| < | kolovoz, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Prihvatio sam stvarnost interpretacijama njenim. One je slijede. Stvarane mislima predstavljaju sliku stvarnosti načinom osobnosti kojoj se obraćasju. Stvaramo ih sami za sebe. Upravo ta misao stvarateljica treba vrijeme konstrukcije svoje i ono jest kašnjenje u predstavi istine. I uvijek je tako. A kako bi to bilo da istovremenost bude? Bile bi to interpretacije bez stvaranja, bez vremena, trenutne. Bile bi stvarnost, a ne interpretacija. U takovom svijetu misao nebi postojala kao sredstvo interpretacije, osim možda kao umjetnička interpretacija. Možda ustvari život i jest umjetnost, ali na nekom drugom nivou svijesti, na drugom stupnju njenog razvoja.Sve što mogu iskazati stvarnošću nije stvarnost, osim da je stvarnost, da se to trudim. U svemu tome vrlo je zanimljiv pojam, vrijeme. To je ono nešto čime razliku tumačimo. To je ono između stvarnosti i stvarnosti. Nizovi stvarnosti, ali našom predodžbom, stvaraju vremenske nizove. Jesmo li tako vrijeme stvorili mi našom nesavršenošću za predodžbu istinske istine? Pa, nekako nam je jasno da tren nije vremenom, jer za njega vtrijeme ne postoji. On je presjek stvarnosti. Presjek možemo raditi svagdje. Pa od kuda nam uopće pretpostavka o dva susjedna trena, kada nema mogućnosti niti postaviti dva susjedna presjeka. Uvijek postoji onaj još bliži. Zanimljivo. Razmišljajući tako vidim da u graničnim područjima baratamo pretpostavkama koje nemaju smisla doli u našim pogrešnim viđenjima istine. Često sam tako pokušao zamisliti život u vremenu. Zamislio sam niz godina do oko 100, koje su nešto veće od prosječnoga ljudskoga života. Niz je to koji vremenski ispuni život. Tada zamislih dvije tisuće, pa deset tisuća, pa milion godina. Nije lako zamisliti to, ali povijest mi malo pomaže u predodžbi toj. Starim Rimljanima sam bio daleka nedokućiva bidućnost, a onima što će doći u dalekoj budućnosti ću biti daleka prošlost. Ako je ta budućnost ili prošlost istinita, onda sam sada za njih, tj. istinu njihovu, u dalekoj prošlosti ili budućnosti. Skoro nedokućivo. I tako zamislih nekoga u dalekoj budućnosti kako zamišljen gleda u vrijeme i traži istinu. A ja? Evo me ovdje u dalekoj prošlosti. Priznajem istinu u kojoj si i ti budući, a i ti davni. Da, ali ti za ove sada, po svijesti njihovoj ne postojiš. Ovo za njih nije tvoje vrijeme. Ovdje nisu trenuci tvoga života za njih. Čudno, a ja se tebi obraćam. Tebi onome stvarnome. Ne mislima koje te čine, nego osjećajima tvojim. Trudim se dokućiti. Pa što onda je vrijeme? Već vidjeh kako istinskom istinom ne postoji potpora vremenu. Stvorile ga naše pogrešne predodžbe. Po njima postojim u nekoj prošlosti ili budućnosti vašoj i na taj način vi meni ne postojite. Ne! Zar da svojim nemoćima pobijam vašu stvarnost. Vašu istinsku istinu. Nastojim li to mislima stvarati imaginarni prostor, u kojem ostaje mjesto za vas. To je tek moj put istini. Zanemarujem vrijeme, ali još jedan činbenik predodžbe moje jest ovdje. To je prostor. No, neka ga za sada. I njime ću se pozabaviti. Vidim i njegovu nepostojanost. Pa kako onda stvaran svijet izgleda? Nikako!!!!!! On ne izgleda, on jest. Istina jest, ona ne postoji, ona jest! I kada tako mislima to predstavim kreću pogrešne predstave gdje načinima naših predodžbi uporno gradimo konstrukcije. Uporno pogrešno radimo s onim sa čime se tako raditi ne može. Naravno, da rezultat budu nerealnosti i mistike koje zastrašuju ljudski um. Svijestan sam nemoći, ali nemoć jest u načinu krivom. Zašto nastojimo pogrešnim načinom slijediti stvarnu istinu? Pa, dobro, zanemariti ću predodžbu. Neka bude predistina mene. Neka ne bude samo očima, ili samo mislima … Neka bude cjelovitošću. Da, ali tada nema ono pred…, jer cjelovitost nema ono još nešto pred čime istina jest. Tada cjelovita ne bi bila. Pa, što onda? Ovdje vidim vrata nakon kojih jest nešto divno o čemu ni govoriti ne mogu. Svaka riječ i misao bila bi udaljavanje. Ne postoje riječi i misli. Njima se igramo nakon… u nečemu što nazvali smo vremenom u prostoru. Život i ti nisu ono što misliš. I toliko ovdje o tome, a Tebi pružam ruku kojom Te pozivam Istini. Upoznaj sebe istinskga… Radost i sreća na putu neka vas prate, dragi moji … :) |