Mogla bih reći iskreno hvala bogu da je ova godina gotova, ali to bi bilo samo jednim dijelom točno, veći dio godine je bio dobar, ali su zato ovi zadnji mjeseci zabiberili za cijelu godinu i dobro. Umorila sam se od stresa, živciranja, borbe s vjetrenjačama i konstantnih pokušaja da pronađem posao. Osjećam se kao zajebana stranka, čisto i jednostavno. Odradila sam svoj dio koji sam tako dugo čekala, dobila svoju diplomu i punim plućima krenula u okršaj sa realnošću i onda shvatila da sam zajebana, fax mi je izgubio vrijednost i zbog toga imam puno manje šanse naći posao, tako da sada moram platiti 7 500 kn i položiti još 10 ispita i mogu se žaliti upravi vodovoda jer nitko neće preuzeti odgovornost za nastalu situaciju. U biti osim što sam zajebana osjećam se izdano.
Umorna sam od kroničnog nedostatka novaca ponekada i za osnovne stvari, prelijevanja iz šupljeg u ono bez dna i tako svako mjesec, i čekanja, upornog čekanja da stvari krenu na bolje. Imala sam priliku da se preselim u drugi dio Hrvatske gdje bih imala siguran posao, ali time ne bih riješila pitanje faxa i mog zvanja što bi mi u daljnjoj budućnosti moglo donijeti još veće probleme, samo što onda ne bih imala više priliku da ih riješim i tako ostah tu gdje jesam u sranju i neimanju do grla.
Lijepa i najbitnija stvar je da sam ove godine diplomirala! Uvijek sam govorila da ti nitko ne može oduzeti diplomu, ali nažalost mogu je obezvrijediti… da i je netko pričao ne znam da li bi mu vjerovala, ali kako se kaže kod nas je sve moguće. Ali neovisno o tome, ostvarila sam meni do sada najbitniju stvar u životu.
Kao vrhunac razdoblja u zadnjih par dana se dogodilo još par stvar koje su me izbušile kao švicarski sir, iznenadna smrt jedne osobe koji sam u nekom dijelu uma doživljavala kao zamjensku baku i to dugo godina koliko sam živjela kod nje, za razliku od moje koja je takva kučka. I teška bolest s velikom mogućnosti smrti jedne mlađe žene s kojom imam neku daljnju vezu, sve to u istom danu.
Malo sam razmislila kako mi je bilo za božićne blagdane i shvatila da je bilo grozno, da nikome u obitelj nije bilo bitno što ću ja jesti za Božić, jer ja ne jedem meso pa sam se morala snalaziti kako znam, da iako su svi dobili poklone unaprijed od mene nikome nije palo na pamet da mi kupi barem čokoladicu kao znak pažnje jer pažnja je jedino što je bitno.
Umorna sam od silnog truda da ostanem pozitivna, ustrajna, održim se iznad razine i ne potonem. Kraj jedne i početak druge godine ništa mi ne znači, drugačiji broj na kalendaru. Meni će početi nova godina kad dobijem posao i počnem normalnije živjeti. Tako da ću večerašnje slavlje posve izignorirati i ostati doma sama i čitati knjigu ili gledati nešto na računalu ili otići spavati.

Svima želim sretnu i bogatiju Novu godinu s puno zdravlja i zen mirnoćom.


P.S. Moja novogodišnja odluka je da si neću dopustiti da me stres obuzme ma što se dogodilo. Živcirati se hoću, sigurno, ali ne želim si više dopustiti da mi organizam počne treperiti zbog toga, moj život vrijedi više od toga, što god to bilo.

Svima Vama želim sretan Božić i da se lijepo provedete!


Nije me bilo netko vrijeme jer je bilo napeto i opterećavajuće, ali zato nekoliko textova čuči u glavi i čekaju da se vratim i napišem ih.
Sve najbolje!