< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
22.09.2013., nedjelja
Dvije priče kao jedna

Nekako u odnosima raznolikosti nastade sve ovo. I ne bi to bilo ništa posebno, da nije svijesti o sebi; o sebi kao nekim suverenim. To što tako je, a činjeno je svime što nije, je u cjelini postojanja. I tako sve ono što nije to djeluje na takvost toga. I kao da vremenom svaki dio svijeta slijedi uvjete svoga postojanja; i kao da nije cjelinom; i kao da je nasuprot svega što on nije; svijest o sebi nasuprot svijeta.
Zaigran igrom tom i takovom nastajao sam slijedom po uzrocima što me takovim stvoriše. Jesam sviješću takovom, što poput misli takvost ima. Misao kao ništa stvarno, odnosima je stvorena. Kao da sama postati ne bi mogla. Svijest; kvaliteta odnosa. Odnosa dijelova koji tek CJELINOM postoje.
Misli i osjećaji, što svijest ih moja dotiće, put mi obilježavahu. Odgovaralo mi je društvo onih, koji, lao i ja, nisu sljedili puteve što su im ih drugi utirali. Riječ 'moraš' značila mi je 'ne moraš', a 'to je tako', 'e da vidim kako je'. Bio sam 'svoj' i razumio sam one drugačije od drugih.
I doveo me život na prag sljepoče očiju. I to je posebno i svoje; izazovno i novo. Neke zasade u sebi osjećam za put taj.
Susrećem prijatelje nove. I eto priče jednoga od njih što mu od vida ostade samo tračak svijetla ili mraka u kojem nema predmeta ni bića; ne vidom. Nije rođen takav. U zreloj dobi nesretnim slućajem zadesila ga 'trajnost mraka'. Zanima ga, kao i mene, osnova života i stvarmost stvarnija od stvarmosti o kojoj se priča. Mnoge je knjige odslušao; vježbao; slušao svoje dubine ... Razgovaramo, a jaki trag ostavilo mi jedno njegovo iskustvo.
Znao je, još u doba kada su ga oči služile, šetati šumom. Osjećao je život svuda oko sebe. Slušao je šumove i priču šume. Tiho i spontano razgovarao je sa drvećem. Sve je bilo kao melodija, puno osjećaja i ljepote. On i šuma postajali su isto.
Ponavljalo se to često i punilo ga radošću i nekom divnom energijom. I trajalo je sve dok znatiželjan čovjek u njemu nije poželio više. Htio je znati kako to drvo zna i može znati sve tako nepogrešivo. I upitao je drveće ... ali od tada nastade muk. Nestali su razgovori. Trudio se doznati u čemu je pogriješio, ali i to ostade bez odgovora.
Shvatio je da je povrijedio taj divan odnos svojom željom da sazna i zna. Htio je više i od Istine same. Bilo mu je žao i odlučio je ispričati se drveću i zatražiti oprost. I učinio je tako, iskreno i po srcu. Osjetio je drveće i skromno, dušom tiho, zatražio viđenje pogreške svoje. Otišao je pitanjem griješnim ranije van života šume. Osjetio je odgovor: 'Mi samo rastemo', i osjetio je kako sva šuma živi jedinstvom. Često se sjetim toga prijateljeva iskustva. Osjetim drvo, biljku, pa i travku. Obraduje me njeno postojanje. I kao da mi se počnu javljati. Postanu kao neka aura istaknuti u okruženju, a kuće, ceste i ostalo, tek među njima nalaze mjesto. Biljke su divna stvorenja. Hvala im za puno toga, kao i tebi prijatelju za povjereno svoje iskustvo.
A Vama, dragi moji, htio bi reči: 'Pogledajte biljke uokolo. Osjećajuvas i mogu vam podariti mir, dobro i radost, jer i mi smo u zajedničkom jedinstvu života.'
A sada priča druga.
Povremeno sudjelujem na konstelacijama. To su putovanja svijesti osjećajima u prostore života. Teme su razni problemi ili potrebe razjašnjenja. Većinu toga u životu zasjenjujemo ili zatrpavamo, misleći da smo se toga riješili. Naš racionalan um ne nalazi načina ni puta da razriješi probleme, a oni se povremeno javljaju iz dubina sjećanja. Osjećajima putujemo reljefom fuša. Tražimo odnose osjećaja i dajemo im mogućnost iskazivanja stanjima u nama. Razlikujemo misao i djelovanje ega. Rade isključivo osjećaji.
I tako sam krenuo u sebe tražeći razloge neke. Prati me vješti voditelj. Meni je on posebno potreban, jer misao mi luta, a ego je vješto upotrebljava. Ne mora ego biti loš, ali vješto upotrebljava stanja, da u vremenskom odmaku, često i malom, izrađuje konstrukcije, a one su otklon od stvarnosti. Osjećaji su tu i sada, mada ih misao i ego objašnjavaju. Time ego odvlaći zbivanja u nekom svom smjeru.
Približavamo se riješenju moga problema novim viđenjem. Zapeo sam u petlju misli, logike i odgovornosti. Kaže mi voditelj: 'Pitaj srce što bi ono uradilo'. Mičem se od misli, logika mi nije bitna, a odgovornost ću kasnije konzultirati. Važno mi je čuti srce. Osjećam, srce bi krenulo snažnije u ostvarenje vizije koja meni čini radost. Osjetio sam i iznenađenje srca. Nije naviklo da ga preferiram. .
Smirio sam stanje i slijedi moj osvrt na zbivanje u meni riječima popraćemo.
Pitao sam srce zašto tako snažan odgovor? Odgovor srca je sada mene iznenadio: 'Jer te volim!' I sada nastupa moj racio riječima: 'Pa srce samo voli. U njega nema misli. Zaista, da je po njegovom ratova ne bi bilo. Ratove stvara netko drugi. Nažalost, zato često iskorištava i srce.'
Sjetio sam se sada šume, drveća i biljaka. Slično je kao i ovo. One samo rastu, a srce samo voli.
Zaista, ovo je jedna ista priča. Zar nije bliža Istini od misli, računanja, sukoba i tko zna čega još?
Dragi moji gledajmo srcem. Mnoga ranjena srca traže da ih netko vidi i pruži im vjeru u život vrijedan života... Radost i sreča neka vas prate ... :)

- 22:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #
03.09.2013., utorak
Još uvijek se pitam

Što je sve ovo što mi se dogodi? Meni. Meni? Pitanje svako nebrojeno pitanja čini. Od njih je sačinjeno i nova čini. Kao da sve postoji u nizovima pitanja naših. I kao što rijeke teku i pitanja se sljevaju smjerovima svojim. Teku li to pitanja ili i to ja stvaram?
Zastanem i motrim. I dok ih vidim mislima ih prepoznajem. Jest neko mjesto osjećaja da jesam. Mjesto je to drugačije od mjesta što ih svijetom vidimo. Mjestu tome takav prostor nije potreban, ili tek odrazom u njemu biva. Gledajući očima, što mjesto sebe vide, mjesto neprostorno, vidjeti mogu kako se osjećaj širi i sažima prostorima svojeta. Da, ali odrazom svojim dajući takovost svoju. Tako se osjećajem može gdje tijelom se nije. A kako uopće odrediti mjesto svijetovno onome što prostorno nije, a njime se odražava?
Tražeći Istinu sebe tako sam često vještio sebe viđenjima novim. Činilo mi se kao da su samo moja. Nisam čitao, ni čitanjem učio. Ni danas tako ne činim. Pomalo se sramim pišući, a ne čitajući druge. Radujem se viđenjima novim, a me viđam što drugi su vidjeli i pisanjem svijedočili. Ne bi bilo nepošteno da ni drugi moje ne čitaju. Izgleda da tako i biva.
Pa, zašto onda pišem? Kao uzdah ili usklik radosti to činim, da to i drugi vide, jer je lijepo. Konačno i sve to, što mi se dešava, dato mi je takvošću svega što me čini, a čini me sve što nisam odrazom svojim. Tako sve ide upravo tako.
Tražim i nalazim nešto. Osjećam i mislim, a sve je određeno Takvošću. Da, pa i ja osjećajem takvosti sebe.
Istino, takova kakova jesi, tobom sam određen. I moje viđenje takovosti Tebe Tobom mi je dato. Tako mi ljudi u svijetu odnosa vidimo. Nama vrijeme odnose nosi, a po Tebi jest tako. Sve, oduvijek i zauvijek, sada. Mi tako vidimo, jer uvijek neki ostatak i odnos postoje. Nama u svijetu odnosa kojima je Istina sebe van vremena: U TEBI ISTINO. Napisah sebi i Tebi po Istini kojom smo svi dati takovi kakovi jesmo.
Darom radosti života Vama, dragi moji ... :)

- 12:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se