Kada bih htjela ne bih mogla biti astronaut ili pilot, ili vatrogasac, osobni čuvar, pripadnik Legije stranaca...kada bih htjela, ne bih mogla biti niti jedno od toga, niti nešto slično.
Zašto?
Jer bolujem od MIGRENE.
Da doslovno bolujem od svoje 6-7 godine.
Ljudi u neznanju ili u potrebi za pretjerivanjem govore kako imaju migrenu ovog trena dok sjede, čitajući novine, pušeći i pijući kavu.
Ponekada se nađem osobno uvrijeđena takvim olakim razmetanjem s tom riječi.
Migrena nije obična glavobolja s kojom možeš hodati okolo i pričati kako te boli glava, ubaciti 2 aspirina i sve je u redu.
Svatko tko je pripadnik ovog žalosnog plemena zna o čemu pričam.
U pravilu pojavljuje na jednoj polovici glave i to najčešće uvijek na istoj. Traje od 4 do 72 sata.
Simptomi:
Bol se javlja samo na jednoj polovici glave (hemikranija). Pulsirajuća, vrlo jaka i pogoršava se bilo kakvom aktivnošću.
Zajedno s glavoboljom javljaju se i:
• mučnina i/ili povraćanje - čak 90% osoba koje pate od migrene osjeća mučninu, a jedna trećina osoba povraća.
• osjetljivost na zvuk ili svjetlost - preko dvije trećine osoba ne podnosi svjetlo, a 60% je osjetljivo na zvukove iz okoline kao što su razgovor, promet, glazba, bilo kakav zvuk.
Ne postoji popratna bolest ili zdravstveni poremećaj koji bi uzrokovali glavobolju. Kao da ona sama nije dovoljna.

Ostali simptomi:
• nepodnošenje mirisa iz okoline kao što su parfemi, miris hrane, miris ispušnih plinova, bilo čega, posebno kave
• prekomjerno znojenje ili osjećaj hladnoće
• nemir
• hladni i vlažni dlanovi i stopala
• ukočen vrat
• utrnuće jedne polovice tijela, glave i jezika
• oteklina lica, onog dijela koji trne
• suženje iz oka na polovici koja trne
• bol se pojačava pri pokretima glave
• zatvor ili proljev
• stanje olakšava boravak u hladnoj i zamračenoj prostoriji.
I jedna stvar koju ne navode često je privremeni gubitak sposobnosti govora i vida.

Ja imam sve navedene simptome, do zadnjega uz blagoslov ova dva posljednja.

Što može izazvati migrenu, pa sve i svašta, a i ne mora biti nešto posebno:
konzumiranje određenih namirnica: čokolada, crveno vino i kofein
- nedovoljno ili previše sna, uglavnom ono prvo
- preskakanje obroka ili gladovanje
- promjene vremena ili tlaka
- stres ili intenzivne emocije
- intenzivni mirisi ili dim cigarete
- jaka svjetlo ili odsjaj sunca
- i kod žena najčešći uzrok hormoni, neravnoteža u periodima ciklusa.

Legneš navečer sretan i zadovoljan, ujutro se probudiš ukomiran.
Nema toga što možeš napraviti da si pomogneš. Tablete bi uglavnom ispovraćala pa ne bi ni stigle djelovati. Može dolaziti predsjednik u posjet jednostavno nema pomoći. Ostavljaš sve i ideš leći jer ti je tako loše, muka, ne znaš da li ćeš povraćati ili ćeš imati proljev ili oboje u isto vrijeme. Povraćanje ide do tih granica da povraćaš na suho jer više nemaš što. A najsretniji trenutak je 2 - 3 sekunde nakon povraćanja, olakšanje, a onda kreće opet sve ispočetka. Glava se raspada i trne, područje iza oka pulsira, traperi, jako često sam pomišljala kako bi bilo lijepo zabiti iglu tamo, kao kada umrtvljujete živac kod zubara, da barem na sekundu prestane. Bol čini grozne stvari ljudima.
Gubitak vida je poseban doživljaj, ide postepeno, prvo ti je nešto čudno, pa su rubovi mutni, nestaje periferni vid uz manifestaciju bljeskova, šarenila i oblika raznih jarkih boja, a pošto ti je muka još kao da si na vrtuljku.
Dok ne kraju imaš otvorene oči i ne vidiš. Prvi puta je bilo je bilo strašno, trenutak kada izgubiš vid...ni kasnije nije lako, ali me barem ne hvata panika, ipak nikada se ne može priviknuti na taj dio.
Zbog utrnutog jezika ne možeš govoriti već frfljaš, a onda zaboravljaš riječi, kreneš da ih izgovoriš, ali ne znaš kako se koja "zove". Doslovno postaješ idiot, kao da si imao moždani. I taj dio je prestrašan, prvi puta sam tako plakala jer sam imala osjećaj da sam izgubila um, nisam mogla govoriti, a kamoli složiti rečenicu. Ni na to se ne možeš naviknuti.
Zato kada netko priča kako ima migrenu, a misli na jaču glavobolju nađem se stvarno uvrijeđena.

I onda prođe par sati ili dan i kao da ništa nije bilo, sve je ponovo u redu i organizam nastavlja dalje, sreća pa tijelo ima taj zaštitini mehanizam da zaboravlja bol, ali jedan dio ipak ostaje.
Povod ovog posta je blaži oblik koji me napao danas. Ustala sam se ujutro da odem po neke stvari u grad, krenula i na jednom dijelu puta shvatila da vidim sve mane ji manje, glava me boljela još od sinoć, ali nisam znala da se ovo sprema, okrenula se za 180 ° i kući u krevet.
Sada sam funkcionalna, samo me jako boli glava, što je malo naspram onoga.
Migrena je čudovište koje vreba iz prikrajka, nikada ne znaš kada će te zaskočiti, to može biti dan kada je razgovor za posao, ispit, prezentacija pa čak i dan vjenčanja, kao da ona pita kada je zgodo...a po meni nikada nije.
I zamislite sad ja u Legiji stranaca ( samo fora, ja sam pacifist) i kažem, žao mi je danas imam migrenu, boriti ću se sutra dan.
Ili lansiranje u svemir, žao mi je cijela zemaljska kuglo, danas imam migrenu, odgađamo polijetanje.
Žao mi je, gospodine klijente, što su vas upucali, bilo mi je loše od migrene pa sam se čučnula da mi bude lakše.
Sreća moja pa ne želi raditi niti jedno od tih zanimanja.