< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
30.06.2011., četvrtak
Istina nema granica

..... Ljudski život je kratak. Recimo da se doživi stotinu godina; što je to? Povjest siže do par tisuća godina, siže pričama. Vjerodostojnost im je upitna. Puno toga dokazujemo ili opovrgavamo raznim znanstvenim metodama.
I pored svega, u vremenskom odmaku od desetask tisuća godina ili nekoliko desetaka tisuća, maglovito je razdoblje.
I pored te magle čovjek je sklon govoriti o apsolutnim veličinama i vrijednostima u dosezima njemu vidljivoga. Tumačilo se načinom kojim čovjek, sa datim ograničenjima, može shvaćati. Prezentirale se istine koje takav ograničen um može prihvatiti.
Osobno me uvijek smetala potreba dokazivanja početka, stvaranja, rađanja... Sa time u paketu su i krajevi. Čovjek se rađa i umire. Kao da prije i poslije ničega nema. Tako to ljudski um vidi i svemu daje slična obilježja. Tako se misli kako je i svijet stvaran, mada nitko se skoro ne pita, što je bilo prije. Takova su pitanja nekoć bila hereza, pa čak i razlog za prigone.
Meni je puno prirodnije da početka nema. Početak se veže uz imenovanje, uz pojam dijela u cjelini. Sve je oduvijek u promjeni. I tokom života čovjek se mijenja. Ime mu se nastoji čuvati sve dok ljudski um može zadržati opstojnost čovjeka u njemu prihvatljivom viđenju.
Ipak je bilo i onih drugačijih. Za čudo, bili su u redovima onih koji su običnu čovjeku branili slobodu gledanja. Ta sloboda je bila samo za one koji su upravo vodili čovjekov svjetonazor. Svojim ustoličenjima u 'duhovnim prerastanjima' dodjeljivana su im nova imena. Bio je to kao novi početak.
Čudno je ljudsko društvo, posebno po svojoj samoisključivosti.
Uobičajeno je kazivanje kako smo mi ljudi posebna odabrana vrsta, te da smo na vrhu evolucijske ljestvice.
Sav svijet se mijenja. Sve životne vrste su neki vrhovi i to u njihovu smjeru razvoja.
Osobno se divim biljkama i posebno ih poštujem. I one imaju ogroman evolucijski put u ostale su biljkama. Ništa ih nije gonilo da to ne budu. Na putu evolucije čovjeka je očito bilo puno nezadovoljstava, a time i one volje koja mijenja. Biljke su razvijale i njegovale druge vrijednosti života. Ponešto od toga je kao čudo eksperimentima viđeno.
Vratiti ću se na našu ljudsku ograničenost i samoživost; na mišljenja koja govore kako samo ljudi imaju dušu. O Bože, koje li zablude. Kako samo čovjek svojata Tebe, po kojem je cijeli svijet. Kako si uzima pravo tumačenja Tebe, kao da Te dokučio. Često se pitam činim li i ja to?
Promatram svijet i nastojim shvatiti što to radim. Nastojim vidjeti tko sam, da bi tako činio i bio, i koja je to potreba da tako bude. Nalazim promjenu koja predsttavlja vrijeme. Ništa ne zaključujem. Gledam i čudim se. I ne samo tome što vidim, već još više tome što radim, tome da jesam taj koji to radi....
Što ja to vidim? Ja toliko određen i ograničen. Ograničenjima sam dat i postojim u cjelini. Bez njih gledao ne bi. Spoznajući to kao da nalazim sebe. Nalazim sebe u svijetu početaka i krajeva. Da li? Jesam li ja onaj koji gleda? Što je to gledanje? Bi li gledao da ničega nema od onoga što je? Mogu li biti da ničega nema što je? Može li svijet ovaj biti da mu i najmanji djelić nedostaje? Tko li sam istinski?
Svijet je sasma nešto drugo od onoga što su mi pričali.
I kada rađam pitanja, pitam se kome ih upučujem? Iskreno ću reči: 'Istini koja je u dubini mene. Onoj po kojoj sve ovo jest.' Ovo moje strenljenje spoznaje, kuda ide? Vjerujem, da ide. Nastojim pružiti sebe Isrini. Nastojim nešto istinski, dubinom gdje istinski jesam. Nastojim ti izjaviti da jesam. Jesam... ni velik ni malen, ni pametan ni glup, ...
Svakoj travki, svakom cvijetu, kamenčiću, ptici, ribi, planktonu, magmi, zvijezdama, Tebi ... radost ... :)

- 14:45 - Komentari (26) - Isprintaj - #
18.06.2011., subota
Govorili su ...

Razlike na pitu Učili me nisu. Kazivali su mnogi priče govoreči da to je vjera. Čuo sam da Bog je stvotio svijet i brojaše i dane stvaranja. Pričali o moćima nevjerojatnim, da vjeru mi pobude... meni malom nevjernome. Bilo je to u krugovima prijatelja. Ali bilo je i onih što ne vjerovaše tek na riječ. Njima je sve to bilo poput priča bez osnova. I ja bijah uz njih.
Logika nam je već za rana bila sredstvo dokazivanja. Tako ubrzo izmislismo ili prihvatismo kontrapitanja kao 'Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podići?', ili 'A tko je stvorio Boga?', ili 'Kako i iz čega?'.
Među djecon učenom vjerom mi bili smo nevjernici i nekako bijasmo od njih izopčeni. Kada bi neki klinac nekoj klinki kazao da je voli i da li bi ona htjela biti njegova cura, a bilo je sve tako dječački bezazleno, najčešće se dobivao odgovor, ako je bilo osjećanje iz različitih skupina: 'Ne, ti ne ideš u crkvu.' I pucale su simpatije na tome. Znam puno takovih slučajeva osnovnoškolaca kada sam i ja išao u školu.
Da ne govorim o obiteljima kada je ozbiljnija ljubav nastupila, pa se nastojala spriječiti veza, a često se išlo i do izopčenja iz obitelji za one kod kojih je ljubav bila jača od tradicije.
Porastao sam i odrastao. Oženio se i stvorio obitelj u kojoj u život krenulo je četvero novih ljudi, naša djeca. Nisam se vjenčao u crkvi, a niti krstio ni jedno dijete. Nije to bilo nikome u inat. Jednostavno to nisam razumio i nisam mogao slijepo raditi i odlučivati u njihovo ime.
No, nisam ni životom stvarao energiju odbojnosti. Cjenio sam ljude po vrlinama i dobroti. Tako sam odgajan. Viđao sam mnoge koji su se u Boga zaklinjali, a činili suprotno od dobrote.
Sve to se od drugih pripisivalo komunizmu. Pokojni otac mi je bio komunista, a i ja sam u zrelim godinama pristupio. Vidio sam to kao mogući stvaran put dobru. Ubrzo sam vidio da i u tim redovima vlada raznolikost, pa čak po svim vrijednostima i konačno kao priznanje vrijednosti ostade tek deklaracija o pripadnosti. Djelovanje na putu dobrote se rasplinulo.
Stigle me i 90-te. Bilo su to godine u kojima se nisam dobro osjećao. Vidjeh mnoge u isticanju neprijateljstva. Meni je to strano. Zar da mrzim nekoga koga neznam i čak niti znam što misli i kakav je kao čovjek? Zar da mrzim zato što ptipadamo drugim narodima ili vjeroispovjestima? Gledao sam u čudu što se zbiva. Nisu se razumjeli oni gore, njih manjina i stvarala se mržnja među narodima. Strašno!
Raspale su se mnoge obitelji, jer su supružnici bili drugačije vjeroispovjesti. Javno su se svi branili na obje strane. Neki bijahu izmanipulirani.
Kada netko nekome nekoga ubije: kada netko razori čitav grad; kada netko ubija one koji su drugačiji, stvaraju se teške rane. Ona manjina koja je sve pokrenula i podržavala govorila je o žrtvama. Oni su svojim ideologijama žrtvovali ljude i gradove.
Govorili su da dolazi neprijatelj sa istoka bez milosti, a tamo bijahu mladići kojima su drugačijim pričama pomutuli svijest. Pričali im o ponosu naroda koji pamti velike bitke. Kada se krenulo krv nije mogla stati, jer ginulo se. Bilo je tako često u povjesti. Koliko li je mladosti izginulo za želje raznih vladara? Njihova krv mijenjala je povjest. Da nije tako bilo ni ovoga danas ne bi bilo, a možda ni nas. Zamislih se nad bolima i tugom prošlih vremena. Što čini nemoć ljudska? Neki tome kažu moć. Ako jest moć, onda je i odgovornost. Ako je nemoć treba naučiti i sticati moć, moć činjenja dobra. Da, da bi svijet bio svijet radosti, ljubavi i poštovanja. Ovo je svijet Gospodnji. Ima mjesta za sve nas, a razlike u poštovanju su dar Božji.
Ovim mislima nikoga ne optužujem, ali ja puno toga ne bi činio tako. Oni nisu znali i nisu mogli. Najprije protiv sebe i svojih predrasuda, a neke je vodila bol od ranijih sukoba. Uvijek polazimo od sebe, pa čak kada se i preskačemo.
Na popisu stanovništva upitao me popisivač za vjeru. Pitam ja njega, da li me pita, da li vjerujem u Boga i da li mogu odgovoriti sa da? Kaže da nema takova mogućnost. Pa šta ću onda? Tada mi on pročita što se može upisati kao odgovor. U svenu ponuđenom vidim razlike i suprotnosti po načinu današnjeg doživljavanja. Ja sam uz sve dobre ljude. Kaže na to popisivač, da bi mogao onda staviti agnostik. Kaže da oni misle da nešto postoji. Znam da čovjek radi svoj posao kako su mu odredili oni koji su mu posao dali i da nema vremena za moja objašnjavanja. Ok, može, agnostik. I tako su mi bili i sin i unučići. Žena i snaha su se izjasnile kao katolkinje. Kažu da su krštene. Jesam i ja, ali ja volim sve ljude i sve živo i ne želim stvarati razlike na putu moje vjere. Svoj odnos prema Istini sam gradio mojim životom. Shvatio sam da je cijeli svijet svijet Istine, a putovi do nje su za svakoga po na osob. Tako će biti sa razumijevanjem. Mislim da je to značajno.
Religije su stvarane kroz povjest. Nije bilo komunikacija i često su se širile mačem. Danas, u vrijeme interneta i komunikacija više nije tako. Dobrota pripada svima, a često za to treba razumijevanja. Pa, eto, pred ulazom smo u zajednicu velikih razlika, a one će se povečavati daljnjim širenjima. Jesmo li nešto naučili?
Gospode, Istino po svemu što postoji, onaj koji jesi, dolazim ti kao agnostik. Tako kažu. Dolazim ti putem svojim i znam i vjerujem da on je dar Tvoj dobrotom i ljubavlju. Hvala ... :)
- 12:55 - Komentari (21) - Isprintaj - #
14.06.2011., utorak
Istine naše

Raznočikosti naše Krečući se mislima prostorom i vremenom tražim ono po čemu jesam. Nije uvijek tako bilo. Pretražujem ono što, kao zapis neki, u meni svjedoći ono što je bilo. Svjedočanstva ta nisu to što je bilo. Ona to svjedoče. Ona su to što jesu, kao i sve na svijetu ovom jest to što istinom jest.
Tražeći tako, jasno mi je da to nije to, ali jest putokaz neki.
Sviješću okrenut svjedočanstvima u meni nalazim se pred norem svjedočanstva koja sam na svoj način pohranjivao. Kao da stvarao sam neki svoj svijet; svijet po nekoj mjeri svojoj. Pa kuda onda krenuti; kuda putokazi ovi moji usmjerenost imaju?
Da bi si bolje razjasnio stanje, trudim se vidjeti što je sve to i što to činim.
Godinama života radio sam slično. Ustrajno sam pohranjivao. Kaže se: 'Pamtio sam.'. Sada idem po toj arhivi. Pitam se čemu sam je radio? Zar sam se pripremao tako za ovo pregledavanje, koje načinom tim beskrajno je. Toga toliko ima, da ni nekoliko života ne bi dovoljno bilo da to pregledam.
To je ovdje i pitam se: 'Čemu?'. Vidim da čimio sam datošću svojom. Bio sam takav da tako radim. Bio sam na oblik i svojstva djelovanja takovih. To je kao kada hodam, jer imam noge. Jednostavno krenem. Vidim i ove malene što me slijede, djeca i unuci, čine isto.
Ustvari, tražeći snisao i razloge toga, upoznajem sebe. Idem put istine svoje. Kada tako mislin, brzo uviđam razne moguće pristupe.
Kao prvo, na putu sam spoznaje istine o sebi, a to mogu nazvati istinom svojom, pa i mnogi bi tako pomislili kada bi rekao 'moja istina'.
Ima i drugi pristup. Postoji i način kojim stvaram predodžbu svijeta u kojem jesam i tako stvaram neki svoj svijet, kao sliku svijeta stvarnoga. I to je neka 'istina moja'.
Postoji i ona 'istina' koju mnogi namjerno prezentiraju, pa čak i namjernim iskrivljavanjem činjenica.
Evo, na mah postavio nekoliko, kvalitetno raznih, 'istina'. Ovaj život u svijetu misli i odnosa daje raznolikost, pa čak i u predstavljanju istine.
Tražeći ono što stvarno jesam i ono što stvarno jest, skoro sve spomenuto nije mi bio put, ali spoznaja toga na putu mi je bila. Sve to je, na neki način, istina života. Događa se tako.
Tražeći po memoriji nalazim razne putokaze. Prizivaju se osjećaji razni koje sam imao. Uspoređujem ovo sada s sjećanjima. Pitam se, jesu li ta sjećanja moja vjerodostojna? Da li mi je iskustvo izmjenilo onaj istinski, tada doživljeni, osjećaj? Trudim se spoznati sebe, djekovanje svoje.
Zamišljen tražin što stvarno osjećaj jest. Znan da me tako misao vodi i nastojim ne ući i zamku misli. Spoznao sam, i misao mi prihvatila, svoju ograničenost. Ne može misao osjećaje zamjeniti, ali u jedinstvu mene može, bar donekle, pomoći. I oina traži istinu mene, her tako se nalazi i istina misli. Nekako sam sretan što mi je misao, a i ego moj, prihatila put traženja istine.
Vidim da usanljen nisam. Ima nas još koji tražimo isto. Da, isto, jer istina jest jedna i jedina. To već nekako vidim. Kao djeca Istine dolazimo k njoj. Da li nas ona zove nekim načinom svojim? Načinom Istine.
Mi, djeca Istine, braća smo po Istini. Da, a Istina jedina jest. Ovo me oduševljava. Spoznaja ova kao da me diže. Duša mi treperi i kao da želi ispuniti sav prostor i vrijeme.
Da, razne su 'istine' naše, pa i mi sno različiti. Različiti smo u Istini jednoj i jedinoj.
I kao da još uvijek tražim. Govorim, jer u oduševljenju bi vam reči htio... ovo je divan svijet, svijet Istine. Htio bi reči da put postoji kojim svijesti naše krenuti mogu u spoznaji razloga postojanja i Istine po kojoj jesmo. Da, takovi kakovi jesmo. Ne budite nesretni, ako nije kako bi željeli, jer Istinom nam je ponuđen put spoznaje koja nas oslobađa od zabluda svojih. Kao da je pred nama otvaranje očiju, onih što istinski gledaju. Sa njima se nalazi dobrota i ljubav, a nalazi se i sebe, onoga istinskoga.
Bol često veže čovjeka i sputa ga u konačnosti prividom beskraja bola. I ako te bol tišti pruži ruku onome što pored tebe pati. Možda ga od bola svoga ni ne vidiš. Kreni putem ljubavi. Ona je jača i od bola. Zmajte da niste sami. Svi mi smo Istina.
Prijatelji dragi, radost i dobrotu svima vama, kao i voljenima vam vašim. Da, i ne podcjenjujte nikoga, jer svi smo mi isto. Volim vas ... :)
- 10:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se