Ponavlja se opet
i iznova i iznova
moje reakcije su sada drugačije
nestalo je bola...da, zastala sam da provjerim, nestalo je
ostao je bijes, onaj pravednički bijes.
Nemoć nije prisutna,
samo osjećaj tlake, ali i čista i jasna misao što i kako
čak se nisam ni svađala
rekla sam ono što sam imala
i uporno ponavljala
baš me briga zašto i potpuno mi je svejedno kako
reakcija je bila čudna
ponekada razgovaram s nekim tko si je stavio naočale koje vide samo par boja ili možda samo jednu
izostala je erupcija bijesa,
mog,
ali sve je jasno pretočeno u riječi
s riječima sam dobra, jasna precizna, direktna
rekla sam sve što sam htjela bez drame, samo riječi
ako ponekada i zaboravim na cilj
podsjete me
kao kad netko uporno budi nekoga u trenu čim zaspi
to je mučenje
moje... po meni
nije mučenje
više ne
već lupanje štapom da ne skrenem s puta
a put je sve jasniji, čvršći
poprima značaj rimske ceste
kao i svaka životinja od krvi i mesa,
nakon nekog vremena ne osjetiš, tj.
ne boli više
samo spoznaja
i dalje iznenađujuća
i podizanje obrve
o novom načinu...
da, potpuno novi način
više nemam potrebu da bježim
znam da odlazim
ideja se rodila
pa dugo ležala
ali sjela je
savršeno na mjesto koje je bilo izrađeno baš po mjeri
sjela je i popunila ono što je trebala
svaki ovakav izlet iznova
brusi, polira, lakira, glanca
tu ideju koja je postala odluka
da li je to bježanje
nije
definitivno ne
jer na muci se poznaju junaci
ali i budale
a ja nisam budala
ne više
to će biti odlazak
sretan, ugodan
pun neizvjesnosti
i očekivanja
novi korak
i novi početak
bez okretanja
i bez pitanja o ispravnosti
novi početak
potpuno sama
potpuno svoja
potpuno spremna.