<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
Sramota Noći kazališta
nedjelja, 21.11.2010.


Noć kazališta je kulturno događanje koje ima tendenciju da postane tradicija, kako to samo lijepo zvuči i koliko to nema uporišta u stvarnosti. Ova priča je posvećena Noći kazališta u Osijeku. Duboko se nadam da nije tako u drugim gradovima.
Kao što se to obično radi u našem gradu od velike ideje nastane sranje i sav uloženi trud padne u vodu radi nečije neorganiziranosti ili nesposobnosti.
Promocija samog događaja je prošla sasvim solidno, objavljene su predstave koje će se odigrati i u koliko sati i to dosta ranije tako da sam se mogla organizirati i da se stignu nabaviti karte, besplatne naravno, ali karata nije bilo. I onda mi je već palo na pamet da to neće nikako izaći na dobro. Sasvim je postojala velika mogućnost da ne postoji mogućnost da recimo dođemo na predstavu u 24 sata.
Došao je i taj dan, ispred kazališta je orio razglas s nekim pijetlom kao da reklamiraju Pevec i to se vrtjelo u beskonačnost, a kad ono u 19.20. ispred kazališta ogromna skupina ljudi koja se gužva i stišće dok neki entuzijasti ili bezobraznici pokušavaju pronaći rupe i progurati se prema naprijed. Izgledalo je kao kad se gladni penzioneri bore za besplatnu hrani koja se dijeli na otvaranju trgovačkih centara ili krajnje otužno i neukusno.
Ne znam odakle organizatorima ovog događanja u Osijeku potreba pretvoriti ljude u stoku, krdo, bezglavu gomilu bez imalo dostojanstva koji gaze jedni preko drugih. I kako to povezati s kulturnim uzdizanjem, njegovanjem duha i ljepotom teatra. Kao i obično idemo svesti ljude na primitivce i onda im se smijati, samo bih voljela znati kome je to bilo smiješno i čija je ideja to bila.
Ako je već sve organizirano tako da je besplatno, zar se nisu mogle tiskati karte ili barem ispisati papirići s brojevima sjedala i žigom kazališta koje su se ranije mogle podići na blagajni kazališta, posebno za svaku predstavu tako da veliki broj ljudi može pogledati predstave. Izgleda da je puno jednostavnije prištedjeti na papiru i pustiti ljude da se guraju i tiskaju radi malo kulture pri tome im oduzimajući i to malo dostojanstava koje ima je ostalo u današnje vrijeme. Naravno da su 2 dana prije promijenili repertoar, pa su umjesto 3 predstave ostale 2.
Krajnje je tužno što će to proći nezamijećeno i što će se ova tradicija trčanja do sjedala kao pobješnjele mladenke do haljina na dan ogromnih sniženje nastaviti jer menedžment nije u stanju napraviti posao kako treba. I onda se čude zašto ljudi ne idu u kazalište. Možda što osječko kazalište ne zaslužuje da se ide u njega, s ovakvim postupcima definitivno ne.


| 19:54 | Komentari (8) | On/Off | Print | # |



A kuda sad?
utorak, 09.11.2010.
Danas je bio taj dan u kojem je napokon sve i službeno razriješeno, nisam više pod stresom, barem ne nekim osjetnim, bitno da je gotovo i da je agonija završila.
Pitanje je što sada? Što da sada radim, ali mislim baš doslovno? Sutra ujutro ću se naspavati, ustati doručkovati, pospremiti kuću, oribati i očistiti sve što mi dođe pod ruku i što onda. Imam još neke knjige za pročitati na lageru, ali to je razonoda, a ne zanimanje. Čime si mogu ispuniti dan da polako ne počnem tonuti prema dosadi, sivilu i depresivnoj monotoniji? Pošto nemam nikakvih obaveza, a istina je da određena rutina čini čovjeka stabilnim i sretnim koliko god to neki ne bih htjeli priznati ta neka rutina znači sigurnost, trebam ih stvoriti ili izmisliti, ali one trebaju imati nekog smisla. Jer rutina dnevnog usisavanja definitivno nikoga ne može usrećiti.
Naravno tu je i svakodnevno pregledavanje net-a u potrazi za novim poslom uz jutarnji čaj, što na kraju prelazi u opsesiju i izvor nade i razočaranja.
Dnevno hodanje po kavama može biti zabavno 2 dana u tjednu i izlazak za vikend, ali ni to nije nešto što možeš prakticirati u nedogled jer stanje na računu se ne povećava.
Ni pitanje zaposlenja nije nimalo svijetlo pošto postoji jedna birokratska začkojica preimenovanja fakulteta koju nitko ne želi javno i pravno izjednačiti i samim time prilikom slanja molbi na natječaj sam u puno nepovoljnijem položajem iliti mogu se slikati kada me neće ni pozvati na razgovor.
Pokrenula sam još prije par mjeseci sve moguće korake da se to riješi na razini fakulteta, ali to se rasteže kao gumi-gumi u nedogled i ne znam kada će ugledati kraj.
Dok si apsolvent i nezaposlen imaš obavezu završiti fakultet pa ti je nekako to mentalna isprika ako ne radiš, ali kada je taj dio gotov što onda? Mlad si, sposoban, želiš raditi, imaš potrebno znanje, energiju, ali na kraju postaješ još samo jedan broj s burze kojeg redovito spominju u vijestima.
Počet ću se baviti sportom sada svaki dan u tjednu, pa ću barem biti zgodna do bola i tamo istresati frustracije učvršćujući gluteuse do stanje neprepoznatljivosti.


| 19:11 | Komentari (8) | On/Off | Print | # |



The End
ponedjeljak, 08.11.2010.
Za sve one koji prate ovu muku u crticama, priča je završena, izgubila sam i ostajem bez posla, sutra vjerojatno ili preksutra. Unatoč svim dobrim željama i volji onih koji na to ne mogu utjecati, biti će da mi nije bilo pomoći, barem ne od onih koji si mogli pomoći, a samo su se ogradili.
Organizam mi je u šoku i definitivno sam pod stresom, ali kompenziram i čekam da završi, nije baš poticajno ići na posao kada znaš da si jučerašnja vijest.
Slušam glazbu, većini ljudi ne baš prihvatljivu za uho i to me liječi.
A onda ću razmišljati što i kako dalje.
Sad kad je kraj čeka me neki novi početak.

| 20:53 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |



U raljama zvijeri
nedjelja, 07.11.2010.
Bio je ovo grozan tjedan, toliko toga što me rasteglo kao žvakaću gumu do granica pucanja i nazad. Toliko truda da zadržim mir i prisebnost, da me ne ponese val očaja i dubokog razočaranja s pitanjem što i kako sad.
Dala sam sve od sebe, postavila se i na glavu i na trepavice i na vrh nosa, doslovno sam napravila sve što je u mojoj moći i pomirila se s oba ishoda i da ostanem na poslu i da ga izgubim, jer nikada i nije bilo do mene.
Upala sam u ralje birokracije, bezumne, ogromne i nimalo racionalne, s takvom zvijeri se možeš boriti, ali pobijediti ne. Pravilnici od prije 15 godina koji su toliko zastarjeli da 60% novih zvanja i fakulteta ne postoji u njima, ali ipak oni su na snazi i tu se ne može ništa napraviti. Neki od birokrata imaju razumijevanja, neki u osnovi i nisu ljudi, više dijaloga bi se moglo ostvariti sa strojem, ali mi to ništa ne vrijedi jer tamo negdje piše nešto i to je to - Pravilnik i mali čovjek se doslovno može jebat, u mozak mislim. Dok za neke druge očito taj isti Pravilnika ne vrijedi i nema veze što se to zna, jer ipak su neki jednakiji od drugih.
I sada čekam sutra da se stvar riješi, da se napokon riješi. rolleyes


| 12:48 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |



Sranje i jad
srijeda, 03.11.2010.
Moglo bi mi se dogoditi jako lako da izgubim posao radi glupe birokracije i "djeteta" branitelja, potpuno sam down da ne mogu ni govoriti o tome koliko je to nepravedno. namcor

| 20:21 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |



In Love
ponedjeljak, 01.11.2010.
Totalno sam zanesena i ponesena, biti će da je i to moguće biti oboren s nogu pjesmom iliti spotom. Slušam ju barem 3-4 puta dnevno i toplo preporučam, raspoloženje nakon nje je mmmmmmm,ah i definitivno sam za zujo. Što više ponavljanja pojačava uspjeh, uživajte. Komentari kako se osjećate nakon nje su nadasve dobrodošli.





| 14:36 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |