nekoga nego nesto...
ali sada se pitam... kako mogu biti sigurna da je on upravo ono sto sam trazila?
sto ako se meni to samo pricinja, sto ako gledam u njega a zapravo ga ni ne vidim?
ne postavljam ova pitanja bez smisla...
jer proslost me je natjerala da ih postavim...
iz istih razloga... samo sam se tada prevarila...
da bar da ovaj put ne bude tako...
da bar ovaj put u stvarnosti uzivam u svom poklonu...
i da svaki osmjeh na mom licu ne bude lazan...
i svaka suza da bude iskrena...
stvarno mi je stalo do njega... puno... s obzirom da ga znam tek malo vremena...
i zato se i bojim... bojim se sto ce buducnost donijeti...
hoce li me iznevjeriti, napustiti sreca... ljubav...
ali dotad... uzivat cu u ovome sto imam...
a kad dode vrijeme za kraj... necu zaliti jer sam imala nesto sto malo tko dobije...

Whisper In My Ear... (28) ...Your Little Secret

ponedjeljak, 02.01.2006.

::: Life Goes On :::

Prvo zelim svima poželiti sretnu novu... Puno srece, zdravlja i naravno ljubavi...
Mislila sam jucer napisati posta, ali bila sam stvarno preumorna da sam se jedva digla na noge...

Nova mi je bila predobra. Mogla je biti bolja zbog jedne stvari tj. osobe. Svejedno meni je bilo skoro pa savrseno.
Nisam pretjerivala sa nicim, pod ovim ponajprije mislim na pice.
Bilo mi je jako drago sto sam je docekala sa ljudima do kojih mi je puno stalo.
Samo se nadam da se necu razocarati u njih jer mi se to znalo dogadati.
Ljudi u kojih sam imala potpuno povjerenje iznenadili su me svojim postupcima.
Doslovno mi zabili noz u leda.
Ali onda dosta toga nisam shvacala, bila sam dobra, naivna.
Zato sami naucila lekciju.

Ako ste iz proslog posta zakljucili da sam ja neka mracna osoba pa pogrijesili ste.
Ja se uopce ne dozivljavam mracno iako vecinom nosim crnu odjecu.
Ali nisam ni osoba koja ce zavaravati sebe i sve oko sebe stavljajuci neku masku na lice i pretvarajuci se da je nesto što nije.
Priznajem nekad se osjecam depresivno, ali nije li vise-manje kod svih tako.
Po meni nije normalno da si uvijek nasmijan i dobre volje.
To je gotovo nemoguce, kad pogledam sve uzasne stvari koje se dogadaju...svakodnevno
I zasto bi trebala glumiti da me neke stvari ne pogadaju kad jesu.
I ako ponekad zelim pobjeci od svijeta, zasto je to tako lose.
Oni kojima je stalo do mene su me prihvatili onakvu kakva jesam.
I to mi je drago.
Znaci stalo im je bas do mene a ne do nekog lika koji zelim biti.
A za sve koji se skrivaju iza maske, mogu samo reci da izadu i otkriju tko su zapravo.
Zasto bjezati od onoga sto jesi?

Image Hosted by ImageShack.us

Whisper In My Ear... (30) ...Your Little Secret

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


.:: Me ::.

jedna šesnaestogodišnjakinja živi pomalo u svom svitu al ponekad izađe i u ovi drugi koji nikako ne može razumit... kroz pisme najbolje liči svoju dušu bilo to u slušanju ili pisanju... eto kad bi me sreli na ulici nebi rekli da san to ja jer ovde pišen uglavnom stvari koje me muče i koje baš nisan spremna uvik priznat čak ni sebi... inače san manje više uvik nasmijana pa ljudi kažu da to nije normalno =) boli me šta drugi misle o meni ako imaju nešto protiv nek odjebu i rješen problem... uvik san spremna za bilo kakvu akciju i otkrivanje novih stvari... nekad ne razmišljan pa napravin neku pizdariju i onda teško ispravin to šta san falila al više manje to se događa svakome...

Templates by Morgana 13 Luas Templates by Morgana 13 Luas Templates by Morgana 13 Luas Templates by Morgana 13 Luas Nocturna Templates by Morgana 13 Luas
slušam::: metal...najviše symphonic gothic al da se poslušat još i progressive...death...black naj bend::: nightwish...al u zadnje vrime sve su mi draži lacuna coil, theatre of tragedy, sins of thy beloved, sirenia, cradle of filth
volim::: hm... puno toga... muziku, prijatelje, muške (posebno one sa ricastom kosom), ljubav, čokoladu, zajebanciju, smijanje, izlaske, tulume, koncerte, cigarete, votku, noć, mističnost, praznike, spavat, crnu i maslinastu boju, starke, marte, nakit...
ne volim::: sebičnost, ogovaranje, dvoličnost, laži, ušminkane muške, techno, nametljivost, fejkere i pozere, učenje, dizat se rano ujutro, spremat sobu, bube (mrzin ih)...


.:: Links ::.



.:: Music ::.

Lost In The Dark And My Fears If Only You Saw The Tracks Of My Tears I Think I'm Losing My Mind Where Did You Go And What Did You Find
Nightwish...Where Did You Sleep Last Night

There Is Something In Your Eyes Flowing Them Over Stealing All The Harmony Which Lives In Me Your Hands Are Covering My Tears
Lacuna Coil...Aeon

Whispers...Calling On The Wind Like Voices Calling From Deep Within Shivers...All Down Your Spine I'm The Void That Rides Your Aching Mind
Sirenia...Voices Within

Sweet Darling You Worry Too Much My Child See The Sadness In Your Eyes You Are Not Alone In Life Although You Might Think That You Are
Within Temptation...Our Farewell

I Swim In You In Your Dark Rivers Dive In Your Mind Search For Your Monsters Search For Resistance Sink Into The Mud Dance In The Halls Of Insanity Yet Madness Is Your Highest Deed Your Vanity
Tristania...Equilibrium

I Don't Know A Flashing Moment That Has Frozen Me My Whole Existence Passed By Through The Trusted Eyes Of A Mirror But It Wasn't Me I Could See
After Forever...Monolith Of Doubt

Tonight Our Shadows Dancing In The Light Of A Fire This Night Is To Be Remembered This Night We'll Free Our Souls
The Sins Of Thy Beloved...Forever

I Close Thee My Beloved Into My Heart Conceal Thy Memory In My Inner Sanctum In My Thoughts Thou Shalt Forever Be As A Dear And Precious Remembrance
Theatre Of Tragedy...Dying I Only Feel Apathy

She Was The Light Of The World Going Down War-torn Forlorn And Malarial She Was Found Born In A Burial Gown
Cradle Of Filth...Born In A Burial Gown

I Remember Little Things You Hardly Ever Do Tell Me Why I Don't Know Why It's Over I Remember Shooting Stars The Walk We Took That Night I Hope Your Wish Came True Mine Betrayed Me
Sonata Arctica...Tallulah

No Matter Where I Am I'm Alone My Dreams Are Shattered Into Thousand Running Tears The Tears Keep Dripping Down Down Deep Down From My Veins
Children Of Bodom...Towards Dead End