< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
17.01.2011., ponedjeljak
Na livadi

Takonekako livada izgleda, nekada su bile ... Utonem tako u neke svoje misli i kao da zaboravim tko sam i da uopće jesam. Mjenjaju se neke slike, nestvarne, a ipak ovdje… ovdje doživljajem… Kao da se krećem njima.
Trudim se kretati put neke čistoće, neke jasnoće koja sigurnost stvara. Tada se stvara osjećaj zadovoljstva. Poskoći nešto bestjelesno u meni. Da, da, to je to!!! Toliko često to tražim, a tako je jasno. I zaigran sobom primjetih kako izmiće. Ulazim neoprezno opet u svijet kalkulacija, u svijet izmjene u kojoj kao da nisam onaj koji jesam, ili jesam onaj koji nisam. Letim poljima beskraja na kojima kao iskre dolaze slike prošlih nekih vremena, a ja kao da nastojim biti.
O Bože, koliko je duša prošlo mimo? Koliko bola i radosti prođe, a da ne vidjeh, da ne osjetih. Koliki su, kao i ja često, u nadi očekivali i tražili. Zar sam toliko besćutan da ne vidim ono bitno. Onoga koji vapi tražeći istinu, tražeći one koji i njega čekaju. One koji čekaju ikoga… na pustoj livadi u noći.
Nekako često u takovu stanju nadletim bojno polje nakon bitke. Bilo je to u sukobu želja. Puno je mladih kretalo put velikih obećanja, put slika u koje ih uvedoše dokazom moći. Mnogi dođoše ne svojom voljom na livadu obećanja. Na livadi obećanja gdje nestvarno 'biti će stvarno'. Na livadi obećanja onih što kalkuliraju tugom i radošču omeđenoj njihovim neznanjem, nemoći, glupošću i zloćom, mladost traži vrijeme svoje, vrijeme radosti za voljene svoje. Moćnik tjera u viziju svoju u kojoj bez neprijatelja on ni misliti nezna. Moćnik moći lažne likujući o moći toj tjera u spoznaju mladost njemu podatoj.
A istina mnogima na strani ovoj i onoj jest svijetlo što sažima sve. I još pri svijesti bolni poriziv svim voljenima, te potom ikome. Ruka što vapi u poslijednjem pozdravu svijetu. Koliki tako čekahu makar trunak ljubavi, sliku voljene djece i žeme, majke …
Nadlijećem livadu. Noć hladnoga vjetra. Vapaji. Ovdje neprijatelja nema. Neprijatelji odoše u glave onih koji će i dalje kalkulirati u svijtu svojih prividnioh moći.
Braćo u vapaju, neka poruka ljubavi vaše uđe u srca sva. Neka svijedoći o istini. Nisu na livadi ovoj pali neprijatelji. Bili su to ljudi što na krive putove su pošli; putove lažnih obećanja.
I prošla su vremena. Kiše su ispirale livade i natapale ih za nove živote. Cvijetovi su darivali sebe životu. I kao da nestaje događaj u vremenu kojega kao da ni bilo nije, a neki novi mladi nalaze svijet kalkuliranja i stvaranja moći. Ne, neka srca vaša ne pođu putem moći.
I u mislima svojim dolazim na livadu cvijetnu. Darujem sebe cvijetu. Tko li je svoju bol ostavio ovdje u nekom vremenu? Što li je sve ovo? Pružam ti ruku brate neznani, na livadi mračnoj. I ti si, kao i cvijet, svjedoćio ljubav ovdje.
Braćo draga, ne tražite više od onoga što dato je svijetom. Darujte ljubav svijetu. Ona je jedina moć. Moć istine. Prosvijetlite put onima koji krivo krenuše. Shvatiti je da moći nema, jer jedino Istina jest.
U mislima mnoge slike mi lete. Jesam li? Misao, misao, misao … :)
- 12:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
01.01.2011., subota
Se broji …

Kak se zeme ... Baš nekak nejdem rano spat. Se zrihtam pri kompu i škiljavo z povečalom prebirem po slovima. Slažem ih u reči, pa sve skup u nekakve hrpe di jedna z drugom zglediju kak neke misli. Me to nekak veseli, pa tak zaigran i zaboravim spat iti.
Ova prošla je noć nekak malo drukša bila, makar i ni. Sam se, kak navek, prijel kompa i čital ta svoja velka slova, da videl ih bi, ili ih delam velka. Si narihtam da buju najvekša med onim kaj ih zbrati morem. Ak je negdo u prostoru de se tak zabavljam, more sve videti to kak reklamu. Bogeku fala kaj i tak velka vidim. Me doktori hrabriju ili morti tješiju kad mi veliju, da se boriju, da gorje nebu. Ja si pak mislim da dobro bi bilo da se naglo ne promeni. Male po male nekak ide i se zdurati i priviknuti more. Pa sam se čitavi život po malo menjal, pa bi i to tak bilo.
Kad tak delam nemrem brzi biti. Če mi kakvo slovo pobegne ga najti moram. U tom mi je najveći problem. Ih je puno, a videti ih morem samo po malo.
I tak sam se zanimal i prošlu noć. Mlajši su prešli van, a oni čist maleni su zaspali, a grosa je takaj spat prešla. Z vana po malo čujem kak tu i tam grune. Na televizije čujem, tu pri desnom vuhu, kak se na sve strane ljudi kakti veseliju. Mi zgledi, onak pri nekoj bezveznoj dimenziji, kak neki noriju, al još zreli za to nisu. Nekak to delaju na silu. Kaj da čekaju da ih vlovi ono kaj im je lepo, kad sve zaboraviju.
Vani je megleno i dost zima. Zgledi da se ljudima ni spati iti. Nafilali su si petardi po žepima i sve glediju di bi koju prasnuli. Mora da im je to pravi gušt kad grune. Valda bi najlepše im bilo da z njimi celu hižu zrušiju. I bi, al znaju da bi onda oni nadrapali. Murja, pa sve kaj posle toga dojde, im prpu dela. Ni po njihvom ni na svetu baš kak bi njim dobro bilo. I tak z po kojom petardicom si ipak duši mira daju. Oni pravi frajeri rokaju z malo jačimi. Se posle, valjda, pripoveda i pamti gdo je kakav i gdo je 'pravi'.
Da bi sva ta parada bolja bila, se treba i nekaj dodati. Pivice dobro dojdeju, al za brže i žestica super dojde. Čim manje pameti, luđa je zabava. Nažalost, neki nikaj od toga ne zapamtiju, kaj ih cuga odpela u neka druga il treća stanja. Njimi buju sutra, il ko zna kad, drugi ptipovedali kaj i kak je bilo. Bu onak nekak kaj buju im rekli: 'Stari, znaš kak si pravi bil! Zrigal si se kak deva.' Morti ga buju i zvali Deva.
I tak sam si, z taki misli, čukal i prebiral slova. Si mislim zakaj je sve to tak? Kaj to se dela?
Ljudi brojiju. Kak malima su im pokazivali prste i im govorili kak ih je pet. Veselili bi se kad bi bebač pokazal i rekel 'pet'.
Kasneje, u škole, su nas stariji matematike učili. Čak su nam brojke davali, da vidlo bi se jesmo pravi il ne. Siroti bi na male brojke ostali, a oni pravi do pet.
Te brojke nas svagdi pratiju. Kak smo 'zreli' postali smo se sve više z penezi zanimali. Tu se brojalo svakak. Čim veća brojka, tim bolje. Oni praviji su skupljali i pobirali gde got se moglo. Neki su se tak zaigrali u tom skupljanju, da nisu imali vremena ni videti da su ih vidli i oni koji ih nisu trebali. Mislili su da im niš nemreju, al su na kraju morali im moći. Niš i nigdar ni baš tak kak zgledi. Nemreju ni brojke baš sve.
Fajn sam let sprehodal. Brojalo se. Tam davno su oni neki, kaj ih već dugo ni, počeli brojati. Su rekli kak je to nekakvo novo doba, a morti su to rekli oni posle njih. Neko valda je. Nismo to valda mi zmislili. Navek su ljudi govorili kak je ono kaj oni delaju nekaj bolje. Ja pak znam da je Bogek navek tu i bil i bu. Ima onih kaj v njegovo ime pripovedaju ono kaj ljudi zmisliti moreju. Pri čoveku se sve nekak vrti onak kak on razmeti more, al kak vidim ni to nekaj Bog zna kaj.
I tak već prek dve hiljadi let se brojke vrtiju.
Ovu prošlu noć se v ljudskim glavama, tu oko mene, nekaj promenilo. Promenil se jedan broj. Važćan broj! Su ga i proslavili, a slavili su onak kak se slavi. Bila je cuga, petarde, rakete … Pa prek dve hiljade let se tak dela. Treba to zalit. Da, a ni teško žabu u vodu poterati. Su se slavlju prikrpali i oni kaj sve to ni ne kužiju. A kag treba razmeti kad cuga je tu, a društvo to jedva čeka. Bilo je veličanstvenih zbljuvotina, deračina kaj ih pesmama zoveju, tancanja, ludorija. Veliju neki da je to dobro, da treba tu i tam ventile pusteti. Nekima su ti ventili još jedino kaj im vredi, pa ih navek otpiraju. Samo kad bi im broj penezi veći bil!
I tak me pak neki novi broj dočekal. Navčen sam tak. Mi nekak jasno da se zapraf ova naša zemlica oko Sunčeka skroz obrnula za celi krug od prošlog takvog novog broja. Onima z petrdami, zbljuvanima i znojnima od tancanja to tak svejeno je. Njima glavno da je. Dižeju čaše v luft i pevaju onu: 'Kolko kaplic tolko let daj nam Bog na svet živet … '. Bogek moj, kam to sve ide? Valda je tak vredu? Pa valda je vredu kaj ja to tak gledim i si mislim. Ja samo nekak nemrem z njimi tak na taj način. Prejdem med zvezde z misli i se divim svetu i životu. Kaj su ti broji čoveku? Kaj sve to je? Nis zgublen. Ne, ni malo nis. Tu sam. Tu, u svetu i trudim se videti zapraf i znam da sve dok mislim da jesam ja gledim. A kaj jesam? Dragi Bogek po Tebi jesam. Nekak sve jasnije vidim i sve nekak ćistije Tebi jesam. I zakaj bi sad trebal popit… i zakaj bi trebal pucati …. i zakaj bi trebal tancati …? Pa sve je tak kak je. Bogeku fala. I ni on neko treći ni drugi. Se mičem od brojki. Njih su ljudi zmislili. Sve je jedno i to je božanstveno.
I polahko zapirem reči. Naj bu jedinstvo postojanja.
Prijatelji dragi, kaj da vam velim. Eto, broji se. Kak i navek naj bu dobro i radosno. Nekak najviše je do toga kolko vidimo. Puno onoga kaj nam ni dobro smo sami zmislili il napravili. Poglečmo. Bogek nam je dal 'šansu' da bi raja na zemli imali. Vidite to? No, samo malo treba, da istinski otpremo oči… volim vas … :)

- 21:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>