< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
29.09.2010., srijeda
Posjedovanje

... u prostoru nekom ...
Od malena sam osjećao dvojnost na tada mi mečemu što kao da jedino je postojalo. Bilo je to u počecima svijesti u mene.
Ta jedinost početka upitnosti nije imala. Kako i bi kada je jedino ona bila?
Kako se kretalo putem života, bilo je sve više raznolikosti kroz promjene u okolini ili promjene opažanjem. Bio je to početak spomenute dvojnosti. . Od nekuda sve vuše mjesta na putu uzimali su neki perceptori. Stvarali su dojam neugode ili ugode.
Ugoda je blagošću štitila opstojnost i mir, a neugoda je najčešće akcelerirala i stvarala nesigurnost. Uslijed bura i brzih promjena razvijale su se burne reakcije, koje su često stvarale procese koje tijelo nije moglo uobičajeno procesuirati. Kao da svijest tada pali neke sigurnosne lampice i pokreće panične reakcije. Trebalo bi takav slijed često zaustaviti i prevesti u mirnije tokove, ali nepoznavanje mogućih pogibeljnih posljedica stvaralo je nesigurnost u namjeri brzih nalaženja ispravnoga puta, a time i puno odustajanja od mogućih namjera. To je bilo panično lutanje. Prepoznavanje mogućih posljedica bilo je naizgled neophodno. Svijest se tim burama znala naći u kovitlacu nesnalaženja sve do paničnog neodređenja sebe. Stvarao se tako odnos prema okolini upoznavanjem raznih inicijacija procesa. Naravno, takav se sustav odnosio na one razvoje koji se realiziraju u razumnom životnom vremenu i u odnosu na moć pamćenja. To su bili činbenici takova sustava. Ostalo je bilo van dohvata sustava u razvoju koji se oslanjao na pamćenje i po tome predviđanju neželjenih procesa u svrhu opstojnosti.
Onako, još neuk, kao da sam strepio pred svakom promjenom i bio tankoćutan za viđenje i malih inicijacija.
Proces života, kojim se tijelo ovo razvijalo, sažimao se u svijesti o njemu samom. Bilo je i nastojalo se očuvati. I tako je u daljnjem razvoju, i pored promjena, ostajala ta osobnost, a procesi promjena i ustrajanja su bili pripadajući toj svijesti. Svijest je tako posjedovala svoje činbenike, jer tako je bila moguća koordinacija sa njima. Tako nastade moje znanje, moje moći, noje tijelo, pa čak i moja svijest. Ono 'moja svijest' jest stoga da bi i ona bila u moći koordiniranja. Koordinirati se može sa onim što je u posjedu. Tako postade i nešto fluidno i materijalno imaginarno. To kao da sam ja. Tom imaginarnošću kao da se izmiće iz podčinjenja u koordiniranju. Oduzeta je moć promjenjivosti.
E, pa lijepo, što je onda sve ovo zajedno? Ako nije materijalno, to ipak ne znači da ne postoji.
I sav taj sustav nalazi, ili nastoji naći, uzroke procesa i van moći koordinacije u tijelu. Tamo iz nekoga 'prostora' dolaze mnogi uzroci procesa. Kako ih predviđati i znati se vladati u smislu opstojnosti sustava?
I tako čovjek nastoji ovladati svijetom van tijela. Ljudi se udružuju i nastoje regulirati međusobne odnose da smanje prostor nepredvidljivosti. Tu se razvija moć posjedovanja van tijela svoga. To se čini među ljudima. No, čovjek kao da zaboravlja da ima uzroka i van moći tih organizacija. Priroda često nadjača.
Spomenuh ranije razumno životno vrijeme za gradnju sustava sigurnosti. Prilagodba je svijesno moguća za procese koji traju razumno za čovjeka i ostavljaju trag u pamćenju. To nazivamo iskustvom. Za neke rijeđe pojavne procese postoje razna pisana svjedoćenja, ali to se često pogubi ili razvije nevjeru. Znanost ratvija moć naučnog predviđanja, ali to često ne nalazi mjesto u široj ljudskoj svijesti.
I tako čovjek posjeduje svijesno ono što može sebi dodjeliti. Naravno, to je tako po njegovoj svijesti, ali ona ne mora biti ispravna. Njome se određuje osobno smatranje moći i vlasti. No, kako to stoji u stvarnosti, to je nešto drugo.
U svakom slučaju sve je to sustav neke grozničave namjere opstanka. Tu je i priziv ugode koji zadovoljstvom uspavljuje.
Gledam to i nastojim dikućiti viđenje što jasnije. Posebno sam kritičan prema sebi. A prema kome bi i mogao biti? Ja odlučujem u sebi. No, vidim da ipak postoji i širji put.
Cijelo vrijeme sam nastojao dokučiti onaj prostor iz kojega iznenada dolaze mnoge promjene. To znači, da to jest. Postoji tamo ono od kuda promjene potiču. Pa tada su sva moja nastojanja posjedovanja moj privid. Njime zavaravan sebe i kupujem vrijeme. Tako i dalje postojim i kao da se nadam da ću tako do vijeka.
Puno je tu nejasnoće, neviđenoga i nesigurnosti. Kao da nastojim jače otvoriti ioči. Ta u tom nekom prostoru, tu uz mene, sve ovo ima uzroke. Kao da promjene koje me čine dolaze iz prostora bez moje volje. Bez volje skoncentrirane u imaginarnosti kojoj nastojim očuvati mjesto koordiniranja bez moći da bude koordinirana. Materijalno nepostojeća karakteristika je poput svega što uzrokom je iz spomenutog nedostupnog prostora. Tako nastojim vidjeti istinu o sebi.
Nastojanje viđenja vrijedosti u predviđanju ukazuje na privid materijalnoga, jer ono je samo posljedica, a sve se ustvari stvara u nevidljivom prostoru. Ustvari je to prostor u kojemu čovjek nema moć ni posjedovanje. Mnogi kreću sustavom života usvajati taj prostor. To najčešće završava 'hvatanjem svoga repa oko stupa'.
Čuo sam kako neki žele imati moć viđenja u prostoru u kojem se stvara. Htijeli bi vidjeti budućnost i preduhitriti je. Neki bi voljeli vidjeti koji će brijevi dobiti na lotu. Ta zar im na prvom koraku nije jasno da promjenom takove budućnosti nisu imali dobro viđenje. Prava budućnost se ne može promjeniti. Tada ona ne bi bila budućnost. Kretanje životnim putem je pak nešto drugo. Na njemu se darujemo budućnosti. Ne uzimamo je sebi. To je spoj onih nematerijalnih vrijednosti u prostoru prije vremena. Tamo ne postoji posjedovanje i slikom života jest jednost, jest cjelina.
Pomalo iscrpljeno tijelo u nastojanju opstanka predviđajući stvarao sam sustav opstojnosti. Uvijek je bio tu predamnom taj nevidljivi prostor iz kojega je sve dolazilo. Kao da sam se od njega sklanjao misleći da me tada neće odande dokućiti neko zlo. Taj prostor je onaj u kojem sam nastao. Iz njega sam krenuo u vrijeme ovo. Sada, ovako nematerijalan, stojim uz njega i smireno nastojim osjetiti ga. Tamo su uzroci svega što će biti. Tamo je istina iz koje i sva prošlost je bila. Tamo je sav svijet i svo vrijeme. Tamo sam i ja koji jesam, oduvijek i za uvijek. Tako to izgleda odavde.
Nema posjedovanja istinskih vrijednosti. One jesu i to je sva istinska njihova vrijednost.
Evo, dragi moji, opet sam malo prošetao i donio van riječima opis viđenja. Svi mi to sa vremena na vrijeme imamo. Svi smo mi od istoga stvoreni, a Istinom i sada jesmo. No, druga je stvar koliko smo se zanijeli prividima. Konačno, oni su ovdje i kao lijepa predstava mogu biti činioci ljepota života.
Neka vam bude darovana radost i sreča koju možete i sami potaknuti ljubavlju, jer ona otvara vrata Istine … :)
- 10:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #
21.09.2010., utorak
Zašto o mislima?

Zajedništvo Kada pogledam ove svoje postove, vidim kako ustrajno pišem o mislima. Uvijek su tu moja razmišljanja. Stjeće se dojam kako ja neznam drugo do li razmišljati. Stalno razmišljam, a toliko ljepota u ovome životu moguće je doživjeti bez razmišljanja. Jednostavno dođu, vidim ih i osjetim, i kao da ostane neki trag; trag o kojem se ne razmišlja, već se doživljava sjećanjima.
Ne, nije mi to nepoznato. Jednom kao da bijah na raskrsnici i tada napustih put bivanja bez svijesti o svemu što to čini.
Tokom života vidjeh mnoga zbivanja, koja zbog nespoznaje sebe i svoga djelovanja, činila su nesreće i bol drugima. Često se dešavaju sukobi oko istih interesa gdje se tvrdim pristupom nije moglo dijeliti ga. Tada samo jedan uspijeva, a drugi, ili ostali, budu gubitnici, a time i nezadovoljni ili nesretni, pa čak do bola. To nije lijep način života. Nije zbog bola onih koji ga stjeću.
Vidjeh da treba gledati šire i više nego samo na cilj svojih želja. Zašto? Velika je nesreća žicvjeti u svijetu nesretnika. Još je teže i ružnije stvarati još više i veće nesretnike. Takav svijet rađa vizije koje odstupaju od njegove stvarnosti i ljudi tada žive u nekim drugim svijetovima. Tada je teško nalaziti suputnike i zajedništvo, osim na osnovi mijenjanja svihjeta na bolje. Da, ali i za to treba svijesti i životne snage i energije.
Opredjelio sam se za svijet u kojem čovjek osjeća i živi svijet svoj svijetom svih oko sebe. To je, kažu, suosjećajnost. Vidio sam kako ta radost, koja pokreće energiju života, prelazi sa jednog na drugoga, čineći jedinstvo postojanja, jedinstvo svijeta. Vidjeh tako da svi smo isto i da otimanje sebe od svijeta nije dobro, jer tako se zastranjuje od istine života.
Za sva ta viđenja trebala mi je misao, a hvala Tebi dragi Boće, darovao si mi je u dobroj vjeri da ona bude na putu dobra jedinstvom i zajedništvom kojim Tebe doživljavam. Takova mi je bila vodilja Tebi.
Često sam čuo razne pokušaje određivanja dobra i zla kao čimbenike u svijetu razlika. Pa se išlo i do toga da se to čak i personificira u vidu sotone i anđela dobrote. Tako se tome pridonosila karakteristika izdvajanja, a time se ustvari, po mom viđenju, udaljavalo od vrijednosti života kao puta zajedništvu kojim jesmo Tobom.
Misao ima mogićnost zastranjenja i stoga ona nije smisao već sredstvo. Ipak, bez nje ne možmo vidjeti nju samu i njeno djelovanje. U stanju takova neviđenja bi normalno bilo eliminiranje svih koji nemaju moć. To, na prvi pogled, izgleda normalno, pa čak mnogima izgleda da priroda tako djeluje. Ja to ne vidim takovim. To je način manjega otpora. Gledajući tako zlo je normalno, a tek suoćenjem sa njime moli se neka pomoć i ne razumijevši gdje je ono mjesto gdje se takav svijet uvukao u živote.
Kako sam vidio da na putu životnome postoji najmanje dva pristupa, uključio sam svoje misli i analizirao viđenja svoja. Tražio sam uzroke bola i zla. Tražio sam ono mjesto kojim je to ušlo u živote.
Radeći tako, služeći se mislima, vidio sam kako one često određuju vrijednosnu ljestvicu u životu. Time se određuje odnos prema vrijednostima života. To tako bude obilježje karaktera tj. oslikanja djelovanja pojedinog od nas. Mnogi tako odbaciše suosjećajnost i krenuše putem prikupljanja materijalnih moći. Tu mislim i na moć zadobivanja moći odlučivanja. S obzirom na relativnost ovo je moguće različito shvatiti. Toga sam svijestan. Takovi nastoje postati moćni i postuju moćnike. Često ne vide one u bolu i tuzi i svojim djelovanjem stvaraju svijet razlika.
Da bi se radilo stvaranjem svijeta zajedništva neophodno je stvaranje svijesti o vrijednosti toga. To ne treba biti imperativ, jer time se otvaraju vrata prihvaćanja cilja bez svijesti o njegovoj vrijednosti. Ujedno, kao masovni pokret to bi donijelo mnoge štete pravim vrijednostima. Vidim tu put pojedinaštva. Što to po meni znači. Suosjećajnost je dar Božji i neka takova bude u toj domeni. Osobno ću svijedoćiti, a to i sada činim. Dobrota i viđenje puta zajedništva će se rađati Tvojom voljom Bože u svakom po na osob. Nije to jednostavno prikazati u svijetu razlika, ali mogu svjedočiti postojanje svijeta dobrote.
Čovjek velikih materijanih dobara stvorio je svoje duhovno raspelo. Put dobrote je u njega u pomaganju. Konačno, sve na svijetu ovome, jest dar Božji.
Mogao bi puno govoriti da oslikam Tebe Gospodine, kojim jest Istina zajedno sa svima nama, pa i o logičkim pogreškama kada Te imenom nazivam, ali vidim da Tebi dolazi svatko posebice. Kada bi smatrao da je prihvat mojih viđenja Istina za svakoga, tada bi poništio njihovu osobnost, a time ta Istina ne bi bila na njihovom putu. Tako je to što govorim tek namjera da potaknem ponekoga, a djela će biti Tvoja Gospodine. Djelovanje jest u svijetu različitosti, pa je tako put Istine kao poziv njenoj spoznaji. To je iskra koja vodi putem.
I tako misao djeluje na svom biđenju sebe u svijetu razlika. Ona daje osobnost čovjeku, pa i na putu do spoznaje da ona sama ne postoji, osim kao rezultat odnosa dijelova u svijetu razlika.
Zašto misao? Ona stvori naša tijela i nadogradi sebe. Kao alat je na putu promjena, pa i na putu spoznaje …
Dragi prijatelji i tako ja još razmišljam dopunjujući strukturu, koju Istinom nazivam i sve češće se sam sebi nasmijem u djelovanju tome. Želim svima da razluče dobro od zla, jer ona postoje u svijetu razlika.
Želim vam svima radosti na životnom putu i ljubav neka vas prati i to ona iskrena i istinska …:)

- 16:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #
16.09.2010., četvrtak
U moru čuda

Rađanje I kao da se krećem, svijetom. Kao da stvarnost jest što mislim. Kao da mi je dat svijet taj životom da ga živin. Svijet koji doživljavam i proživljavam ga.
I nekako ne htijedoh olako uzeti. Bijah u početku nepovjerljiv u stanju poslije stresa rođenja. Nekako se plaših svega.
Nekim čudom rođenje nastojah opravdati životom. Nastojah ni neznajući tko sam, ni što se to zbiva, ni gdje sam. Tada sve to nije bilo važno. Tražio sam mir koji se narušio promjenama. Nekim čudom prerastao sam prostor. Kako i zašto? Zar je to važno? Trebalo je naći put ikuda da bi se opstalo. I kao da sam to nisam činio. I kao da se sve usredotočilo na slijed koji dolazi. Stresna situacija do tada neviđena.
U tome grču, grču rođenja, snažila je volja održanja slijeda. Bio je to put u samo jednom smjeru.
U trenu nestaje i zraka i uvlači se sve kao što utopljenik hvata vodu kada zraka nigdje nema. . I tada, sreča! Nadolazi zrak. Panično se hvata ona slamka života. To je ona slamka koja stvara inicijaciju novih uvjeta života; rođenja u svijetu.
Sklon sam viđenju da se postojalo i prije, ali šok rođenja ostavlja jaki pečat na život. Tada sam morao sam hvatati životne potrebe. Dato mi je sve za opstanak, pa i inicijacija volje. Volja ostaje ono što me nosi dalje. Bila je ona nekako i ranije, ali u blagosti okruženja.
I kao da se narušilo ono ranije jedinstvo sve ga što mi je bilo dostupno i osjetljivo. Stvarala se svijest o meni u okruženju u kojem skrbim o sebi. Ostao je odnos prema proživljenom, ali on nije puno pomagao u novim uvjetima. Sjećanja su na to ispod dubokih naslaga spoznaja, a spoznaje su subjektivne. Taložio sam ih sam. I tako nastaje prostor taloženja, a uvjeti za njega postojahu.
Nekada mi je cijeli svemir bila majka. Njeni osjećaji su bili osjećaji moga svemira i mene sa njime.
Naučen na odnose nastavio sam i dalje njima se služiti, ali sada su uvjeti novi. Svenir je drugačiji. Njegovu blagost nisam naučio prepoznavati.
Bile su razlike puno značajnije: toplo – hladno, meko – tvrdo, ugodno – bolno, svijetlo – tama … i tako sav svijet postaje u odnosima suprotnosti. Kao da me sav slijed gura u njih. U svijetu tome nastavljam tražiti put. Stres više nije onaj kao u rođenja, ali kao da je u nekom kontinuiranom procesu. Tražim i dalje. Kao da još nisam rođen u potpunosti.
Upoznah mnoge kao i ja što sam. Mnogi nastoje zaboraviti, ali izgleda mi to kao potiskivanje. Stvoreni su zamišljeni svijetovi u kojima svatko ima svoja tumačenja i viđenja. Ništa ne možemo ugraditi od svijeta u sebe, ali možemo sebe svijetu dati. To je kao zatvaranje i otvaranje. I opet se, kao u majke, nastojimo zatvoriti u neki svoj svijet u kojem lagodno postojimo. Da, ali svijet stvaran nas gura dalje. Tijelo sve teže opstaje u starijim uvjetima. Mijenjamo se.
A gdje je naš svijet; gdje su namjere naše; gdje je stvarnost naša…? Percepcija! U nama; u mislima našim. Sve je tamo; i ono što vidimo; i ono što čujemo; svi osjećaji i osjeti naši; sve želje naše…. Pa kakav je onda svijet stvaran? Kako izaći iz zamišljenih svijetova naših? Lako je reči da je sve u glavi, ali što stvarno je. Obično čujem, od onih koji tako kažu, da drugo ne postoji. Ta zar nisu već vidjreli da se sve svjetovno mijenja i prolazi. I svijetovi njihovi su takovi. I moj, naravno.
I kao tek rođeno dijete tražim slamku. Mogao bi lagodno čekati. Ne, neću tako, jer znam da bi to bio novi šok. Nastojim vidjeti. Stvoren mi je svijet misli i razmišljanje. Kao da sam zaboravio da to nije jedino. Kao da zaboravih tko sam stvarno. Poistovjetio sam se sa imenom svojim. I kada me netko pita tko sam, ponavljam ime svoje. Ne, to nisam ja. Ne!!! To ime i sve vezano uz njega i sliku moju inicirati mogu i poticati procese u svijetovima drugih. Znam to, ali tražim onaj stvaran svijet u koji sam rođen, jer roditi ću se ponovo u njega. Što ću i gdje tada graditi? Da li ću stvarati nove zanmišljene svijetove, ili biti Istinom? Vidjeh, da onim kakav jesam, stvaram uvjete za odnose prema sebi. Ne kazujem ono kakav jesam u svijetovima drugih, već u svijetu stvarnome. On je. U to vjerujem. Životom sam u njega vjeroovao i vjerujem.
Mnoga čuda i nelogičnosti spoznah. To su beskraj, početak i kraj, nedokućivost stvarnosti mislima mada su dio puta, nepostojanje istine jer njome jest sve. Sada još da dodam i to da sav svijet i život zamišljamo i trudimo se sami sebi dokazati kako je to tako. Zar to nije neponizno?
I pitanje 'tko sam' i 'što je sve ovo' dolaze iz takova svijeta moga. A kako drugačije kada sam se našao u njemu. I postavio sam pitanje ovo voljom i istinskim nastojanjem 'tamo nekome'. Onome koga pomalo svi zaboraviše. Znam da misao nema moć viđenja, ali eto ovdje sam i pitam, jer drgačije neznam. Godine su životne i svijetvne prošle. Znam da trenutni odgovor nije moguć, jer treba spremnosti razumijeti i prihvatiti. Ono razumijeti ne znači misliti već ustvari mislima ne iskvariti Istinu. Misli uvijek odlaze u svijet zamišljen.
I idem svijetom čuda sve više uviđajući da čuda ne postoje. Ona su samo u našim mislima. Ama, prijatelji dragi, zar vam najveće čudo nebi bilo spoznaja Istine u njenom pravome svijetlu? Istine kojom ste oduvijek ispunjeni, a dragovoljno otišli u izmišljeni svoj svijet, koji tako grčevito čuvate. Onaj grč rođenja vas još uvijek nosi.
I nije to odgovor mislima. Promjene su to u meni. Pitanja i njihova opstojnost su djelovali u meni. Ta zar Istina nije u nama svakom? Stvorio sam uvjete za njeno djelovanje. Prepoznajem misli svoje i slijedim put Istine. Još uvijek mislim, ali prijatelji dragi, sve više sam svijestan da ja to mislim. Tako pomalo spoznajem sebe.
Divno je moliti odgovore od Istine. Ona djeluje kroz nas i time joj otvaramo vrata svijesti naše. Tu smo jednaki svi, i svi smo ista Istina.
S ljubavlju … :)
- 00:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
10.09.2010., petak
Pokušaj zamišljanja

Cjelina U nizu misli, što kao da same od nekuda naviru, i ostavljaju trag u nećemu što pamćenjem nazivam, naiđe i poneka posebna. Naučili me da je to sa pamćenjem tako, pa i taj nauk tim pamćenjem čuvam. Ustvari bi vjerojatno činio tako i da me učili nisu. Ne bi znao da je to pamćenje, ali bi se pomašao služeći se njime. Čime? Možda bez učenja ne bi znao izreći dosta toga riječima, ali bi sigurno bio spontaniji.
Tako si zamislim da se riječima prestanem služiti, a da ipak nastojim komunicirati. Nisu riječi jedine. One čak zasjene i neke kvalitetnije načine sporazumijevanja. Da, a kako bi vama sada ovo ja prenio? Bez riječi, hm? Ustvari, često ni riječima puno ne mogu. Pitam se povremeno što vi podrazumijevate pod pojedinim pojmom? Ipak činim na taj način, ali svijestan da me možda razumijete na neke druge načine. Ponetko bude i blizu mog izmišljaja.
No, nisam to htio reči. Nadošlo samo od nekuda slijedom misli.
Gledam pred sebe, ovim slabim vidom svojim, idući polako. Okolina i je i nije slikom. Zvukovi oslikavaju, a i puno drugih osjeta, koje sam ranije, za dobra vida, zanemarivao, zakođer. Kao da otkrivam svijet na drugi način. Isti svijet, a nekako meni nov.
Krećem se i spontano nastojim povezati ono što trenucima nazivam. Nastojim biti u slijedu. Da, u slijedu, ali čega?
Tren! Tren? Opet zamisao iz područja znanja po pamćenju. Tren je onaj presjek u vremenu neizmjerno sitnog trajanja. Uprošćeno je vrijeme trena nula tj. ništa. Da, ali nula materijalno ne postoji. . Pa, neka to bude samo zamišljeno. Tako zamišljam presjek trenom.
Moj praktičan um zamišlja prerez u kojem postoji i lijevo i desno od njega. No, dobro, lijevo i desno jest nešto. Što? Ta zar nisam mislio da stvarnost jest slijed trenutaka, a sada postoji samo lijevo i desno, ili prije i poslije. Znači slijed čini veza tih sviju strana, a ja ih presjekao. Čudim se kako mislima ne mogu to dokučiti. Mnogi bi sada spremili u pamćenje da se to ne može. Ja ne. Pitam se što to i što to nastojim i što to radim? Nisam li pokušao nešto bez veze, kao pas što svoj rep lovi?
Zaustavim misli takove. Ok; presjek nije učinkovit. Znači da to samo zamišljam i da slijred jest nešto drugo. Što, ako slijeda nema? Što, ako je to kompaktna cjelina u kojoj i to što činim jest sadržina. Tada o sadržini ne mogu zboriti, jer time obezvrijeđujem tu kompaktnost cjeline. U cječini nsaprosti ne postoje dijelovi. To mi samo zamišljamo. Na taj način nema slijeda, jer bi u slijedu bilo nešto što ne postoji; osim u mislima.
I tako nailazim na novi način gledanja. Ne rasturati nego doživljavati. To je neanaliziranje poštivanjem cjeline. Da, ali kako, kada svaka misao čini neko izdvajanje. Pa, dobro, neka čini, ali to je njen način. Neka se igra. Znam da je to misao, pa čak niti ne znam. Vidim. Ona će sama doći k sebi, jer kada bi je krotio činio bi kao i ona. Jednostavno prepustiti stvarnosti da bude to što jest. Ona je to i bez obzira na moje prepuštanje, ali to je proces moje svijesti. Istini sam sviješću bliže što je manje sjeckam, a ako se to i desi, samo ću osmjehom popratiti to, jer sam svijestan toga činjenja. Ha, ha, ha, kuda ideš Mladene….? Da, kuda… i opet osmjeh.
Zadivljujuće je kako je to jednostavno. Pojavi se pitanje i evo uz njega osmjeh i kao da vidim sebe kako mislim. Da, mislim. Pa neka me. Proći će me. Što dođe i prođe.
I tako idem pločnikom dalje maglovita vida diveći se cjelini postojanja; cjelovitosti Istine, pa i to svoje divljenje njoj poklanjam osjećajem sreće. A ja razmišljao o trenu kojega nema; koji je nula.
I tako kao da lebdim, mada čvrsto nogama na tlu. Da, kao tijelo u svijetu sam tako, ali istinski spoznajom lebdim. Misao prerasta …
Eto pokušao sam opisati tok misli u traženju onga što stvarno je. Misao se trudila do viđenja sebe same. Ima i dalje, ali nešto treba ostaviti i za druge prilike. Život ipak traje … i opet osmijeh.. da, da, traje … :)

- 13:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>