| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Otvaranje sobnih vrata i svijetlo iz hodnika prekida mi tanak san. Danas je moj red. Noćma dežurna sestraa rutinski ulazi u sobu, a ja istovremeno sjedam na krevet ispruženih nogu. Šest je jutarnjih sati. Mrak je i svi ostali spavaju. Sve je jasno i uz ‘Dobro jutro’ i par riječi, slijedi prvo jutarnje kapanje u oko prije operacije. Sestra izlazi iz sobe gaseći svijetlo. Ostaju mi minute lagane meditacije. Dvojica kolega u sobi i dalje spavaju. Oni danas odlaze kućama. Ranijih par dana smo se šalili na njihov račun, da su ovamo došli samo na izmjenu ulja u području retine. To je kao redovni servis. No, nije to samo tako. To je pozadina oka i treba raditi tamo iza očne jabučice. Obojici to nije bilo prvi puta, pa su sve naizgled rutinski to podnijeli. Nekoliko dana moje pripreme, za meni prvi operativni bolnički zahvat na oku, oni su mi bili podrška. Dosta sam od njih naučio, i to ono iskustveno. Mene čeka drugačiji zahvat. Treba mi iz očne jabučice, najveće očne mase, ukloniti krv i ‘zavariti’ oštećene kapilare. Kroz oko mi se uspostavio tok krvi i zapriječio dorok svijetla, a i mogućnost zahvata laserom, jer se zbog istog krvarenja, ne vide mjesta oštećenja kapilara. Razmišljao sam o zahvatu. Trebati će prodrijeti u oko. Za sve postoji tehnologija i stručni ljudi. Medicina napreduje. U mislima vidim sebe, problem oka, i svijestan sam potrebe suradnje. Kada gledam to svoje djelovanje vidim svoju smirenost i vjeru u ove dobre ljude i tehnologiju. U tome će mi oni pomoći potpunom anestezijom, jer ih tako, ni slučajno ne ću moči ometati. Sve mi je jasno i smiren sam. Odrijemao sam još malo. Slijede daljnje pripreme kapanjima, gledanjem u oko… Kaže mi sestra: ‘Vi ste danas prvi na redu’. To sam i očekivao, jer kao diabetičar imam dodatnih obveza. To možda i nije toliko bitno, jer postoje za sve osiguranja, kao što su razne infuzije. Imam pidžamu na kopčanje; bez majice sam; higijenski sam se uredio još noćas; ništa ne jedem ujutro i nisam si dao redovni inzulin; znači da sam spreman. Dolaze po mene u sobu. Sve ide nekako ubrzano. Sestra mi daje neku tabletu. Sitna je i ne vidim je, ali je nekog posebnog poramidalnog oblika. Komentiram; ‘Je li to ta za htabrost?’ ‘Je.’, bio je kratak odgovor. ‘Od nje će mi se spavati?’, pitam još. ‘Da.’, glasi odgovor, a ja već zauzimam mjesto na pokretnom krevetu. Čujem kratko od cimera: ‘Sretno.’ Ležim na pokretnom krevetu. Stropna svijetla promiću. Trijezan sam, ali me nekako zove neka potreba za spavanjem. Došli smo pred lift…. Pojma nemam, ali čujem neki glas koji smireno govori: ‘Možete ga voziti.’ Oko mi je u tuferima i pod flasterima. Pa, kuda već? Zar je operacija prošla? Koje li anestezije. Pa sve sam prespavao. Evo me pred sobom, ali cimera više nema. Otišli su kući. Lijegam na svoj krevet. Sâm sam u sobi, ali uskoro mi dolaze novi cimeri. Ranije sam bio najstariji, a sada najmlađi u sobi. Spava mi se i koristim vrijeme za to. Osjećam da me nešto žulja ispod kapka operiranoga oka. Kada mirujem okom, sve je super, pa uglavnom žmirim. Ručao jesam i upoznao se sa novim cimerima. Iskusni su oba i ovo im nije prvi zahvat. Ptoveli su ovdje tek dva dana. Dan moje operacije je protekao bez dodatnih previjanja, ali već od slijedećega ide tri puta dnevno kapanje i mazanje oka. Nakon dva dana se skida tufer i flasteri i oko je slobodno. Dobio sam još jednu smjenu cimera. Opet sam najstariji u sobi. Sada sam ja taj koji može davati savjete. Zanimljivi su mi sugovornici i ugodan mi je boravak s njima ovdje. Dva dana ranije doznajem za dan odlaska, naravno, uz uvjet da sve bude u redu. Dan prije mog odlaska operirana su i oba cimera. Naravno, uspješno. Zadnji je dan mog sadašnjeg boravka u bolnici Rebro. Slijedi završni pregled i kompletiranje dokumentacije. Otpusno je pismo napisano i ova je priča došla kraju. Ustvari je to kraj epizode, jer već za dva tjedna idem na kontrolu. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Kroz žicot idemo ne znajući što je dobro. Vode nas određenja nagonima i prosudbama. Time tražimo put kroz život. Dajemo prednosti raznim aspektima života. Često su to procesi kratkoga daha, a život ide dalje i mnoge iznenadi. Kako činiti dobro sebi i svijetu? Kako nalaziti put dobra i životne radosti? Odakle mir i radost dolaze; gdje je njihov dom? Razmišljao sam o tome, jer inao sam dosta vremena za to. Pa, sve je to ovdje, tu, o našem životu. Ovisi o nama samima kako gledamo i vidimo naš put kroz život. Uvijek postoji najbolje riješenje, mada mnogima tako ne izgleda. Ne vide iza okuke. Kada se mijenjamo možda će i to biti jasnije. Mijenjati se u skladu sa Isrinom po kojoj jesmo. Ona nas riješava zabluda, koje sami stvaramo u želji da nam bude bolje od mogućega, i da imamo više. Ovo je bio dio moga puta i hvala Tebi Istino, kao i svim onim dobrim ljudima na Rebru, koji su tvojom voljom djelovali. Njihovo znanje i volja su Istinom na način koji odgovara ovom vremenu i ptostoru. Dragi prijatelji, nastavljam dalje u vjeri dobrote i ljubavi Tvoje … Hvala … :) |