Zadnjih dana me povremeno napada onaj jedan stari osjećaj, dobro poznat. Proviruje povremeno. Nije dobar, jako poznat. Podsjeća me na neko drugo vrijeme i na mene samu. Podsjeća me da nikada i nije otišao zauvijek već je prevladan, potjeran u neke dubine. Želi mi dati do znanja da će uvijek biti tu. Da, znam to je sastavni dio mene, znam i gdje stanuje. Valjda je došao u posjet kao neugodan stranac iz prošlosti, pokucao na vrata u nekoj mračnoj noći kada se ni šum ne čuje na ulici, a onda stajao bez riječi i ušao unutra, u kaputu se spustio na prvu fotelju ne čekajući da ga se ponudi da sjedne i samo šutio. Ne znam što želi, valjda je u prolazu. Sjedi tu i šuti, u biti me ni ne gleda, sa šeširom i kaputom u mojoj fotelji. Ni kao stranac ni kao prijatelj, nije mu neugodno, ali ni ugodno da bi skinuo kaput. Neću mu reći da ode, znamo se dobro iako smo već pomalo stranci. Zaspala sam i kada sam se probudila nije ga više bilo, samo malo udubljenje gdje je sjedio. Ponovno je pokucao na vrata sljedeće večeri, sada sam znala tko je, otvorih i pomaknuh se da uđe i dok on već sjeda na svoje mjesto, zatvorih vrata. Ponovno sjedimo u tišini. Mislim da znam što želi. Ovaj puta se raskopčao, stavio šešir na naslon i čekao.
I dalje sam šutjela, nema potrebe ništa reći. Nisi došao naplatiti dug jer ti ništa ne dugujem, osim spoznaje da znam odakle dolazi i da sam zato sada tu što sam izabrala da ne želim biti tamo. Možda si me došao podsjetiti da moram otići dalje i da ćeš ne posjećivati sve dok to ne napravim i da ćeš se vraćati povremeno tu i tamo gdje god bila samo da mi svojim likom kažeš da nema opuštanja i zaborava. Dolazit ćeš me posjećivati jer ti i ja smo nerazdvojni koliko god vremena prošlo. Ti koji me ponekad povučeš samo da mi pokažeš koliko mi se sviđa taj osjećaj i da uživaš svaki puta dok mu se odupirem. Iznenadi me koliko je tanka ta granica, svaki puta me iznenadi. Došao si me podsjetiti da ne zaboravim tko sam, što sam i da sam vrludala malo previše. Bila sam u zabludi misleći o tebi kao neprijatelju.. jer ponekada su stari neprijatelju jako dobri prijatelji. Ne mogu ti zahvaliti što si došao, niti ću ti ponuditi da ostaneš, ali ću ti s poštovanjem klimam na odlasku sa spoznajom vidjet ćemo se opet.

Na početcima sexualnog života iskreno nitko ne zna što je dobro, a što nije i kako bi stvari trebale izgledati. Jedino što možeš primijetiti je da li je netko nježan, pažljiv, strpljiv i ima razumijevanja. To su početci, nečiji prije, nečiji kasnije. Zahtjevi i očekivanja dosta često minimalni. O orgazmu ništa definitivno ne znaš jer kao bi znala? Kako prepoznati orgazam po nekom opisu? Pa onda i pitanje je li to bilo to, da li sam svršila? Možda i jesam, ali nisam sigurna. Naravno do prvog pravog orgazma kada si 100% sigurna jer to se ne može zamijeniti s ničim drugim.
Ipak jedni stvar sigurno znaš ocijeniti da li ti je dobro. Sve to vrijedi za kasniji pubertet, početak adolescencije, ovisno o tome kada je tko počeo.

A onda dođu neke druge godine, recimo prag 30-tih.
Sada su očekivanja itekako velika jer znaš što je dobro, a što nije. Upoznaš sebe kroz sex, odrastanje, sazrijevanje, probleme, različite situacije i partnere. Neki tabui su srušeni, možda otkriveni neki fetiši, sexualnost oslobođena jer sam si odrasla osoba koja je odgovorna za sebe, ne polažeš nikome drugome račune, zarađuješ za svoj život i sve u svemu neovisna si.
Nitko ti više ne može prodati ˝muda pod bubrege˝.
Dok postoje vječne priče o ljubavi, romansama, srodnim dušama i sličnim emotivnim raspredima iz pozadine mirno stoji i gleda jedna druga priča. Priča o sexu i realnost gledanja na neke jako bitne stvari.

E sada postoje žene koje će reći da im ono što će biti navedeno nije bitno – a za njih mislim ili da lažu sama sebe ili tako prikrivaju svoje nezadovoljstvo ili su odustale od svoje sexualne ženstvene strane ili nažalost nikada nisu imale dobar sex; i one druge koje o tome imaju štošta za reći bez lažnog srama i uvijenih rečenica.

Veličina
Fama je odavno razbijena jer veličina stvarno je bitna. Ne postoji univerzalna veličina za svaku ženu, ali bitno je da joj veličina odgovara, pa kakva god ona bila. U biti nije čak toliko ni bitna sama duljina već volumen.
Kada pogledaš dolje, a ono njegov penis izgleda kako kakva zmijica ili glistica možda nećeš ništa reći, ali biti će to iskreno razočaranje. Džaba mu dužina i tehnika kada je osjećaj praznine i kao da je nešto unutra, ali nisi baš sigurna, a opet da ga pitaš: da li si ušao? uništila bi mu ego za par godina.

Duracell zeko
I pri tome ne mislim na izdržljivost već na one neke brze i nekoordinirane pokrete, bode, skakuće, gura, ne znaš je li prije izašao nego što je ušao, sav se zanio da uopće ne primjećuje da tu postoji još jedna osoba koja ga zabezeknuto gleda i pokušava shvatiti što joj se događa. I onda nakon kraćeg vremena oduševljeno pita: jesi li svršila? Ne, dušo, ti si.

Dvije zone
Muškarci koji misle da stiskanje ženskih grudi kao da su vodeni baloni koje stiskom treba probušiti i još pri tome nakon prvih poljubaca kreću s trljanjem vašeg međunožja kao da trebaju zapaliti vatru su noćna mora dosta žena. Nakon što su zaustavljeni jednostavno im nije jasno u čemu je problem? Ne znam, možda previše pornića ili totalna neukost o ženskoj anatomiji. Istina je da su sve žene različite, ali niti jednoj ovo ne odgovara jedino ako nije napaljena kao lasica za vrijeme tjeranja, pa ni onda.

Ja, ja i ja
Muškarac kojem orgazam i zadovoljstvo partnerice nisu u istom nivou kao njegovo ili još gore vidno daje do znanja da mu nije bitno. Što reći osim zamijenio si me za Desnicu Šakić kojoj se i možeš vratiti.

Neurednost
Od žena se očekuje da budu izdepilirane do krajnjih granica, dosta često bez ikakvih dlaka i to se uzima pod normalno. A što je s njihovim intimnim dijelovima? ˝Frizura˝ je svačiji osobni izbor, ali niti njihovo žbunje nije privlačno, mirisno niti higijenski kada treba zagnjuriti u njega. Ne treba biti izbrijano i posve ogoljeno, ali podšišano i uredno svakako da. Šuma Striborova koja vam zapinje u zubima i grlu i nije stimulirajuća niti napaljujuća.

Mlohava ćuna
Dogodilo se svim muškarcima barem jednom u životu iz bilo kojeg razloga i to nije nekakav problem, ali... ako je više mlohava, a manje potentna, e to je problem. Ili po plave tabletice ili doviđenja. Priče da su takvi muškarci fenomenalni u oralnom sexu mogu biti istinite, ali iskreno, ono je predjelo ili desert, a ne glavno jelo i to svaki puta.

Obrni me, okreni me
Jedna ili dvije poze su jedini repertoar?? Da ako ima trenutnu ozljedu kralježnice ili nekog uda, ali ako je to standard, što reći, čovjek nema mašte, a ljudi bez mašte i nisu neki ljubavnici. I ne ne treba ga učiti drugim pozama sa njegovih 35.

Puritanac
Što je tebi, jesi li luda, netko će nas vidjeti; tu je neudobno; zaprljati ću hlače...itd.
Biti egzibicionist je jedno, ali biti sputan i ukočen je potpuno odbijauće.

Postoji još dosta toga što nisam navela, pa kao nekome nešto padne na pamet neka napiše u komentarima.

Za dobar sex potrebna je komunikacija i sudjelovanje obiju strana, ali na samim početcima odnosa/veze očekuje se da taj muškarac od 30 ili više godina nešto i zna. Na početku nema potrebe učiti nekoga jer nemamo 18 pa da se učino zajedno, ukazivati mu na higijenu, trpjeti učestale mlohaviće i slične stvari. Nismo više klinci, sa ovim godinama bi trebali znati dosta toga.
Znam dosta žena koje loš sex koji se ne popravlja unatoč sugestijama smatraju razlogom za prekid, i ja sam među njima, isto tako neadekvatnost njegovog penisa. A što da rastežemo muku kada narasti neće i oboje ćemo postati frustrirani.
Sex možda nije najbitnija stvar za vezu, ali je jako, jako bitna. Ako je loš veza će se brzo raspasti jer će se frustracija zbog njega prenijeti na ostatak odnosa, a nešto lijepo postaje noćna mora.
Uostalom tko kaže da moramo trpiti sve to, ne moramo, sada znamo bolje, znamo što želimo i kako to želimo i puno je jednostavnije reći doviđenja nego popravljati nešto što od početka ne valja. Prošle smo 20-te kada smo još i radile takve stvari, ali u 30-tim svemu tome je kraj jer više nije problem navesti razlog: on je divan, ali je loš u krevetu, bez grižnje savjeti i da te prijateljice savršeno razumiju.
Ženska sexualnost s godinama je sve osvještenija, pitanje je da li su muškarci upućeni u to?

Završila je moja priča, ne bih baš rekla ljubavna.
Poslala sam mu poruku na putu doma, poslije ponoći.
I nije neka fora završavati stvari putem poruke, ali to bi značilo da se moramo još jednom naći, naša 3 spoja nisu to zavrijedila.
Nisam dobila nikakav odgovor, ali što bi netko mogao odgovoriti kada mu kažeš da je kraj: dobro, ok... mislim da ne.
Jednostavno nisam više mogla i morala sam to izreći. Ipak vjerujem da nije to nimalo očekivao.
Potpuno me krivo procijenio, očito vjerujući da mi je bitniji nego što je i još me pokušao ukalupiti neki frazama i strateškim nejavljanjem. Hahahahaah, kako krivo.
Nakon svih godina svega i svačega jedna stvar se kristalizirala i postala čvrsta kao dijamant: sa mnom može biti samo onaj koji će se prema meni lijepo ponašati i tretirati kako ja to zaslužujem. Ništa manje od toga nije prihvatljivo. Ako se ne osjećam tako počinje se javljati neugoda, a što mi treba da se radi nekoga ne osjećam dobro i da me odnos opterećuje. Moj izbor je da budem sretna i opuštena. Sve izvan toga nije pravo stanje stvari.
Danas se osjećam puno lakše i zadovoljnije, kao da sam skinula nekakav teret sa sebe. A mislim da ako se tako osjećam nakon kraja da je to najispravnija odluka koju sam mogla donijeti.
Ne čudim se što je tako završilo i što se tako osjećam kad od početka nisam nešto posebno željela sudjelovati, od samog davanja broja...
Od onoga trenutka kada prvi puta pomislim na prekid sve dalje može ići samo nizbrdo jer se ta opcija sve češće javlja u mojoj glavi dok ne dobije takav oblik i čvrstoću kada više nemam izbora. Jednom kada padne na pamet, gotovo je, ne mogu se praviti da mi nije pala na pamet. A onda postoje i razlozi zašto je.
Uglavnom opet dišem punim plućima. Ne znam kako je njemu, ali znam da je doživio veliko iznenađenje... tko mu kriv, pomiješao je lončiće.

P.S. Mrzim trenerke.

Postoji jedna zvijer koja me opsjeda svako mjesec... ne, ne mjesečarim, ali se redovito pretvaram u vukodlaka i teroriziram nevine žrtve oko sebe, ne jako, ali osjetno.
Naravno radi se o pms-u.
Svi oni koji misle da je to izmišljotina moderne medicine i farmaceutskih lobija definitivno nisu žene.
Od jedne realne, stabilne i dosta flegmatične osobe postajem čudovište.
Stvarno se trudim ne ugrožavati ljude oko sebe svojim gunđavim i zlobnim komentarima, ali otmu se, izlete prije nego stignem zatvoriti usta.
Nisu svi pms-i jednake težine i jačine, ali neki zagrizu duboko do kosti... i ne puštaju. S vremenom sam počela ljude oko sebe upozoravati i govoriti bolje nemoj pričati sa mnom jer sam otrovna i ovo nije ništa osobno, samo nisam normalna.
I kako si pomoći?? Jedan dio istresem okolo naokolo, recimo na tv (što u normalnom stanju ne dolazi u obzir jer je presmješno, barem meni), a druge pokušavam otupiti nekakvom fizičkom aktivnošću, što teža to bolje, glazbom ili nekom distrakcijom kao omiljeni film. Najčešće doživi vrhunac u jednom danu kada bi i službeno potpisala da nisam uračunljiva. Jer budimo realni kada su hormoni u pitanju to nema nikakve veze s raciom. I što je bolje i takvom trenutku sam svjesna da sam luda, ali me to ne ometa. U biti samoj bi sebi savjetovala: odaberi zid i opali... ne znam d ali bi pomoglo, nisam probala.
Ovo je realno sagledavanje nenormalne žene... he he, a kasnije se bacam na fizičke aktivnosti i gledanje stvari koje će mi odvući pažnju na neko vrijeme, pa možda zvijer zakunja.
E da pomaže i punokrvna čokolada i sex.

P.S. Vidim da je post objavljen 2 x za redom i ne mogu to maknuti.

Postoji jedna zvijer koja me opsjeda svako mjesec... ne, ne mjesečarim, ali se redovito pretvaram u vukodlaka i teroriziram nevine žrtve oko sebe, ne jako, ali osjetno.
Naravno radi se o pms-u.
Svi oni koji misle da je to izmišljotina moderne medicine i farmaceutskih lobija definitivno nisu žene.
Od jedne realne, stabilne i dosta flegmatične osobe postajem čudovište.
Stvarno se trudim ne ugrožavati ljude oko sebe svojim gunđavim i zlobnim komentarima, ali otmu se, izlete prije nego stignem zatvoriti usta.
Nisu svi pms-i jednake težine i jačine, ali neki zagrizu duboko do kosti... i ne puštaju. S vremenom sam počela ljude oko sebe upozoravati i govoriti bolje nemoj pričati sa mnom jer sam otrovna i ovo nije ništa osobno, samo nisam normalna.
I kako si pomoći?? Jedan dio istresem okolo naokolo, recimo na tv (što u normalnom stanju ne dolazi u obzir jer je presmješno, barem meni), a druge pokušavam otupiti nekakvom fizičkom aktivnošću, što teža to bolje, glazbom ili nekom distrakcijom kao omiljeni film. Najčešće doživi vrhunac u jednom danu kada bi i službeno potpisala da nisam uračunljiva. Jer budimo realni kada su hormoni u pitanju to nema nikakve veze s raciom. I što je bolje i takvom trenutku sam svjesna da sam luda, ali me to ne ometa. U biti samoj bi sebi savjetovala: odaberi zid i opali... ne znam d ali bi pomoglo, nisam probala.
Ovo je realno sagledavanje nenormalne žene... he he, a kasnije se bacam na fizičke aktivnosti i gledanje stvari koje će mi odvući pažnju na neko vrijeme, pa možda zvijer zakunja.
E da pomaže i punokrvna čokolada i sex.

P.S. Vidim da je post objavljen 2 x za redom i ne mogu to maknuti.

Stvarno je lijepo kada znaš što želiš i to bez sustezanja, kada vidiš cilj jasno u svojoj glavi, kada ga možeš vizualizirati korak po korak kao da je sjećanje, a ne željena budućnost.
U takvoj situaciji si siguran u sebe kao da se situacija već odigrala, pa znaš ishod, kao kod napetog filma kojem znaš kraj pošto si ga odgledao.
Takvo stajalište privlači sigurnost, samopouzdanje i duboku uvjerenost kako bi se stvari trebale odvijati. ( Tko o čemu, a ja opet o moći pozitivnog mišljenja. )
Imam u glavi cilj, plan, međukorake i jako veliku uvjerenost da će se sve odvijati onako kako sam naumila...naravno ako i nešto ne krene po planu opet se posloži tako da do ishoda dođe.
E sada to nije bez pokrića i hrpa maštarija dok zujim okolo, ja sudjelujem u svemu tome svojim radom, trudom i zalaganjem i velikom vjerom i pozitivnim stavom da mogu, hoću, želim i zaslužujem da se sve ostvari.
A kada tako razmišljaš vidi čuda velikoga stvari se ostvaruju, postepeno, ali sigurno i u nizu. I ne samo to, događaju se nove koje su kao bonusi i potiču dodatno uvjerenje da se pozitivo razmišljanje i uvjerenje isplati jer privlači pozitivne stvari čak i van očekivanih granica. Ja to ne smatram slučajnošću, već samo znakom da sam na dobrom putu i da s takvim stavom i sigurnošću trebam nastaviti jer stižu ciljevi rada, ali i pokloni, lijepi, ugodni, neočekivani, stimulirajući pokloni.
Tako sam danas za dobro jutro dobila poklon koji me jako razveselio i potaknuo da se naglavačke bacim na daljnji rad s ciljem u očima koji je sve bliže. I jako sam zahvalna.

Sinoć sam popila dvije tri i kako to obično biva u takvim trenutcima se malo pojačaju osjećaji i sve postane napetije nego inače.
Ovaj puta nije bilo kao svaki puta prije toga da me nešto nosi, romantika ili lažna romantika ili u što to već pripada, dogodilo se potpuni zaokret.
Shvatila sam da to nije to. (Shvatila sam sve to bez njegove prisutnosti.)
Dok sam čekala bus na stanici je bio par na početku 20-tih, on za glavu viši od nje, vidjela se kemija, napetost, zaljubljenost...to je to.
A gdje sam ja?
Mi nismo hot and heavy , u biti on meni nije, kužim da to ni neće postati.
On nije alfa-mužjak, možda je beta , nisam sigurna, ali ja sam alfa-ženka. Meni treba netko veći, jači, napetiji, kompatibilniji...
Možda za neku drugu, možda za neku drugu je san snova, oličenje sexualne napetosti... vjerojatno je. Ali ja ne zadrhtim od poljupca, ne klecaju mi koljena, ne gubim se u dodiru, nemam kratke spojeve. Bez problema imam svu ubrojivost posloženu.
Ne sanjam bajke, potpuno sam prizeman tip, ali stvari koje mlako započinju hladno završavaju, probala sam pa znam. A isto tako sam probala više puta "pravu" stvar i neprocjenjivo je.
I što sada?
Da probam sa sexom? Hmmm, možda me tu iznendi pozitivno pa počnem osjećati požudu. Jer budimo realni ovo bi imalo jako kratak rok trajanja ako se ne uključi barem nekakav osjećaj.
Istina je da žene muškarce procjenjuju prema poljupcu. Pa čak i ako nisu nešto privlačni s tim dooobrim ljubljenjem dospiju puno dalje od onih loših, mlakih, sluzavih ili liceoplahujućih privlačnih tipova.
A opet bilo je situacija gdje se kemija mogla prodavati, iskre frcale da bi se mogla napajati Elektra, poljupci izbijali tlo pod nogama, a sex je bio katastrofa... i sada ti budi pametana.
Spoznaja da me on ne privlači prevagnula je nad onom da mi je simpatičan i da mi je ugodno u njegovom društvu.
Trenutno sam prazna ploča, iskreno ne znam što želim i što ću napraviti.
U biti treba čekati sljedeći spoj pa kako ispadne.
Da budem brutalno iskrena ako dođe do sexa i ispadne dobro to bi mogao biti sex umotan u vezu... mislim da se on neće buniti... naravno to mu neću reći jer bi to bilo bezobrazno i ponižavajuće.
A možda se od svega toga ne dogodi ništa. Kada pogledam i da bude tako ne bih 2 x trepnula...to govori sve.