< travanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
16.04.2017., nedjelja
Sve ima razloge

Često putujem mislima. Sve je to češće kako mi ostatak vida slabi. Putujem mislima kada i nogama idem. Uhvatim se kako sam sebi šapćem: 'ovdje je rub'. 'ovo je kanta za smeće', 'stepenice 13, 13, 14' ( pred pothodnikom ), 'cesta', 'ovo je pješački prelaz' ... Činim to čak i čutke.
Donekle je lako kada se radi o nepokretnim objektima. Na poznatom terenu znam gdje su. Čak i neravnine puta poznajem. Kante, zidove, rubnike pozdravljam laganim dodirima štapa.
Nekada, kada sam dobro vidio, imao sam teoriju kako je hodanje stalno padanje i podmetanje nogu. Gubljenjem vida i ta teorija se mijenjala. Očito teorije ovise o resursima koji je podupiru.
Slabljenjem vida, odustajem od slobodboga pada i priklanjam se istraživačkom kretanju. Noge sada nose tijelo putem koji bi trebao biti siguran. U tom istraživanju štap je veliki pomoćnik.
A koji je smisao istraživanja na poznatom terenu? Izgleda da se tu može i napamet, pogotovo, ako se vidi maglovito.
Međutim, sve je podložno promjenama. Korak je lagan uz spremnost ustuknuti.
Ni čovjek nije uvijek isti. Tako ni osjećaj prolaza vremena, a time i osjećaj pređenoga puta. Štap, šilterica, ruke, sluh, pa i čitavo tijelo saživljavaju se sa okolinom. Kao da postajem sve to.
Što saživljavanje nosi? Uči me, da puninu života čine i iznenađenja. Pa kakav bi nam to život bio da sve znamo?
I tako razmišljam o životu i nama ljudima u njemu.
Sjetih se mnogih priča i stupičima na pločnicima. Koliki slijepi su se na njima ozljedili, pa i teško. A zašto su ti stupići na pločniku? Pa zar pločnik nije mjesto za kretanje pješaka?
Zastanu mi misli na tren i uhvati me neko nezadovoljstvo sa organizacijom našeg ljudskoga života.
Reči će, vjerojatno, oni koji brinu o gradu, da su stupići zaštita pločnika kao mjesta za kretanje pješaka. A od koga zaštita?
Automobila. Da, ali automobile voze ljudi; ljudi koji vide, a i znaju za što je pločnik. Znadu li oni koji je problem slijepu čovjeku kada naiđe na 'debelo parkirani' auto na pločniku? Štap će otkriti auto, ali zamke nalaženja puta su često pogibeljne. Zamislite slijepa na prometnom kolniku. A nezadovoljstvo vozača što mu je možda štapom oštećen sloj laka na karoseriji! 'Srečom obično vozača nema blizu. E, pa zato su stupići tu. Auto zbog njih ne može na pločnik. Izgleda kao dobro rješenje. Da, ali opet mi slijepi nismo zadovoljni. Posrnemo na stupić i eto loma.
Pa ljudi voze aute, ljudi štite pločnike, a poneki ljudi su i slijepi.
Izgleda mi to kao neki mali rat; rat za pločnike.
Oni koji voze idu nekuda. Da, to izgleda ok. Autom brzo stignu, ali kuda sa autom, kada stignu. Pogotovo ako žure, mada nama slijepima žurba nije saveznik. Ni naša, ni onih oko nas. I tada na brzinu odluče, a u toj brzini nema nas slijepih. Od kuda sad još i mi!
Očito to nije dobro uređeno.
Razmišljam o načinu života. Vidim kotač koji melje; kotač 'uspješnoga života'. Mnogi uspijevaju kada drugi propadnu. Zar treba biti tako?
Mnogi kažu da je život borba. Da, ali sa kime? Zar smo neprijatelji jedni drugima?
Čovjeka pokreću želje; želje za uspjejom. I kreču ljudi u život tako. Ali onaj kotač, što ga spomenuh ide. Odeš gore i evo te dolje. Život je promjena. Gledam to. O da, ima i drugačijih načina življenja.
Svi mi živi darovani smo životom. Veliko i lijepo je to. Sav svemir satkan je od Iskonske ljubavi koja povezuje sve živo. Jedna smo obitelj što svemirom obitava. Pa čemu onda ratovi i bitke? Navikao čovjek na borbu. Pred svakim od nas je protivnik. Da, naša glupost. Pobjednik postaje tek onaj koji pobjedi sebe. Takav pruža ruku životu i ne posjeduje. Život nam je darovan i dijelimo ga sa životima.
Pogledajmo sebe. Budimo dio radosti života i sjetimo se drugačijih koji ne nađoše put i sada gladni besciljno vape, tužnih gubitkom ljubavi, izgubljenih u nerazumijevanju .... Oni stvarno postoje, kao i svatko od nas. Pomislite da ste to vi. Nije lako ni onome kome ste možda štapom oštetili lak na autu.
Neka cijeli svijet shvati da smo svi braća.
Pisano Uskrsne noći 2017.
Sretan Vam Uskrs i neka sitne radosti, kao iskrice, ispune vaše živote

Mladen

Tekst za 'Vidike'; glasilo slijepih i slabovidnih osoba Zagreba
- 23:09 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se