< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
28.07.2011., četvrtak
I kada mi ...


...svijet neku drugu priču priča od one koja me vodi, zastajem vidjeti značenje toga. Vidim kako sve slijedovima svojim ide, a slijedovi ti jedan jedini slijed čine. Svatko čini, u slijedu svome, ne znajući često, ono što mu je dato. To je sačinjeno nebrojenim, čak i nevidljivo sitnim, uzrocima. Nije u moći čovjeka racionalno predstaviti zbir svega toga, da tumačilo bi se slijed određenim unaprijed. Čovjek često svoje nemoći stavlja ispted Istine i tako stvara pravila za sebe. Ta pravila su na nogama staklenima, jer spoznaje nove često ih lome. U gledanju svome odbacujem zato naučni pristup. On me sputava u slobodi gledanja. Naukom se često govori kako nešto nije moguće samo zato što njome u vremenu tome to dokazivo nije. Nauka ne poznaje kritike sebe. Ona čeka da se je obore u problemu svakome načinom koji čovjek je odredio. Za to je potrebno vrijeme veliko, a svijet ne čeka. Život ide dalje.
Ne mogu izračunati, a time ni dokazati, ali vidim slijedove što razlozima jesu. I nije taj razlog kao naknadna analiza. On nevidljiv oku postoji i prije onoga što se životom nama pokaže. Život kao da ide ispred prikaza svoga u onoj nevidljivoj pripremi uzroka svojih, i sve tako u nedogled vremenom unatrag.
I kada me većina odbacuje; i kada mi ukazuju da nisam u pravu; i kada me kore i kažnjavaju; i kada me koriste i podsmjehom gledaju ko budalu i naivca, ja vidim. Svijete ovdje sam valjda zato, da sve to preko mene prođe, jer i slijed u meni jest dio slijeda jedinoga. U slujedu života svoga stekao sam viđenje toga jedinstva i znam da to je ono u čemu sve je sadržano, kao i uzroci svemu u životu.
Vidim kako i eventualne želje moje stvorene su time.
Možda izgleda kao da tako nisam u životu, da ne živim život. Ne. Znam da ima i da ih je bilo i biti će onih koji putevima sličnim idu.
Kao začitan životom pratim vrijeme. I ja sam dio toga romana. Vidim mnoge ljepote i tuge. Vidim promašaje i poraze. Vidim ljubavi i sreče. U tome sam i ja, nada naizgled tih i bez reakcije. I kao kada se čita rado bi ponekome rekao što je dobro za njega, pružio mu ruku i poučio ga boljem načinu. Najčešće čovjek tada brani ono što u njemu nije dobro. Kao da se indentificira sa onim negativnim u sebi. To je neka zaštita slijeda u njemu, pa to poput linije manjega otpora i truda u životu. Tako ostaju kratka i slatka zadovoljstva, nakon kojih često dolaze neželjene posljedice. Ali, nakupine uzroka su koji puta tolike, da loš ishod odstraniti moguće nije djelovanjem mojim u trenu tome. Priziv je tada moguć energijama i moćima što nadilaze mene i moje djelovanje. Kada bi većina gledala život tako, lako bi se našao put zajedničkoga dobra.
Kao čitač umišljeni i ja sam u životu tom. I ja djelujem. Oduvijek sam bio na strani slabijih. Kroz njih se vidi kakav je naš svijet. Nekako mi i moj put liči na njihov.
Mnoge udarce sam do sada primio i primam ih još uvijek. Duša se skvrči na trenutak dok razum ne predstavi što se zbilo. I uvijek vidim kako oni što udariše drugo nisu ni mogli.
Ljudi stvaraju obrambene sustave od pamtivjeka. Pomoću njih su takovi i opstali. Pa, i ja sam u tome takav. Ipak izdižem se povrh zidova mi datih. Tako vidim i ono, što oni koji su zatvoreni unutar zidina svojih, ne vide. Takav, djelomično nezaštićen, poberem i poneki udarac, a pokoji puta i više njih. Naravno da me mnogi takova ne razumiju. Razumijem ih ja u nerazumjevanju tom.
Gledajući tako vidim i neke kvalitete koje unutar zidina nisam mogao vidjeti. Život kao da je poprimio novu kvalitetu. Tu su predosjećaji, širona gledanja, neka djelovanja van vidljivoga...
I sada, kada ovo pišem, moj se ego šepuri. E, moj ja! Ovo je svijet zajedništva, a ovo šepurenje je tek mogući razlog za nove udarce i poraze. Gospodine hvala Tebi za život i sve ovo, a ja se povlaćim u svoju malenkost na sudove svijetu koji i dalje ide putem svojim, jer dio sam njega. Povremeno dignem glavu iznad zidina i, normalno, dobijem po nosu... :))
Napisah ovo da pokažem da postoji i takav, mada neuobičajen, put. U svijetu bez zidova su poput dviju noga za kretanje molitva i zahvala. To je osnova čistoće kojom se vidi put i priznaje Istina po kojoj se sve ovo dešava, i u i van zidina. Vjerojatno i mnogi od vas žive tako ni neznajući da se već kreću putem Istine u podsvijesti svojoj, a možda već i svijest sudjeluje u tome.
Svima želim radost i sreču i puno ljubavi. Meni kako Bog dade, jer On jest Istina, Život i Ljubav ... :)

- 13:47 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>