U zadnje vrijeme doživljavam napade... sreće. Obuzmu me cijlu
Ničim izazvane, neovisne o trenutku, jednostavno me obuhvate pa sjajim kao oni kineski lampioni.
Nije to euforija i ne događa se u glavi pa da se nakon toga ispušem, padne mi energija i postanem lagano depresivna...ovo je prava esecijalna sreća.
Krene negdje na sredini prsnog koša i širi se kao kada kap padne u vodu u koncentričnim krugovima. Organizam se puni energijom u tim naletima i kada se smiri nema pada. Oči mi se zacakle i počnem se smiješiti od uha do uha.
Čime je izazvano, ne znam, valjda jer sam trenutno na tom nekom nivou, a ovo je nuspojava i nagrada.
Ovo je neki novi plato sreće i izgleda potpuno neovisan o vanjskim uvjetima i traje već danima.
Mogu samo reći da se razvijam, ostavljam neke stvari iza sebe, linjam se, mitarim, skidam košuljicu izlazim iz kukuljice, kako god samo iznutra.
Počinje neki novi dan u poglavlju mog života i očito se tome raduje cijelo moje biće i reagira na ovakav način.
Neverin je rekao kako nisam otok, ja ipak mislim da jesam i volim biti otok i nikada ne bih htjela biti nešto drugo doli otok. i otok može biti sretan upravo zbog toga što je.