Čudo (ne) viđeno
četvrtak, 12.03.2009.
Ne znam kome je sve poznat onaj osjećaj kada sretneš bivšeg dečka i totalno se razočaraš, onako ušokiraš.
Nije problem što on ima djevojku ispod ruke jer ionako je sve prošlost već kakva je ta djevojka.
U usporedbi s njom si avion, ali onaj prve klase.
Nije samo stvar u izgledu već i cjelokupnom dojmu, a znalo se dogoditi da kad priča da ti mozak napravi salto.
Nit je lijepa, niti je zgodna, a kad progovori kao da je našao na autopijaci.
I dobro, svako ima pravo izbora i on više nije tvoj dečko, ali ovakva iznenađenja!
Za pretpostaviti bi bilo da slijedeća bude bolja.
Ne mora biti zgodnija, ali da je simpatična ili ljepša ili pametnija ili nešto u istom rangu ili po mogućnosti bolje.
Ali ne, ona je 2 ranga ispod...i u čudu gledaš i nije ti jasno.
Ako je ona njemu super, a bio je prije s tobom što to govori o tebi...ili si i ti onda po njemu u istom rangu...
I zbog tog neukusa ga gledaš drugačije, nekako s laganim prezirom.
Po nekoj logici stvari bi trebale ići na bolje, a ne na gore. Sljedeća osoba u životu ne mora posjedovati bolje fizičke osobine, ali da je po nečemu bolja, barem sam ja to željela svojim bivšima i sebi...očito oni ne misle tako.. krajnje čudno.
| 20:53 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
# |