< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
25.04.2010., nedjelja
Vrijeme


Pokušavam dokučiti vrijeme. Htio bi nekako vidjeti što je to, pa makar kao odnos onoga što mislim da mogu dokučiti.
Već ovdje nailazim na kritičku prepreku. Vidim li išta? Mogu li išta dokučiti? Kao da, ono čime jesam, ima mene, a ja tek posljedica, bez prave svijesti o tome, postojim. Pa, dobro, i takova mogućnost viđenja mogla bi biti nešto. Kao da tražim ikakovu čvrstu točku. Ustvari osjećam kao da su čvrste točke one najfinije meke supstance koje druguju s prazninom. Mislima to kao apsurd izgleda, ali kao da apsurd jest misao. Ona si utvara stvarnost. Da, ali osnovom čega? Postoji li taj neki cerv koji tjera sve ovo?
Pomalo je čudno što nisam samo to što jesam i što jednostavno ne živim to što živim i prihvatim to što je bez neke spoznaje. Možda jednostavno da pustim da me sva ova zbivanja jednostavno imaju; da ne budem… da ne budem svoj. Biti ičiji? Kakova je razlika u tome da sam svoj ili ičiji? To kao da je volja koja ikome pripada. Volja?
Zamislite psa koji juri oko drveta i nastoji uhvatiti svoj rep. Blesav pas, zar ne? Ne bi ja tako o psu takovu. Neka juri! Možda shvati nešto. On je na putu spoznaje. Kada takav pas shvati da je budala, tada on to stvarno i jest. To je veličina spoznaje. To je vrijednost! Kolike sam budale vidio koje toga nisu svijesne!?
Krenuo sam postom ovim od vremena. Učili me u školama o tome. Ne, ono, stalno, nego tek onako usput, jer misli se da svi to znaju. Sat na zidu, predmeti u kretanju. Jurnjava i slično su ukazatelji vremerna. Vrijeme nalazimo na mnogim mjestima, ali vidje li ga tko sama? Pokušavam ga zamisliti i evo čuda. Ne ide.
Pokušavam ga onda otkriti u odnosu prema nečemu. Ni to ne ide. Stvarno ne ide. Ako je nešto samo nema vremena.
Za tu neku vrijednost trebaju barem dvije stvari, a vrijeme je tada ono nešto što ih povezuje.
Sjetim se svojih čestih začuđenja, gdje još kao mali vidjeh u sebi najmanje dvojicu. To je normalno, jer da sam sam nema vremena. Čega to nema? Od kuda mi uopće ta pretpostavka?
Učili me da postoji vrimeme. Rekli, pa sam se trudio shvatiti što mi to govore. Konačno sam nekako došao do ovoga da je to tako nešto. Izmnislili domišljati razne uređaje da ga i mjere. Onda je jedan, kojega podosta cijenim, a valjda zato što je ko mali bio slab u matematici, otkrio da je sve relativno, pa i to vrijeme. Svaka čast Albi. Mislim da si dokazao da su te oni, dok si bio mali, učili ograničeno. Hm, pa valjda to rade i ovi danas? Mislim da si znao i za sebe isto, ali šta se može? Razvijamo se ili bolje rečeno mijenjamo.
Sad bi malo o konkretnijim stvarima.
Vidjeli ste valjda, ako nikako drugačije ono na televiziji, maloga kolibrića. Pa i pčela ili muha sličnosti inmaju. Kako te male životinje brzo lete i mijenjaju pravce leta. Zamislite, u tome, kako oni doživljavaju sve to u toj brzini. Rade važne stvari i donose brze odluke. Pokušajte zamisliti kako je ispunjen njihov dan. Što njima znači minuta, a što vama?
Pogledajte sada našu majčicu Zemlju. Okreće se oko svoje osi. Tako to mi vidimo. Kontinenti se po njoj kreću, kažu po izmjerama oko 10 centimetara na godinu dana. I to je dinamika. Zamislite da ste Zemlja. Što bi tek tada vam značila minuta ili dan? Što u tome znači ljudski vijek?
Pokušavam se ufurati u životni vijek Sunca, pa Galaksije, Svemira…
Vratim se sebi. Okrećem se opet vremenu i kao da se pitam: 'Što to radim? Gdje sam? Tko sam uopće? Koga sve tu ima?'
A vrijeme, kao u igri nekoj, neumitno prolazi. Trudim se shvatiti, a u igri toj kao da se pobjeda njemu smiješi.
Ama kome? Igram li se ja sa tobom? Zar ne bi trebao tu biti još netko? Ti i ja nismo dovoljni za tvoje postojanje. Da, da, i taj netko treći mora da je ovdje. Taj bez kojega ništa postojati ne može. Taj Treći je i tvoj stvoritelj, vrijeme drago. On je osnova života i postojanja.
I uvijek kada tražim ono u čemu smisao jest, u čemu osnova svega jest, dolazim do Njega. Ne, nije to čudno! To jedino nije čudno! Tu kao da nestaju lutanja. I vrijeme i ja i sav ovaj svijet …. Hvala na divnoj igri i kao da dolazi vrijeme divljenja…
Prijatelji dragi, eto još jedna mala šetnjica mislima. Kao mali, u pubertetu, sam pisao dnevnik. Prvo je to bilo ono što sam radio. Kasnije sam svaki dan ponešto o razmišljanjima, a nakon izvjesnih godina sve sam to spalio. Okretao sam se smislu života i krenuo tražiti. Nisam puno čitao. Gledao sam. Isprva očima, pa mislima, pa osjetima, pa nekom dubinom poimanja analizom sustava poimanja. Eto i pod stare dane ponovo zapisujem misli. Davno u dnevniku ih nitko nije čitao, a danas… čemu sakrivati kada je ovo zajednički svijet u kojem je Gospodinova ljubav svima podarena. Žao mi je onih koji je ne vide. Puno radosti svima. … :)
- 12:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.04.2010., ponedjeljak
Razmišljam …


… a misao ko misao, gradi se i stvara na mislima prethodnim. Svako toliko neki novi poticaj dolazi. Donijeli senzori.
Misao se tako valja i preslaže.
U jednom trenu kao da takova svijest me pobudi i ja zastanem: 'Pa ja razmišljam!'
Što to? Što to se zbiva? Ne o čemu, kako bi mnogi pomislili, nego što se to zbiva?
Zagledan u 'nevidljivo' kao da tražim što stvarno jest? Misao kao da jest, a ja suprot nje njome se služim. Kao da je 'gledam' i nekim mislima, što sude , procjenjujem. A ta procjena, što to je?
Kao da odnos o tome je pozitivan ili negativan i kao da takovo predajem poslužitelju za odlaganje sažetka misli te. A sažetak nije samo sažetak, nego i sve upute i veze od njega. To je kao mala mrežica u velikom umreženju. Sada kao da neka misao, što smireno gleda, prati neku sliku toga. To je slika neviđena, već slika što stvara se mislima. Inače svijetlo okom sliku stvara, a sada ne ide tako, već iznutra. Da, a pritom je stalno saznanje da misli su to. Tako to ide i inače, pa idem putem tim da vidio bi gdje se doći može.
Rekoh, mreža u mreži većoj sa vezama na izvore i ono što se sluti, da razrađivati se bi moglo dalje.
Veze. Kuda one vode? Podsjeća me to na spilju u kojoj bijah, kada uzbuđen nailazih na rupe i pukotine i pitah se što je tamo dalje.. Često se odoljeti nije moglo i krenulo se. To je neka istraživačka čud.
A veza, što je to? To je neka moć da od tamo nešto promjenom dođe. Promjenom što nosi novu neku energiju što vodi na puteve nove.
Hm? Odakle? Kako odakle? Pa gdje sam uopče? Navikli smo graditi, a ne znamo ni na čemu.
Misli stvoriše pojmove 'unutra' i 'vani'. To znači razgraničenje. Tako nešto je, a nešto nije, granicom na strani nekoj. Tako najmanje dvojnost postoji, ali dvojnost mislima. Da, to je važno; mislima. Obićno mislimo da dvojnost jest, a ustvari uvijek je to mislima. Stvarno je ono što je, a dvojnost… Pa što bi to u stvarnosti bilo? Valjda moć procesa ili događaja.
Proces je sastavni dio cjeline tj. on uopće nije van nje. Bez nje ni njega ne bi bilo.
Misao moja, misao. E, lijepo mi je sa tobom. Pa ti si, nekako, toliko slobodna i široka. Oduševljava me tvoja volja da krećeš svugdje, a da pritom se ne nastojiš izdvajati i nametati, a ipak kao da si iznad svega. I kada tako pomislim ti me opet vratiš u to prekrasno jedinstvo svega što jest, jer jedino to sve jest. Tu ne postoje granice, a ipak vidiš procese koji su stvoreni gtranicama. Kao da životnost, što ih stvori, jedinstvom se pretače u istinu.
Pogledah sada ovo aktuelno, ovaj vulkan, ove potrese i nevere. Pa to Zemljica put u zajedništvo postojanja nalazi. Tako mora biti. Pa, zamislite da se ta energija tako ne prazni. Pa eksplodiralo bi sve kao balon. Sustav je to veliki za nas male. Tijelima smo mali.
Dušo Zemljo, znam. Mi dječica smo tvoja. Tvoja i cjeline u kojoj i Ti jesi. Dišemo isti svemir. I Ti sigurno dušu imaš, jer i Ti si djelo Istine.
A Istina; osnova svih procesa; života. Sjeme, što određenje nosi, na tlu plodnu nove živote potiče, datošću Tvojom u Svijetu koji jest.
Hvala ti misli. I pitam se jesi li moja? Jedinstvom postojanja i ti si. Odredila si se već i kao da se izdvajaš, a ipak jesi živa i stvarna. Vodiš me do vrata, jer svijetom granica u životu jesmo, gdje jedinstvom sve je dato. I nisu to neka vrata, kao vrata što su. To je mjesto mira, u kojem svaki cvijet jest; svako biće jest; svaki kamen jest; …. A ti misao, iskustvo života što nosiš, ukazuješ na odnose kojima mir taj je protkan? Tu životne se dileme vide i putevi, izdvojenosti, dokazivanja…
Pitam se: 'Smiješ li mijenjati odnose u svijetu, kada sve je mirom cjeline dato?' Ako mijenjaš i nastojiš mijenjati ispod površine mira, tada i ti u tome jesi. Tada i ti odričeš se mira. Da, ali i Ti si cjelinom dana, a tada ništa ne mijenjaš. Ako mirom dolaziš i mirom ostaješ, mir jrst i ako djeluješ. Tada ne djeluješ ti, jer tada jest to što jest.
Bože, dobrote svijetu…
Prijatelji dragi, opet sam malo iznašao put misli. Napisah, a eto u vremenu i prostoru ovom i tehnologije su takove, a jesam u tome.
Neka vas radost i mir spoznaje daruje Istinom, jer to je dobrota. Blagost vama dragi moji … :)
- 12:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.04.2010., četvrtak
Znanje …


Uhvaćen u zamku misli,
… u zamku riječi što ih potiću,
… u zamku slika što svijetom ih nazivam,
… u zamku naziva što zamjena su nečega što stvarnošću nazivam.
… u zamku promjena što pokušavam ih slijediti,
… u zamku sebe.
U zamku sebe, a ne znam ni tko sam. A što bi to znanje moje trebalo značiti i što biti?
I kao da želim sve to otkloniti; sve te naslage nataložene vremenom upornog lutanja; luta tko i čime?
Puštam sve to da i dalje ide spoznajom da to ide slijedom svojim kao neko određenje po sebi ili po ičemu. I rođenje i sada i smrt ista su točka mira; mira u kojem sve te promjene struje i vrijeme tvore. Vrijeme svoje; vrijeme što svojstvo je promjene.
Učili me i naučili. Imam znanje; znam! To je ono kada na vrijeme osporim udarac, jer tako sam htio. Znao sam kako. Imam red u strukturi postojanja u kojem vrijednosti su značajka reda i mojega znanja. I sve se zna. I kao vješt borac se izmičem; i kao vješt šetač stepenicama šećem… Znam moći svoje i nastojim ne činiti van njih, jer znam.
I kada znanjem činiti nastojim, činim znanjem. Znanjem koje pokrećem viđenjem svojim i nastojanjima svojim. Dajem pečat svoj, svijetu.
Znanje, to je ono iskustvo što pohranjeno je za potrebe neke životne.
I stvori čovjek sustave znanja znajući da ono ima svojstvo da kao pijesak kroz prste prolazi. Čak i čovjek, jedinka, isto znanje u razna vremena različizo vidi. Uvidje čovjek da ipak nešto osnovno sačuvati treba, neđto što promjeni se opire, jer čovjek se mijenja. Što će sa znanjem biti uslojed promjena tih? Naučeno će mešto drugo postati. Riječi nove će misli iskazivati i drugačije će se razumijeti i znati.
I bilježio je čovjek u zapise trajne, da riječ sačuva… istu. Da znanje sačuva!
I vidim kako i danas neke davne mudrosti pronalaze; zapise neke davne; vremena prošlih. No, sve to različito se vidi. Čovjek danas nešto novo ima naučeno i, u svijetlu tome novome, ona davna znanja drugačija jesu. Ista riječ novu misao stvara, nova viđenja, nova tumačenja.
I znanje slijedi promjene. I kada kažem da znam, možda bi trebao znati i to da to 'sada' znam. Da, a što stvarno je? Sutra će možda to neko novo znanje drugačije znati. Pa, što onda znanje je? Kritički stav koji provjerama otklonja sumnje. I kada ideja se rodi, i kada se osjećaj ima, i kada se viđenje ili osobna spoznaja ima, to tek može početak biti na putu znanja; na putu znanosti.
Pored toga postoje i osobni kriteriji i klasifikacije. Tako, kada kažem da znam, to tek je moje osobno, moje određenje. Pa čak i kada je kazivanje znanstvenosti u pitanju, kao prvo je osobnost, jer možda se krivo upamtilo ili razumijelo.
Pored osobnosti tu su i problemi provjera. Provjerava se u odnosu na sumnje koje možemo osmisliti. Skoro uvijek ima i sumnji koje čovjek smislio nije. I kada se kaže: 'Nema sumnje.', možda je bolje reči: 'Ja ne sumnjam.' Pa tako smo opet na osobnosti.
I trudi se čovjek znanjem stvarnosti prići, a ona ko osmjehom uvijek je ovdje u svojoj punini. I kao da se želi dokučiti ono što već tu je. Možda tim nastojanjem upravo odlazimo od stvarnosti.
No, dobro, to je tako za one koji iskreno traže put istine. Čini mi se da većina traži nešto drugo. Njima je bitan profit, bogatstvo, posjedovanje, moć … Njima su i polovična znanja znanja. Važno je da funkcionira. No, često vrijeme pokaže da nije tako dobro bilo i da je šteta nanesena. Ipak, njima je u njihovom vremenu bilo lijepo. To što nove generacije plaćaju njihove dugove, nije njihov problem bio.
Sve je više onih koji se pitaju: 'Kuda plovi ovaj brod?' Kapetan i silni manji kapetančići znaju što žele, a to je opet pitanje osobnosti. Da, ali stvarnost je i dalje ovdje. Da li se stalno smiješi? Nije li možda već i zabrinuita? Čini mi se da je blizu vrijeme kada bi se njoj trebalo posvetiti. Ona je ta po kojoj svi postojimo u jednoj cjelini. A što je dobro za cjelinu? Možemo li to vidjeti osobnim željama?
Ja znam? A, što to? Što znanje je? Ništa stvarno ja neznam. Stvarnost je ovdje, a ona je u dječjoj kaki, plaču nesretnih, pogledu prosjaka istinskoga, klaonicama, ratovima, nevjeri. Sve to rastaće jedinstvo postojanja. Kao da sami potpisujemo svoju propast.
Svijet će dalje putem svojim. Gdje je tu mjesto čovjeku?
Čuo sam mnoga mišljenja o dobroti; o dobrom putu. Što je dobrota? Vidite li?
Prijatelji dragi svako vam dobro želim i radost životnu u miru … :)

- 12:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #
01.04.2010., četvrtak
Jednom kada vidiš …


… da misao tvoja tek misao jest,
… da svijet tvoj tek slika svijeta jest,
… da slika koju vidiš tek po tebi jest,
…da osjet tvoj tobom dat jest,
… da stvarnost tvoja misao tvoja jest,
… da stvarno ništa ne vidiš …, zastati češ bez pitanja, al još uvijek u namjeri da pitaš. I kao da neka energija će tražiti, kome, što i kako.
Udaljiti češ se od predstave što u tebi jest, tražeći ono stvvarno, al od sebe otići… kako? Tko si uopće da odeš od sebe? Kamo da pođeš kada ni ne vidiš gdje si stvarno?
Vidjeti bi htio, jer navikao si gledati. Svijetlost ti je donosila poticaje očnom živcu i slika je stvarana i prenošena. Slika poticana svijetlošću. A kako da vidiš ono što svijetlost ne zraći, pa čak i da zrači, ali van uobičajena spektra? Kako spoznati ono što nema interakcije sa tobom. Misliš li da tako što ne može postojati? Tako misliti možeš. Ta misao puno toga može. Čudna je ta misao tvoja.
Promjenom misli tvoje mijenjao bi ti se 'svijet tvoj'.
Kako se mijenja misao?
Tko misao stvara i kako?
Vidiš li kako postepeno netko ulazi u nju? Ta stalno je tako, samo to se niti ne zapaža. Vanjski svijet, ma šzo on bio, i ma kako izgledao, stalno djeluje na misao. Tu su poticaji senzorima, ali misao nastaje i mijenjanjem materijalnoga tijela tvoga. No nije samo to, jer i 'ti' postojiš. Da, po mislima svojim. Tako i ti djeluješ iznutra na misao svoju i gradiš je i razvijaš dalje. Uleti tako u tebe poticaj i zavitla mislima tvojim. Reljef, koji je u tebi, dirigira promjenama, što mislima ih nazivaš. I sve to ide uz tvoje mišljenje kako je to svijet takav. Hm, a nisi li to ti takav?
U mnogih te nutarnje oluje zavitlaju čovjeka da izgubi smjer i vrijednosti prosudbi svojih. Tada mu loše izgleda dobro, a dobro loše i to često biva. Procesi ga tada rastaču i smanjuju vrijednost opstojnosti procesa kojima je on dat. Vrijedilo bi tada stati i vidjeto što stvarno se zbiva.
Da, ali kako, što već rekoh, kada jest samo slika u tebi.
Dobro mi došao prijatelju. Ako vidiš što rekoh, došao si do vrata u svijet istine. Tu nečeš naći formulu čarobnu, ni pravila igre. Vidjeti češ ovaj isti svijet u kojem oduvijek postojiš, ali drugačije. Vidjeti češ zajedništvo postojanja i radost tvoja biti će radost svijeta. Vidjeti češ da tuga je osama života i pružati češ ruku svakome u namjeri da otvori oči i priđe ovim vratima… vratima istine.
Tada češ shvatiti da život je čudo, koje čudo nije. Tada češ vidjeti da čudo jest lutanje u kojem mnogi neznaju stati i vidjeti istinu, tražeći zaborav u prolaznim slastima. Ona redovno vode u prazninu i osjećaj izgubljensti i nemoći. I sve to kada je istina stalno ovdje uz tebe. Odbacivana je i previđana, jer nije nametljiva kao mnoga 'svijetla i bogatstva'. Ona je na putu skromnosti, jer nitko nije iznad istine, a ona jest u zajedništvu svega što postoji. Ni prostor, ni vrijeme, ni posjed nisu njeni čimbenici, jer ona jest cjelovitošću. Tada kao da ništa ne činiš, a činiš sve.
Prijatelji dragi, malo sam oslikavao pristup mnogima neuobičajenim gledanjem, ako se to gledanjem može zvati. U svijetu istine nema vlasništva ni bogatstva, mada se neki služe tim nazivima. Navikli …
Volim vas i želim vam da otkrijete put životne radosti i zadovoljstva i dijelite ga sa svijetom … :)

- 17:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>