Puno toga mi je u životu jasno, ali iskreno još uvijek ne razumijem neke stvari. Znam da imam različita poimanja o stvarima i moralnim normama, ali mi nije jasno kako se ljudi mogu prestati javljati iz vedra neba i normalno živjeti s tim.

Većina ljudi je doživjela da se s osobom danas dobri i sve je u redu, to čak ne mora biti ni veza ni polu veza već neki oblik druženja, prijateljstva i sutra dan vam se ta osoba više ne javlja.
Prvo pomislim da je osoba nečim zauzeta ili spriječena, onda kad prođe neko vrijeme opet pošaljem poruku i ako ni tada odgovora nema postaje čudno, ali opet ni na kraj pameti da je tu kraj komunikaciji.
Razlog je što ja nisam takva osoba, bez obzira što se dogodilo uvijek dam do znanja jasno da se više ne želim družiti s nekim ili ako je stvarno nešto da ne želim više komunicirati s tom osobom, tako da ona zna. Bez obzira na sve neću praviti budalu od nekoga. Ipak nevjerojatno je koliko ljudi upravo to radi.

Jedan od primjera:
Upoznala sam jednog dečka koji je bio padobranac u gradu, tu samo za jedno večer. Stvarno nisam bila zainteresirana, ali kako to ponekada zna biti tip je bio puno toga dobroga u jednome, pri tome mislim pametan, zanimljiv, sa stavom i smislom za humor. I tako smo mi hodali po gradu do jutra kao dvoje djece i bilo mi je lijepo, ali tu je bio priči kraj. Uglavnom, njemu nije i talalalala završila sam u vezi na daljinu u koje iskreno ne vjerujem, ali eto da i to problem. Čak sam bila na dobrom putu da se zaljubim preko telefona, jer iskreno u glavi mi se gubila njegova slika,... ipak nisam se zaljubila. Ta veze je imala rok trajanja, to sam znala ja i on, poanta je bilo uživati dok traje, a onda ostati dobri i to je to. On je osoba koja me tjerala na još više razmišljanja, da radim bolje stvari i imao je one kvalitete koje cijenim kod osobe i stvarno sam ga smatrala dobrim.
Jedno večer smo se čuli kako i obično i razgovor je završio : čujemo se sutra,... taj dio se nikada nije dogodio. Stvarno sam pomislila da mu se nešto dogodilo jer to nije slično njemu, a onda me uhvatio bijes. Kako se netko može ponijeti tako?! Javio se nakon nekih tjedan dana da je morao riješiti neke stvari sam sobom i sa bivšim vezama i tko zna što već. Moj jedini komentar je bio da je samo mogao javiti da je živ.
Umjesto da kaže: ovo više ne ide, veza na daljinu, što je i istina i s čime bih se složila ko zdravo razumna osoba kakvom me upoznao on je od cijelog lijepog odnosa napravio svinjariju i ponio se tako kukavički.
Bila sam ljuta danima, ne zbog toga što nismo zajedno već kako se netko tako lako odluči spustiti te na nivo bezvrijedne budale kojoj ne možeš reći meni je dosta već se ta osoba još i brine da li si dobro.

Pričala sam jednom s jednim prijateljem o tome, i on je inače karakteran, ali me potpuno razočarao. Rekao je da on ne prekida s djevojkama već im se samo prestane javljati pa će one same shvatiti da su prekinuli!! Jer žao mi je da ih povrijedi, ovako je lakše, ne želi da se ljute na njega??
Objasnila sam da je ovo puno gore i da žene ne prave dramu oko prekida već oko toga kako to muškarci rade, tj. što ne prekidaju već ostavljaju da shvatimo što se dogodilo. Nije problem što je kraj, ali obavi to kao muško ili još bolje kao čovjek.

Sada bi se neki mogli zapitati ( Neverin) kako to da s toliko žara pišem o minulom događaju, zato što me potaknuo jedan identičan događaj od prije par dana.

Moj imaginarni prijatelj je došao u grad, znamo se godinu dana, ali se nismo upoznali u živo i dogovaramo se kada ćemo se naći.
ne možemo danas, ali on predloži sutra i ja rekoh da dogovorimo mjesto i vrijeme da ne bih zaspala i to je bilo to on mi nije više ništa odgovorio?? Ni taj dan, ni sutra dan, ni na mail, ništa. I da živ je. Samo što sam se ispraksirala da mu vjerojatno nije ništa i bila sam u pravu.

Iskreno meni to nije jasno, kakvi su to ljudi koji će napraviti i ostaviti tako neugodnu situaciju u nekom odnosu umjesto da kažu: ne mogu, ne želim, dosta mi je...kao da ti poručuju da si luđak kojem se ne može nešto saopćiti jer će mi valjda glava eksplodirati ili što već.
I onda oni ne razumiju zašto sam ljuta, već to prebacuju da su žene emotivne, nestabilne, previše se vežu, ne znaju podnijeti prekid...ima toga dosta, ne mogu zapamtiti.
Nisam ja luda, ali dobijem napad kad me se ne tretira kako osobu i spušta na razinu neke hormonalne nakupine.