| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Sav svijet se kreće, mijenja, odlazi u neko vrijeme novo.Od malena promatram to čudo stvarajući sudove svoje; definirajući sebe. I ja sam tako, tijekom promjena tih, putovao u neka vremena nova. Naučio me svijet načinima opstojanja. Zatečenim sličnostima ugradio sam dostupne načine gledanja, misli, viđenja… Riječi bijahu sredstvo oslikavanja svoga načina, a donijele su i deklarirane načine komuniciranja. Tako je to među ljudima. Širi načini života su kao poseban dar i o njima nije lako riječima oslikavati. Nisam se zadovoljio samo biti to što mišljah ili misliše da jesam. Htio sam stvarno vidjeti što to stavrno je. Vjerojatno je to od spoznaje da krenuo sam od ovdje zaboravljenih prostora; od prostora koji uobičajeno nisu realnost. Sve više sam razotkrivao ovu scenu na kojoj misao i mnoge misli stvarale su zamišljen svijet, a svijet stvaran ostade u prošlosti. Bila je to prošlost u kojoj riječi nije bilo, mada bijaše mogućnost da se usvoje razvojem. Već tada se nazirala budućnost, naziralo vrijeme. I razvio se život, što kao da pršti mogućnostima, vremenom, prostorom, materijom. Ja se ipak držim one prve istine početka vremena u kojoj se stvorila prva potreba promjene i krenula svijest o sebi. Tada kao da nije bilo nešto u redu, da mijenjalo bi se putem reda. Toj svijesti, svijesti iskoraka, promjena stvori vrijeme, stvori budućnost, stvori potrebu promjene. I tako jest potreba koju energijom nazivamo. Ona nosi realnost vremena i promjene. Zagledam se mislima u neko zamišljeno sitno mjesto. Vidim nešto, što potaknuto nećim kreće u vrijeme i prostor novi. Vidim kako na mjesto njeno pozvana su tijela druga. I sve se u lancu razvije prostorom cijelim. Nemir nasta. Ustvari se pitam: 'Nastade li?' Možda oduvijek bijaše, jer ni prvi uočeni pokret nije bio sam po sebi, već isto tako pozivom mjesta praznoga pozvan u vrijeme novo mjestom novim. Kao da to je vječna promjena. Mi, misaona bića, radimo mislima u sustavu ograničenja prostora, a time nekom spoznajom ograničernja. Misao tako ima viđenje početka i kraja. To joj dođe po njoj samoj, ne i po istini svijeta. I tako, mi ljudi, ustrajno mislimo o počecima i krajevima. Da bi to imalo smislenost imenujemo početke i krajeve. Na taj način je nama to smisleno. Po istini svijeta ime ne postoji, a time ni početak, a naravno ni kraj. Sve je u apsolutnom gibanju. Vidim da i to jest misao, a istina je još dalje. Naime, rekoh sve, a vidim da je i to imenovanje granica moje spoznaje. Ta kako uopće da predstavim sve? Možda kao svoju nemoć, ili nedokućivost? Možda kao ono što mislima je nedohvatljivo, a time i prikazano. I tako uvodim negaciju u svoju stvarnost, mada negacija u stvarnosti ne postoji. Možda postoji u smislu brkanja vremena i prostora, a time i imenovanja. Sve su to misaone kategorije. Eto, oslikao sam pristup i sada dozvoljavam kazivanje da jesam. Dozvoljavam postojanje. Dozvoljavam vrijeme i prostor. Sve to dozvoljavam, ali ne napuštam viđenje vanvremenosti kojom vidim promjene. Zamislite kako smo mi na našoj dragoj planeti Zemlji u stalnom brzpom kretanju rotacijom Zemlje, a opet tu smireni možda sjedimo i meditiramo. Krećemo se zajedno sa Zemljom i nema te razlike kojom bi primjetili to kretanje. A što da kažem o ktetanju Zemlje oko Sunca i širih svemirskih kretanja. Naša misao je relativna i jedino tako postojati može. Ona stalno radi usporedbama. Kada okrenem sebe prema Jedinoj Istini, kako da je vidim kada ne mogu uspoređivati. Jedino mi ostaje usporedba prema onome što Istina nije. Tako mislima slijedim princip postojanja stalnim kretanjem i promjenama, vremenom. Oasjećam kako hvatam neuhvatljivo. Time spoznajem sebe na nekom drugom nivou svijesti. Ma na ikojem, jesam, a time jest promjena i vrijeme. Kao da uhvatih vrtlog beskraja. Da, tako je to kada radim mislima. A istina jest da radim! I evo me takova kakav jesam. Odustajem od ikakovih kićenja, znanja i nauka. Evo me blesava. A zar je to uopće bitno? Vidim nešto o čemu ne mogu pričati, jer pričom ne mogu dalje od vrtloga. Odmaknem se i priznajem život. Gledam nekako drugačije. Vidim ljude kako uporno slijede put i ne videći ga. Viđam svijetove kojima čovjek sebi predstavlja Istinu. Vidim kako je to ipak samo prredstava. Vidim da i ja to činim. Spoznaja ta me osmjehom smiruje. I kao da mi neka duša blagosti put pokazuje; kao da me vodi. Prijatelji moji dragi… postoji Istina u kojoj je ta blagost. Ona ukazuje na nepotrebnost gomilanja. Sreča i radost su oslobađanje… oslobađanje od zabluda. Istinoim jesmo čisti kao duše što blagoslivljaju vrijeme… duše koje pokazuju 'početak'. Neće rijeka tijekom stati, ali kada sve to sakupimo; i vrijeme; i prostor; i materiju sa energijom; sve je kako treba biti. Nestaje ona nesigurnost i blaga ruka Istine oslobađa. Neka vas radost i sreča prate, a ljubav neka vam bude vodilja. Njome ćemo spoznati širinu Istine. To čak i nije širina… :) |