< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
27.12.2011., utorak
Pa i ta misao moja ...


... što predodžbu mi svijeta stvara i održava, mijenja se uvjetovanim slijedom, kojim sav svijet povezan jest.
Mogu misliti, govoriti, željeti, stvarati, osjećati i nastojati što me volja, ali sve to je u tome slijedu; u slijedu koji od vjećnosti u vjećnost određeno mijenja sav svijet ovaj. I osjet sebe time je dat.
Time sam dat kao i svaki dijelić postojanja. Sve je u istom slijedu iste cjeline.
To misao je moja, što jest, kao što rekoh, također u slijedu tome, kao i ovo što 'rekoh' i 'uradih'.
Pa što onda jesam, kada sam određenim slijedom dat? Oduvijek Jednošću Jedinom jesam, sada i ovdje.
Mi živi mislimo i gledamo u svijetu promjena. Misao i osjet sebe vodi nas svijetom takovim. Za nas, takove, postoji vrijeme i raznolikosti; postoje odnosi; postoji život.
Shvaćam da nije moje da sudim o prihvatu ili neprihvatu, jer i taj sud bio bi isto. Može biti, ako je slijedom tim Jedinim dat. Uradim li, baš, 'voljom svojom', tada ništa shvatio nisam, a slijedom daljnjim dat će se mogućnost da shvatim, mada i to bude u slijedu datom.


Bijaše i prije početka ...

I misao mi dokučuje datost. I nije da jesam ili nisam, po mislima svojim. Osjećam sebe i svijet. To tako jest u mom svijetu promjena. U mom, a i vašem, dragi moji. Povezani smo. To vidjeti se može energijama što promjene čine i povezuju nas u cjelinu. Postoji put tome.
I želje moje su kao snovi, što misao ih slijedi.
I promatram, i razmišljan. Čovjek sam i takav sam dat. Darovan 'sebi' u 'svijetu svome'. Al bilo je i nešto što me vodilo viđenju takovu. Kao da me vodilo Sebi, mada odnosima sam dat. Da, jer odnosima put postoji. Ta, kako bi inače putovao; živio.
Razmišljao sam puno. Tražio u svijetu misli osjećajući da se bit života tu malazi. Time i takav sam dat. Takav jesam u životu; u svijetu raznolikosti; u svijetu odnosa. Viječni slijed tako se odrazio ovdje. Odraz je to sebe u svijetu odnosa; i svijetu raznolikosti.
Ma što mislio i osjećao, Tobom jesam; ni malen, ni velik; ni ovakav, ni onakav... Tek odraz Tvoj u vremenu i prostoru ove datosti, što osjećam je sobom.
Dragi moji, ne izdižimo se iznad Istine po kojoj jesmo, jer time griješimo. Ne znam i nisam u pravu. Tek riječi i misli žubore osjetilima. Budi volja Tvoja, jer utoliko jesam. Hvala na svemu... i to je zrcaljenje Istine ... :)

- 15:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
25.12.2011., nedjelja
Sretan Božić

..... svima koji ga slave po gregorijanskom kalendaru.


Sklonište u noći

Ujedno sreća i radost svima bez obzira na kalendare, brojeve i slova. Neka vrijednosti života radošću i ljubavlju ispune živote ... :)

- 18:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.12.2011., petak
.....




- 18:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
10.12.2011., subota
Razmišljam

Znam da je razmišljanje razmišljanje. Znam da je znanje znanje. Znam, jer radim svijesno time. To je nešto u meni; nešto što doživljavam. U počecima slijeda, moje sada znane svijesti, nije bilo naziva za osjećaje i osjete u meni. Oni su, jednostavno, bili. Koliko se sjećam, nije bilo ni spoznaje vanjskoga svijeta. Bili su osjeti i osjećaji koji su, nekako, nastajali. Agresivno su mi se nametale promjene, koje su poticale promjene moga stanja, koja su stvarala, često kao otpor, moje osjećaje i reakcije. Neznam kako, ni od kuda, mi to da tako sam reagirao. Kao da je to, ipak, od nekuda meni bilo. Još ni danas se ne odričem takova gledanja. Bilo je nastojanja da se odbaci taj pristup spontanosti i neznanja. Vanjski svijet diktirao je promjene, a sustav življenja meni srodnih bića, vodili me putevima naukovanja znanjem. Spontanost malog djeteta se učenjem trebala napuštati. Kao da sam se već rođen rađao novim načinom gledanja i razumijevanja. Kao da sam vođen nekim vanjskim svijetom, napuštao ljusku spontanosti i, nazovi tako, neznanja. Nastajao je tako, za mene, neki vanjski, uglavnom nepredvidljivi svijet. Ipak, nisam to samo tako prihvatio. Kako da odbacim nešto, što razumio nisam, nešto što me vodilo i mijenjalo. Ta bila je to moja stvarnost, moja Istina. Barem hvala, red bi bio reči. Da, ali kome, kada vanjski svijet ni poznavao nisam; svijet u kojem vladaju odnosi.
Nešto, ili netko, je u meni znao što i kako.
Eto, trudim se i danas, nakon podosta godina, prisjećati se tih vremena. Promatram i svoju dragu unučad. Oni su u stanju u kakovom sam nekada bio, a hvala Bogu petoro ih imam, razne starosti. Maleni ljudi! Kada spomenuh rođenje u svijet znanja, bio sam svijestan da to ne znači odbacivanje, nego kao promjena prioriteta u redu vrijednosti. Ono u meni nastavlja živjeti, ali svijest to sve više zanemaruje. Tako je kod mnogih ljudi, ali, kao i u ranim danima života, ono unutarnje povremeno spontano i snažno pokazije svoju prisutnost, čvrsto vezano uz osnovu moga postojanja.
I tako to moje 'unutarnje' ja komunicira sa 'vanjskim' svijetom. To je naučen način prenosom znanja, ali stalno, kod mene, pod kritičkim okom, što ga je moja svijest ustrojila.


... a pitanja me vode ...

Svijet u meni je 'pitanje' svijesti, a procesi su u vanjskom svijetu trajnošću promjena. Lako je vidjeti, da bi trebala tu biti neka granica 'unutarnjeg' i 'vanjskoga' svijeta. Po procesima, a oni prožimaju sve, te granice nema, a osjećaji i svijest su u svijetu mom unutarnjem. Tu je vrlo zanimljiv odnos.
Gledajući široko, granice ne postoje. Postoje materija i energija koje procesima mijenjaju odnose. Sve to je u zadanom slijedu. Energije se zbrajaju i oduzimaju, a materija se nagurava. Sve je to povezano. Ono što se smatra granicom u svijesti nekoj, pitanje je energije da se ona prevlada. Na taj način energija savladava svijest i to je odnos 'vanjskog' i 'unutarnjega' svijeta.
Tko tu ima prioritet i što je po Istini tako? Koliko sada vidim, oboje. Oboje, ali.
Vanjski svijet je svijet trajnih procesa i bez granica, pa čak i prema unutarnjem.
Unutarnji svijet je ograničen životnom osobnošću. Ja, odnosno mi, smo tako graničari.
Gdje je, uobičajeno, naša granica: granica do koje smatramo da jesmo? To je različito od svijesti do svijesti. Razlika je već u tome, što smatramo da jesmo. Moguće je prijateljsko ili neprijateljsko okruženje, naravno, po sudu onoga koji je unutar granica. Taj sud stvara kvalitetu života.
Vanjski svijet ne poznaje granice, pa djeluje preko njih. Pod vanjski mislim na onaj cjeloviti, van osobnosti i to bilo koje. U djelovanju promjena su moguće prepreke. U takovom slučaju, ako nije pružen drugi put, dolazi do akumuliranja energije do otklona prepreke. To je čest slučaj razvoja bolesti. Ako energija nema slobodan put kroz tijelo, ona ga rastače. To znači da djeluje na njega. Dobro je da energija slobodno prolazi i, eventualmo, da se usmjeri tamo gde je njeno djelovanje dobro. Tako se može zaustaviti negativan proces po neki život. Takav primjer pokazuje razvijeniju svijest, koja djeluje i van spomenutih granica.
Granica je najčešće pitanje svijesti, ili vanjskih sila. Dobra rješenja su u međusobnom djelovanju. Za to je potreban razvoj svijesti, jer nerazvijena stvara otpore tome.
Kada energija izvana nađe put preko granice, nerazvijena svijest se ne snalazi.
Gledam tako sve ovo što jest, što me čini, kako mogu, te načine nalaženja puta viđenja i njigovu valjanost. To ne znači da to tako sigurno je, ali da tako to vidim, da.
U svemu tome puno je novih pitanja. Na njih imam, kao odgovore, svoja viđenja, jer puno toga sam, onako, vidio, na svoj način. Gledanje je rezultat odnosa, pa je time relativno. A zar i misao nije relativna, mada se u nju upiremo zbog njene veće blizine jednoznačosti? I nju, u konačnosti, nizom kritika usaglašavamo. Mnoge teze budu odbacivane vremenom, jer ranije nije bilo prave i presudne kritike.
Često se mnoge od osnovnih istina ne mogu mislima postaviti. Takovo pitanje je: 'Tko smo?' Tome se prilazi sa raznih smjerova i dolazi se do polovičnih odgovora. Ustvari, mi nismo odgovor i ništa nije odgovor.
Ništa iz cjelovitosti postojanja, zamišljeno ne možemo izuzeti, jer time odmah stvaramo nebrojena pitanja.
Čovjek po svojoj prirodi traži odgovore. Kao da smo postali taoci misli i riječi. Možda su tu Aboridđini u prednosti pred ovom našom civilizacijom, ali ih ona upravo 'jede' i odnosi put zaborava. Povjesni ili, i viši sustav promjena, često eliminira istaknute vrijednosti. Tako mnoge tradicije zatomljuju prave vrijednosti.
Spomenuo sam, u prošlom postu, kako Bog nije u trećem licu, i da ću u ovom o tome. Istina je da Istinu doživljavamo svojom relativnošću. To su tako naše istine. Istina u svojoj cjelovitosti nije relativna, ali o takovoj nema misli ni odnosa. Ona nije ni u prvom licu tada i mije u licima nikakovim. Njoj se klanjam s ljubavlju. Ne pitajte me da vam kažem tko je Ona, jer vam mogu reči što je Ona za mene. I vi imate svoj odnos. Od mene za to osmjeh s ljubavlju ... :)

- 08:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se