<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se



"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
Ošo na kvasinu!
subota, 15.10.2011.
I tako, postoji taj jedan tip koji mi se svidio, jako. Pametan, smiješan i voli slične stvari kao i ja, a ja sam geek/freak. Upoznali smo se na netu, točnije na Iskrici. Nakon mali milijun godina na toj stranici koja mi je služila za ubijanje dosade upoznala sam nekoga koga sam željela sresti uživo. Slika mi se odmah svidjela, a posebno jer je odgovarala priči koju sam furala cijelo ljeto kakvog bih tipa htjela jer su svi imali potrebu naći mi dečka. Uslijedili su razgovori, poruke za laku noć, dobro jutro… lijepe stvari. Što sam više otkrivala njegov karakter sve više mi se sviđao.
Postoji problem, ne živimo u istom gradu, počelo se potezati pitanje kako i kada ćemo se vidjeti što se rasteglo na duže vrijeme… i došao je, iznenadio me, nazvao na telefon i rekao: tu sam, došao sam. Kemija je bila tu, razgovor se nastavio normalno, sve je bilo dobro.
I dalje je išlo dobro, planovi su se kovali za budućnost i odjednom iz vedra neba ošinu me ko smrdljivom čarapom, iz bezazlene situacije iskoči da je on nacionalist i to extreman. Kako sad, što sad? Od svih stvari na svijetu biti zaluđen debilizmom koji nema veza sa zdravom pameću. Što sam ga više slušala što govori to mi se želudac više stiskao i molila sam boga da u jednom trenutku kaže da se šali, ali nije se šalio, a ja sam ostala tužna, razočarana pitajući zašto se ovo moralo dogoditi?


| 18:05 | Komentari (9) | On/Off | Print | # |