<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se



"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
Rupa u prostoru
nedjelja, 22.08.2010.



Gledam u taj prazan prostor, djeluje krajnje tužno i prašnjavo, neveselo i neispunjeno. Gledam u mjesto na ormaru gdje je bio televizor. Novo čudo tehnike staro samo par mjeseci se pokvarilo i otišlo na ovlašteni popravak u metropolu – što znači da će doći pitaj boga kad.
Priznajem da mi je prva stvar kada se ujutro ustanem upaliti tv, a onda raditi sve ostale stvari pa makar na njemu bila i najdosadnija stvar, bitno je da popuni onu tišinu i popunjava ju brujanjem dok mozak polako dolazi sebi.
Iznenadila sam samo sebe prvih par dana kako u biti ne patim nešto zbog tog nedostataka, valjda jer sam se logički pripremila da to tako mora biti, a onda sam shvatila da polako osjeća nekakvu radost pri pogledu na tu rupu, koja više nije prašnjava i nadasve popunjiva drugim stvarima. Jednostavno je dobro mjesto za odlaganje, a rupa u prostoru više nije tako beskonačna.
Shvatila sam koliko mi je vremena ukradeno svaki dan, korisnog vremena na kojeg se svi žale da ga nemaju ili da ga imaju premalo, pri tome mislim i na vrijeme za sebe. Budimo iskreni pred tv-om provedemo dnevno sate, pa još par na internetu i jako puno toga ostane po strani, neobavljeno ili odgođeno. Jednostavno umoran čovjek sjedne pred tv pa ga gleda dok se odmara pa je tu omiljena serija ili bilo što što se prati na dnevnoj ili tjednoj bazi i dok si rekao keks prošao je dobar dio dana.
Kad nemaš tv odmoriš se u onom vremenu koje ti stvarno treba i što ćeš onda drugo nego se pokreneš da nešto napraviš jer nećeš gledati u zid, odeš nekuda ili jednostavno da napraviš nešto za sebe, čitaš, vježbaš ili rješavaš stvari koje odavno čekaju da budu riješene.
Jutrima bih umjesto tv-a palila radio jer mi je tišina bila neprijateljska i onda se dogodilo preokret, tišina je postala ugodna i odmarajuća dok sam kuhala čaj i pripremala doručak i produžilo se na ostatak dana. Naravno da neću po cijele dane sjediti u tišini, ali ponekada dođe kao dobar odmor.
Postoje neki ljudi koji ne posjeduju tv, ne jer si ga ne mogu priuštiti već jer ne žele, maknemo li na stranu vjerske fanatike, ti ljudi nam se stvarno čine čudacima, ali oni imaju vremena i energije za sve i nimalo nisu u zaostatku s informacijama.
Ipak znam kada se tv vrati da ću i dalje gledati svoje omiljene serije u određeno doba dana, ali ću barem probati da maknem onaj ostatak koji čini gledanje radi gledanja samog dok u biti gledam reklame prebacujući po tih par programa čekajući da dođe nešto gledljivo ili popunjavanje vremena kada mi se nešto ne da.
Treba biti čvrste volje pa redovito pritiskati tu crvenu tipku jer vidim da crni ekran može značiti sreću.





| 18:48 | Komentari (8) | On/Off | Print | # |