< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
23.04.2011., subota
Život istinom

Život  u istini Uho moje još čuje i oko ponešto vidi. Misao, kao voda potokom, teče. Pitanja mnoga čujem. Riječi zvukom što meni dolaze, potiču procese mislima u meni. Stanja neka u meni poticana tako budu. Dođoše riječi od nekuda.
Iskustvo me vodi izvoru riječi mnogih. I ja sam ih stvarao, a još ponekad izvor sam im.
Stanja u čovjeku izričaje potiču. Kao da traže nekoga tko vjerovati će u postojanje njegovo po riječima što ih primi.
U moru zvukova, u moru riječi, stvorismo šablone koje kao filteri uprošćuju stvarnost. Tako kao da riječ sebi svrhom postaje, kao i svijetlo što filterima boje mijenja i gubi ih. Pitam se: 'Vidim li te od sebe? Od sebe po ograničenjima svojim.'
Govorio sam često i ne misleći što čuju, a svatko je to na svoj način čuo. Sav svijet života je u odnosima, a odnosi slijede razlike. Razlike te mijenjaju viđenja istine svijeta. Vidim te i pitam se: 'Vidim li te čovječe?
Kako da otklonim zasjenjenja sobom? Kako da ne mijenjam istinu?'
I kao da slutim, da tek otpustom sebe dozvolim istini da bude. Tada vidim da istina je i to iskrivljenje. Da, ali slika njime jest iskrivljena slika. Istina jest da istinu ne vidim. Gledam, slušam, osjećam, ali nastojim dokučiti svijet istinski.
Zar ono što jesam jest ometanjem istine slikom njenom? Slika ta jest slika u meni, tebi, njoj i njemu. Mi i slike u cjelini istine. I nema slike te bez tebe, ni tebe takova bez slike. Ta cjelina je život.
I opet istinu tražim. Ja. Ustrajno kao da nastojim biti što nisam. Što nisam životom u odnosima što odstupanja čine, što razlike istoga čine svakome od nas. Da, tako ja to vidim. Ja. Da, ja. A tko li sam da bi bio netko, neka čvrsta točka?
Ishodište i utočište slika i stanja po odnosu prema istini svijeta. Upravo ta razlika čini nemoć moju istinskog viđenja.
… i putuju riječi, slike, osjećaji ….. Uho čuje. Oko vidi. Osjećam promjene. Postoje pipci neki u svakome od nas, koji kao da hvataju promjene i one tada mijenjaju nas. Mijenjaju ono što mijenjati se može; što promjenjivo jest i prolazno time.
Mnoge godine su prošle života moga, a i nebrojeno njih prije. Pitam se od kada i do kada će rijeka promjena tih mijenjati i ono nešto što mislim da jesam? Mijenjati će se to nešto, ali tu jest i osnova ona na kojoj sve ovo, kao na čvrstu tlu jest. To nepromjenjivo je isto kao i kada sam prvi osjećaj u nizu ovom upamtio. I sada je ovdje i biti će kada promjene neće dosizati pipci života. Istina ta jest, ali kao da promjeni podatna nije. I za života prilaziti joj mogu. Prilaziti ovakav promjenjiv, životan.
Životom postojimo, a Istinom jesmo.
Život je put, a Istina jest vjera iscjeljenja. Ona jest majka sviju nas. Njena blagost nas zove i daruje dobrotom. Dobrota ta nošena je zahvalnošću, poštovanjem i ljubavlju. Vidim mnoge kako žele putem dobra, a odlaze na drugu stranu. Dobro jest Istinom. Pitaj se istinski tko si i kuda ideš? Istina jest!
…:)
- 10:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.04.2011., utorak
Svemir u nama i mi u njemu

Uređaji i oči ... Da li ono što jest istovremenošću jest?
Pitam se kao polazištem pokušajem viđenja. Ništa ne tvrdim, tek potićem misli na slijedove kojima bi stvarao privide za usporedbu sa mogućim . Znam da nastajati će i misaone tvorbe što neodržive će biti kao pretpostavke mogućega. Misao će tražiti ono nešto u prostorima gdje oči ne vide i osjeti tek slute.
Zašto me misao tako privlači? Vidjeh je kao nositeljicu predstave stvarnosti, što meni predstavlja moj svijet. Vidjeh je kako surađuje sa senzorima mojim, što pružena su ruka svijetu; svijetu koji nisam, a po kojem jesam. Svijet taj u stalnoj je vezi sa procesima u meni. Ti procesi još jedan su put viđenja svijeta. Svi utjecaji svijeta na tijelo moje stvaraju procese u meni. Stvarali su ih mogućnostima sinteze 'mene'. I taj put vremena u smjerovima raznim kao još jedan senzor me čine. To nije dio tijela moga, ali me čini. Tako je sav svijet u meni.
Misao prepoznaje senzore. Ma, mogla bi i zanemariti ih i poći putem datosti njima. Kao slamka na rijeci da budem tako.
Vidjeti svijet i prihvatiti ga, a zanemariti taj bitan dio njegov, ne mogu. Ne mogu granicu sebe odrediti i time zavaravati se. Nije svijet samo to što tek tijelom svojim vidim. Neka vrata svijeta otvorena ostanu. Neka istina čimbenik mene bude. Znači li to da priznajem i ono što ne vidim? Bio bi to pristup lijen, kada bi to samo puko priznanje bilo.
Jest put što sviješću ga vidim. Jest put istini mene. Jest put promjene svijesti dogradnjom njenom. Tako priznajem mogućnost tu i time ona jest. Jest meni.
Krećem se tako unutar sebe, a ustvari svemir nalazim. Ta zar i očima viđeno nije istim načinom. Oči impuls živcem do mozga prosljeđuju, a potom misao tumači. Zar nije to isto kao i svemir što nalazim u sebi?
I pitam se takav: 'Što u stvarnosti je tamo vani?'
Znam li ustvari što znači to 'vani' kada sve životno odande dolazi. Kao da je život odnos mene koji jesam prema onome što nisam. Kao da postoji granica mene. Zaista tako izgleda. Da ali svijest moja kao da je pomiče. Ta zar onda ona nije nešto promjenljivo? Nije li to sviješću sebe u spoznajnom smislu?
Oči vidjeti mogu tijelo. Senzibilniji osjetiti mogu nešto u prostoru, a neki i vidjeti aure ishodišta u tijelima, pa i neke nadtijelesne. Neki ih osjete neobjašnjivim načinom. Po njima put nalaze ishodištu njenom. Čudan svijet, zar ne!
I sve to kao igra svojnosti je. Da, tako jest u svijetu promjena u kojem se i mi mijenjamo. Zavisi kako i kuda se gleda. A gledanje….? Pa to je proces u nama. Pitam se samo koliko dozvoljavamo istinskom svijetu da u nama bude. Pitanje je koliko slobodni jesmo, a ta sloboda granice nam naše predstavlja. Pitanje je koliko svoj identitet zabludama štitimo. Pitanjima tim procese naznačih.
O živote, koliko li zanimljivosti u svijetu!
Prijatelji dragi, vi što na putu svome naiđoste ovdje, ništa ja ne tvrdim. Pa, što bi tvrdnja ta uopće bila? Ne želim biti u pravu prema nekome tko nije. Svi smo mi procesa svijeta istoga. Svi mi slijedimo isti i odraz smo svijeta jednoga na mjestu tome u vremenu tome. I ja što, eto, o tome govorim. I kao što potok žuborom svijet po sebi iskazuje, i kao što ptica pjevom isto čini, i kao što cvijet ljepotom život priziva, i pčela ga nalazi, i kao što vjetar slijedi promjene tlakova …., i ja osmjehom pozdravljam tebe. Vidiš li, da slučajnost nije ta, što te ovdje dovede.
I kao što potok ode putem u vrijeme svoje kao privid, odlazim i ja. Da, ako privid jesam. Svijest to čini, a istina jest. Vidiš li?
Istinom te pozdravljam … :)
- 13:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
09.04.2011., subota
Putovi

Svijet svijetova
Gledam li procesima tada su sve ovo putovi. Svako viđenje jest put; put od mene do viđenja u meni; viđenja nečega što dokučujem; dokučujem kao nešto što je, ali do tada van viđenja. Niz slika i misli određuje put stvaranja viđenja.
Tražio sam viđenje viđenja; viđenje gledanja. Viđenje jest nešto u meni, ali nešto što stvarao sam osnovom onoga što prethodnim viđenjima mislima povezivao sam u viđenja mislima. Uronjen u slike mislima se krećem u prostoru mislima određenom. To nisu metri, ali prostor jest. On kao da je osnova ostalih viđenja. U njemu kao da počeo sam sve putove svoje. Tamo nisam ni velik ni malen, tek slobodan više ili manje.
Krećem se putom slikama. Krećem se i pitanje misao stvori. Naprosto se našle misao i slike pitanjem: 'Ima li što van puta?'
'Je li stranputica ili raspad sistena van puta slika?'
Stadoh na slici i mislima se predajem. Što van putova u 'procjepima' jest?
I kao istinski slijepac, okrenut u stranu, nastojim vidjeti. I nekako ne želim prihvatiti da tamo ništa jest. Ne da nije, nego da je. I tako krećem stvarati put slika neslika. To slike su ne moje. One jesu van puta i nisu niz kojima slike svoje putom svojim stvaram. One jesu.
Ja, šetač putova svojih slobodom u sebi priznajem postojanje putova drugih, što meni jesu van putova mojih. Oni nisu mišlju mojom, ali jesu istinom.
Priznajem i ono što domislio i smislio nisam. Priznajem sve gluposti istinom što stvorene su mislima raznim. Misao je kao igra, a igrom se u radosti stvara; stvara u prostoru onom gdje metri ne caruju. Većinom svak je na putu svome, ali ima i onih što osjete i putove drugih i poigraju se i njima.
Vidim tako misli, radosti i strahove mnogih. Slobodan i opušten, tek točku povratka čuvam. Molim one koji pate, da pogledaju šire. Vidjeti će da nisu sami. Procesi tuge i bola nisu u slijedu put bez povratka. Bol u trajnosti jest nemirenje i ustrajan slijed koji nosi promjenu istiskivanja. Često takva rastače nosioca bola. Znaj da mnogi su kao i ti što si u bolu. Traže i ne nalaze. Zarobljenici su puta slika u sebi. Javi im se i pokaži da svijeta još ima; da puta istine u dobru još ima; da smisao u ljubavi još postoji. Sav svijet na tome postoji i opstoji.
Da bi činio treba se dići iznad putova svojih. Postoji jedinstvo svega. Van putova vaših nebrojeno je putova.
Neka dobro i radost na putove vaše svrati.
Vjernicima da shvate, Bogu hvala. Onima koji ne slijede putove takove, da si slobodu u mislima dozvole, tek prihvatiti da jest i ono što možda ne vide i ne slijede. Ima i ono van puta.
Svima mir i dobro i zračite radošću … :)

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>