Moje radno mjesto, buduće i prošlo je u prosvjeti.
Za razliku od nekih ljudi mogu reći da volim svoj posao, da ne mislim da sam pogriješila u izboru zanimanja i da sam dobra u njemu. Volim podučavati i učiti, veseli me i osjećam se dobro.
E sad kako je raditi u prosvjeti to je druga priča! Imamo sve manja prava, na meti smo neugodnih i nasilnih roditelja , a također i sve ne odgojenije djece koja su zaštićena kao lički medvjedi, a ovamo zbog njih 2 puta tjedno dolazi policija u školu ili patrolira oko škole...toliko o tome.
Prema nam kao pravom stupu društva ne postoji nikakvo poštovanje s bilo koje strane. A mi jesmo pravi stup društva. O nama ovisi budućnost znanja ove zemlje, a znanje je moć...jer kada bi se odučili malo našaliti i pustiti uzde na godinu, dvije, tri država bi dobila potpuno neupotrebljive buduće studente i srednjoškolce...ipak bez obzira na sve, to nikada ne bi napravili...zamisao je krajnje zanimljiva i što bi se stvarno dogodilo da se primjeni...zanimljivo za teoretiziranje
Pošto se nam se sindikati, a imamo ih previše, napokon usuglasili i zajednički nastupili, puno čvršće nego ranije počeli smo štrajk.
Ja ne radim trenutno, ali moja mama je također u prosvjeti i osjećam se potpuno uključeno u situaciju jer za neko kratko vrijeme evo me opet u tom poslu, o tome ovisi moj život i egzistencija.
I onda su počele izjave kako neki ljudi neće štrajkati!!!
Molim?!
Svi imaju to pravo, štrajkati ili ne...ali kako ih nije sramota?
Niti jedna od tih osoba neće odbiti izborene stvari, kao što je povećanje plaće, neće reći ne hvala, nisam štrajkao/la pa onda neću uzeti što ste vi izborili...ne to se neće dogoditi. A ovamo isti ti kukaju kako smo zakinuti i kako su nam plaće male za posao koji obavljamo.
Prezirem štrajkolomce, iz dna duše.
Po meni ti ljudi nemaju baš neku čast, pa onda najbolje i da nisu u sindikatu. Jer sindikat ipak štiti sve nas, koliko toliko. Jer postoje ljudi koji nemaju sindikat i koji su po meni na vjetrometini. Pa kao ne želite sudjelovati u sindikalnim odlukama, molim vas lijepo odstupite od članstva i povlastica, kakve god one bile...a iskreno malene su, ali su naše.
Znam par tih štrajkolomaca, s bivšeg radnog mjesta i iskreno za njih osjećam samo prezir i mogu ih gledati s visoka bez trunke premišljanja.